Pile odraslo u seoskom dvorištu, na svježem zraku, prva je tajna dobre piletine. Druga i treća su prehrana i zrelost mesa. ‘Picek’ blijeđe kože zasigurno stiže iz uzgoja gdje su ga hranili tako da što prije stigne u trgovačke lance, a takvo meso ne može baš biti kvalitetno. Ako je koža jako žuta, ‘Picek’ je uglavnom jeo kukuruz, koji je, možda, bolja hrana od one u intenzivnoj proizvodnji, no jednolična je. Umjereno žuta boja upućuje na piceke ‘piceke’ koji polaku rastu, a tijekom nekoliko mjeseci života čupaju travke, zoblju sjemenke te kopaju crviće i love kukce po vrtu. I takvi su namirnica za legendarni nedjeljni ručak starih zagrebačkih obitelji: juha s domaćim rezancima, pohana piletina, rizi-bizi i salata od crvenoga kupusa.
Osim na pariški ili bečki način, piletina se može pohati i s pivom. Mrvica nema, a pivo se umiješa s jajetom i malo soli. Meso se naizmjence uvalja u brašno i tu smjesu. Na američkom jugu ‘piceke’ pohaju tako da u brašno umiješaju i crvenu papriku i(li) čili. Komade mesa uvalja se u tu smjesu pa u jaje te u mrvice i peče u dubokom ulju pet-šest minuta i potom zapeče u zagrijanoj pećnici. U smjesu za pohanje piletine mogu se dodati i naribani sir, sezam pa čak i smrvljeni kikiriki ili pistacija.
U Moslavini i okolici Daruvara priprema se pileći perket bez luka. Komadi mesa zazlate se na ulju ili rastopljenom maslacu i zatim ‘dinstaju’ s komadima češnjaka. Na kraju se dodaju vrhnje i crvena paprika. To slasno meso služi se s najjeftinijim knedlićima, noklicama zamiješanim od brašna i vode, te nakon kratke kupke u vrućoj vodi zapečenima na masti. I to je jedno od rijetkih jela od piletine uz koja će odgovarati crveno vino.
