KANADA

Kanadske banke posluju konzervativno, zbog čega su uspjele sačuvati ekonomski sustav zemlje unatoč velikom izvozu u SAD. U klubu onih koje je kriza samo okrznula još su Brazil, arapske monarhije te zemlje Jugoistočne Azije.

Opisujući globalnu financijsku krizu i recesiju, mnogi kao da se natječu tko će upotrijebiti jači pridjev ili osmisliti spremniju igru riječi da bi zorno dočarali težinu situacije. Jedan od američkih novinara tako je priču o padu burzovnih indeksa na Wall Streetu prozvao ‘posljedicom financijske supernove koja je implodirala u crnoj rupi i sada guta planet na kojem živimo’. ‘Bravo, kolega, lijepo ste se dosjetili!’ komentarom mu se odmah obratio jedan kanadski internetski novinar. ‘Jedino ste zaboravili spomenuti da se ova kriza u svojim prvim danima nazivala američkom. I to ne samo zbog mjesta gdje je započela nego i zbog isključivog krivca što se ubrzo preselila i u dvorišta brojnih nevinih žrtava koje za slom vaših hipotekarnih kredita nikad u životu nisu ni čule’, zajedljivo je primijetio i prvom autoru soli na ranu dodao i zaključkom da je u Kanadi situacija još sasvim u redu.

Ta mala novinarska igra mašte i zajedljivosti pokazuje pak da još ima država, što se često zanemaruje, koje u krizi plivaju bolje od drugih. Trenutačno ih je desetak, i svojim pozitivnim primjerom one bi manje spremnima mogle pokazati smjer izvlačenja iz depresije. Postoji li formula uspjeha, upitali su nedavno novinari Fox Newsa kanadskog premijera Stephena Harpera.

‘Bez recesije’ – Mi ni u jednom trenu nismo morali podupirati svoje financijske institucije jer nismo imali problem s hipotekama koji bi ih upropastio. U Kanadi je trenutačno samo šest velikih banaka i tri osiguravajuće kuće, Vlada ih pomno nadzire pazeći da se ne dogode potresi – objasnio je Harper i dodao da su i kamate stoga ostale stabilne, a novac u bankama dostupan svim dobrim klijentima.

Upravo zbog toga što kanadske banke posluju veoma konzervativno i što se od njih hipotekarni kredit može dobiti mnogo teže nego u SAD-u, Svjetski ekonomski forum proglasio ih je najzdravijima na svijetu. Prvo mjesto kanadskim bankama i tek 40. američkima objašnjava mnogo toga. Naravno da pritom valja reći i da je burza u Torontu izgubila gomilu novca, da i ondje ima otkaza jer je 80 posto izvoza te zemlje okrenuto SAD-u, ali problemi dviju država neusporedivi su zbog svojih omjera.

Kad je riječ o uspješnoj borbi protiv krize, možda je danas najzanimljiviji primjer Brazila. Država je to koja je 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća bila gotovo sinonim za ekonomsku krizu i dubiozu. No polako se oporavljala, da bi dolaskom na vlast predsjednika Luiza Inácia Lule da Silve prije nekoliko godina doslovno procijenjala. I ondje je burza posljednjih mjeseci pala 25 posto, izvoznici u SAD trosu se od straha, pa zatvaraju dio radnih mjesta, ali zbog niza pozitivnih inicijativa klima je za razliku od one u ostatku svijeta u Brazilu pozitivna. Da Silvi narod pripisuje najveće zasluge za to, ponajprije zbog programa davanja 20 milijardi dolara siromašnima za pokretanje malih poslova. Nacionalna naftna kompanija u iduće će četiri godine uložiti 174 milijarde dolara u širenje posla, a gospodarski rast u 2009. očekuje se na razini od pet posto.

Prema istraživanju pariške Organizacije za ekonomske odnose i razvoj, Brazil bi zbog svega toga mogao biti jedini od 34 velike svjetske ekonomije koja će izbjeći recesiju u ovoj godini. ‘Da Silva je socijalist koji lakše oprušta nego što uzima’, pisali su o njemu kad je usred krize odobrio 263 milijarde poreznih olakšica i tako pokrenuo privredu.

U drugoj skupini država koje se spremno opiru krizi nekoliko je arapskih monarhija. Da ne bi bilo zabune, tu nema mjesta za emirat Dubai u Ujedinjenim Arapskim Emiratima jer ga je oslanjanje na turizam i gradnju luksuznih stanova i vila dovelo do 70 milijardi dolara minusa. Susjedni emirat Abu Dhabi danas pak pliva u blagostanju i Dubaui nudi pomoć. Katar također zbog golemih zaliha plina ne strepi za budućnost. Guverner tamošnje središnje banke, šeik Abdulla bin Saud al-Thani rekao je nedavno da je rast ekonomije u Kataru 2008. bio 16 posto, a da će 2009. zbog krize biti ‘samo’ sedam. No očekuje se da će s oporavkom svjetske ekonomije već nagodinu ponovo prijeći razinu od 10 posto. Za krizu se na vrijeme dobro pripremila i Saudska Arabija. Jasno je da je to bilo moguće, kao i u prethodna dva slučaja, zbog zaliha nafte i plina. Ipak, mudro je promišljala, pa je udio duga u BDP-u u samo nekoliko godina smanjila sa 100 na samo 12 posto. Zato danas ne traži kredite, nego novac nudi drugima.

Treću skupinu zemalja koje ovih dana unatoč manjim problemima stoje bolje od većine drugih čine one s jugoistoka Azije. U najboljoj su situaciji trenutačno Malezija i Indonezija, a ni Tajland ne stoji loše. Recept uspjeha tih država jasan je: preživjele su azijsku krizu ranih 90-ih i izvukle pouke. Malezija tako danas ima 107 milijardi deviznih rezervi, četiri puta više od vanjskog duga. Banke ondje rade prema starim načelima, djelomično utemeljenima i na islamskom bankarstvu. Indonezija kao druga najveća islamska ekonomija na svijetu rado sluša i dobre savjete sa Zapada. Zbog toga je na vrijeme povećala likvidnost i potaknula javnu potrošnju. Najavljeni gospodarski rast za 2009. ondje je 5,5 posto, a BDP će biti 547 milijardi dolara, što Indoneziju svrstava među 20 najvećih ekonomskih sila svijeta. U susjednom budističkom Tajlandu očekuje se rast od 4,5 posto, a državna je blagajna zbog visoko razvijenog turizma i dalje puna do vrha.

Iako će mnogi reći i da niz drugih država vrlo spretno odolijeva krizi, pa bi stoga na taj popis možda stavili Novi Zeland, svakako Indiju i vjerojatno Kinu, informacije koje dolaze iz njihova smjera često su veoma kontradiktorne. U klubu uspješnih, naravno, svi bi voljeli biti. Kriza nije nešto čime se može ponositi, pa se nerijetko službeni i neslužbeni podaci iskrivljaju do neba.

Sredinom ožujka u bečkoj smo središnjici Austrijske nacionalne banke (ANB) izbliža mogli vidjeti i postavljati pitanja čovjeku koji je na rang-listi američkog tjednika Newsweeka peti najmoćniji čovjek svijeta. Jean-Claude Trichet, predsjednik Europske središnje banke (ECB), imao je jedan od svojih redovitih sastanaka sa Sergejom M. Ignatijevim, guvernerom Ruske banke. Domaćin im je bio prof. dr. Ewald Nowotny, guverner ANB-a. Raspravljalo se o teško bolesnom pacijentu – europskom gospodarstvu.

Pacijent neće umrijeti, no bolest će trajati dulje, a i oporavak će biti sporiji nego što smo donedavno slušali. Trichet nam je rekao da bi se znaci laganog oporavka možda mogli pokažati otprilike 2010. Na pitanje jesu li u ECB-u razmatrali primjenu nekonvencionalnih mjera liječenja Trichet je odgovorio jezgrovito: ‘Ne, nismo.’

Međutim, konvencionalne mjere za sada su samo usporile tijek bolesti. ECB je prilično istrošilo svoj arsenal smanjivši svoju stopu (engl. borrowing rate) s 4,25 u srpnju 2008. na 1,5 posto ovog ožujka. Potonja je najniža u ECB-ovoj povijesti. Tako štediše u Austrijskoj saveznoj riznici (Bundesschatz), instituciji koja djeluje pod okriljem Republike Austrije, koji su nakon 5. ožujka na tri mjeseca uložili novac u tu riznicu, dobivaju 1,55 posto godišnje kamate. Prije nepuna tri mjeseca, u prosincu 2008. na tromjesečno je oročena sredstva godišnja kamata bila 3,95 posto.

Poslije konferencije u ANB-u u kraćem smo razgovor za Lider guvernera Nowotnyja pitali što mu je trenutačno najveća briga kad promatra pokazatelje austrijskoga gospodarstva. Upozoravajući da će ova godina prema svemu sudeći biti prva poslije 1945. u kojoj cjelokupna svjetska trgovina neće rasti, guverner ANB-a odgovorio je da mu je, nedvojbeno, najveća briga austrijski izvoz.

• Bojim se da izvoz mogao znatno pasti – rekao je Nowotny dodavši da će poseban šok doživjeti izvozno najovisnija gospodarstva, pri čemu je na umu u prvom redu imao Njemačku. Austrija je gospodarski uvelike povezana s Njemačkom, a izvoz je također motor austrijskoga gospodarstva, podsjetio je Nowotny. Prema preliminarnim podacima Austrijskoga statističkog zavoda, Austrija je lani izvezla proizvoda i usluga za 117,33 milijarde eura, što je dvije petine njezina BDP-a. Potonji je u 2008. porastao 1,8 posto, što je znatno manje nego 2007. i 2006., kad je bio 3,1 i 3,4 posto. Međutim, posljednjih mjeseci uopće više nije u plusu.

Austrijski izvoz i BDP uvijek ovise ne samo o njemačkom gospodarstvu nego i onima u Srednjoj, Jugoistočnoj i Istočnoj Europi, pri čemu se misli na ona koja su do prije nepuna dva desetljeća bila komunistička. Ukupna eksporiranost austrijskih banaka u tim je državama 201,2 milijarde eura, od čega na Hrvatsku otpada 16,6 milijardi. Uvrste li se u austrijske i one čiji vlasnici nisu Austrijanci, ali koje većinom iz Austrije posluju na tim tržištima, kao što su Bank Austria (UniCredit) ili grupacija Hypo Alpe-Adria (Bayern LB), austrijska je eksporiranost gotovo 278 milijardi eura – što je petina ukupne eksporiranosti starih 15 članica EU u tim zemljama.