Trinec, kojeg je u toj situaciji naljutilo što je policija, čekajući da vidi može li uhvatiti još nekog, pustila da se kriminal događa u njegovoj tvrtki. Da je cijela stvar završila u medijskim, u naslovu bi bilo ime moje tvrtke, a kriminalac bi bio naveden inicijalima – ogorčen je Petrinec, koji svoj ugled i ugled svoje tvrtke pomno čuva smatrajući da je miran san najdragocjenije što ima. Ipak, svjestan je da je zavladala neimaština i da ljudi imaju goleme probleme, zbog čega se počinju snalaziti na različite načine. Ja svake godine kažem da će iduća godina biti bolja, ali to se ne događa – rezigniran je Petrinec. Zbog toga je, iako nije vrijeme za prodaju kamiona, sinu rekao da bi najbolje bilo tijekom određenog vremena smanjiti njihov broj kamiona na 15, što bi mu moglo omogućiti normalan život.
Iako Petrinec kaže da je sâm odlučio baviti se prijevoznim poslom, s nostalgijom se prisjeća vremena u kojem je počeo raditi, kad je njegova tvrtka bila SPO (društvo s potpunom odgovornošću) te kad je za svoje poslovanje jamčio cijelom svojom imovinom. To je bio odličan dio posla jer su poduzetnici imali mnogo više odgovornosti. Kad smo se po sili zakona preregistrirali u trgovačko društvo, na što nas je zakon obavezao, kola su krenula nizbrdo. Na tržištu se počelo svaštariti: nitko nije određena grana djelatnosti pod određenom šifrom, nego se svi mogu baviti svime. I danas mi je nepojmljivo da u dogovoru za posao možete razgovarati o milijunskim iznosima, a imate kapital od 21 tisućun kuna – kaže Petrinec. On je svoju tvrtku dokapitalizirao iako kaže da ga svi od toga odgovarali. Kao najveći problem u poslovanju ističe tešku naplatu, za koju kaže da se teško može riješiti.
