Prošli je tjedan u New Yorku održana konferencija ‘InterACT 09’ na veoma aktualnu temu upravljanja odlukama u financijskom sektoru pod motom ‘Novo lice rizika’. Usprkos krizi okupilo se više od 500 sudionika iz 35 zemalja uza stotinjak domaćina koji su pripremili vrlo zanimljiv i nadasve aktualan program. Teško je sažeti sve što se moglo čuti, no osim klasičnih teza ‘ništa neće biti kao prije’ i neizvjesnosti povezane i s trajanjem i s dubinom krize moglo se izvući nekoliko temeljnih zaključaka. Prvo, treba se vratiti osnovama, tj. klasično konzervativno bankarstvo ni u upravljanju likvidnošću ni rizicima ne bi smjelo imati alternativu. Dokaz za to jest i podnošenje zahtjeva niza najpoznatijih investicijskih banaka (Goldman Sachs, Morgan Stanley, American Express, GMAC) da postanu depozitne, što s druge strane prijeti otišmanjem depozita klasičnim ‘retail’ bankama. Drugo, treba gledati naprijed i brzo prilagodavati odlučivanje aktualnoj situaciji.
No posebno su zanimljiva bila izlaganja tri ugledna imena, od kojih je svako iz svoga kuta gledanja dalo pogled na uzroke krize financijskog sektora u SAD-u i u svijetu, kao i prijedloge rješenja. Prvi dan govorio je Martin Wolf, Britanac, glavni ekonomski komentator Financial Timesa (s desetogodišnjim iskustvom iz Svjetske banke), a drugi je dan plenarni govorik bio profesor s Yalea Richard Shiller, autor nekoliko knjiga, među ostalim i ‘Irrational Exuberance’. Kao što već naslov knjige govori, on je jedan od glavnih pobornika psihoekonomije – objašnjavanja kretanja na financijskom tržištu ponašanjem ljudi koji slijede svoje instinkte. Predlažući rješenje, zalaže se za veću ulogu izvršne vlasti jer ‘upravljanje životinjskim instinktima zahtijeva čvrstu ruku vlade – ostavljanje tržištu da to napravi neće uspjeti’.
Posljednji dan konferencije prof. William Poole, koji je 10 godina bio predsjednik jedne od banaka u Federal Reserve Banka, dao je vrlo konkretno i neočekivane prijedloge za rješenje sadašnje krize i sprječavanje budućih kriza takva opsega. Potpuno suprotno od prof. Shillera, njegovo je stajalište da se kriza može riješiti, kao i osigurati stabilnu budućnost, jedino tržišnim poticajima. Tržište regulira učinkovitu alokaciju kapitala. Više je problema s državnom intervencijom: nema plana, ne zna se koliko će trajati ni koliko stajati, uvodi tržišnu neravноправnost (ako se top 20 banaka treba spasiti, što je s dvadeset prvom?), a i kažnjava uspješne banke jer one ne mogu posuđivati prema FED-ovoj stopi od nula do 0,25 posto.
