Home / Biznis i politika / Metafora jednog modela

Metafora jednog modela

Jako političke osobnosti na gradonačelničkim mjestima sagradile su prepoznatljive gradove, ali nisu izgradile i odgovornu lokalnu zajednicu.

I Dubravka Šuica i Milan Bandić snažne su političke osobnosti, često i nisu u milosti svojih stranačkih središnjica. Njihova moć temelji se na lokalnom utjecaju i autoritetu. Pod njihovom upravom i Grad i metropolu doživjeli su razvojni procvat, (sa)gradilo se više nego desetljećima prije. No postoji i druga strana tog procvata. Često je izgledao kao da rade sukladno geslu ‘ovo ćemo po zakonu, ako baš ne može drukčije’, urbanizam se prilagodavalo željama graditelja, sumnje u spregu čelnih ljudi grada s građevinskim i drugim lobijima nije se uvjerljivo otklanjalo.

U tom smislu, skupocjeni javni zahodi dubrovački i zagrebački jesu metafora i logična posljedica jednog modela upravljanja gradom. U velikom graditeljskom poletu, bez pravog nadzora i transparentnog sustava, procvala je bahatost. Onaj osjećaj da se bez ikakvih posljedica iz gradskog proračuna može naplatiti milijun i pol kuna za dva javna zahoda, koje se onda smjesti na tramvajsko okretište doseljeničko-radničke gradske četvrti. Dakako da su primijećeni i zahodi i cijena. Zanimljivo, još dva tjedna prije izbijanja skandala lokalni je HNS organizirao potpisivanje peticije za čvrste zahode na tim tramvajskim okretištima. Jer već se tad građanima, navodno, učinilo da su čvrsti javni zahodi na tom prostoru primjereniji svrsi. A tek kad se pokazalo koliko stoji ti montažni! Predizborna mina dočekala je gradonačelnika u njegovu uporištu – u zagrebačkoj Dubravi.

Dva skupocjena javna zahoda na tramvajskom okretištu vrijednosno su minorna u odnosu na sve što je u Zagrebu učinjeno za Bandićeva mandata, a zacijelo i u odnosu na pritom počinjenu zloporabu. Ali za vođenje protukampanje oni mogu biti efektniji od polemika zbog Arene, preuređenja Cvjetnoga trga, devastacije podsjeća zone… I nema sumnje da će ih se iskoristiti za rušenje Bandića na skorašnjim lokalnim izborima. Kao što nije čudno da se Bandić odmah ogradio od ‘projekta’, najavivši istragu. Ali kad se otklene humoristični dijelovi dviju sličnih priča o (pre)skupim dubrovačkim i zagrebačkim javnim zahodima, vidi se temeljna ponuda biračima na lokalnim izborima. Dosad su se kao najpoželjniji izbor pokazivale političke osobnosti, ondje gdje ih ima. One su nesporni motor razvoja, daju pečat svojim gradovima, ali ne drže previše do forme, stvaraju mnogo kontroverzi. U tom smislu možemo govoriti o Šućinu Dubrovniku, Bandićevu Zagrebu, Obersnelovoj Rijeci, nekad Čačićevu Varaždinu ili Kalmetinu Zadru. Oni su sagradili prepoznatljive gradove, ali nisu izgradili odgovornu lokalnu zajednicu. Druga su opcija, koja preteže, lokalni stranački povjerenici. Oni odrade mandate, ne ostavljaju osobit trag i obično su vrlo dobri u raspravi o tome je li bolji montažni ili čvrsti javni zahod. Treća skupina lokalnih lidera tek nastaje, i to u manjim lokalnim sredinama poput Bala, Dugopolja… Oni su također jake osobnosti, ali usporedno s infrastrukturom nastoje izgraditi i odgovornu lokalnu zajednicu. Oni su budućnost. A dotad, vjerujem da će gradski šerifi na lokalnim izborima i dalje prolaziti bolje od stranačkih povjerenika.

Ta hrvatska tvrtka orijentirana je na iznajmljivanje aviona u poslovoj avijaciji. I upravo na taj segment otpada 90 posto njenoga posla, a na ostalih deset posto otpada poslov s velikim čarterima. Orijentirana je na hrvatske poslovne ljude i tvrtke, ali posluje i na stranim tržištima za druge zrakoplovne tvrtke. S obzirom da je jedina domaća tvrtka koja prevozi poslovnjake, zasad ima posla preko glave. Dio njenog posla otpada i na medicinske letove, što najčešće podrazumijeva prijevoz organa za transplantaciju.

Dok manje tvrtke ne osjećaju toliko pad broja putnika, kriza je počela nagrizati veće igrače na tržištu. Najveći je domaći prijevoznik Croatia Airlines u 2008. godini zbog visokih cijena goriva izgubio 11 milijuna kuna unatoč tomu što je preveo rekordan broj putnika, više od 1,87 milijuna. Broj putnika rastao je najviše u međunarodnom prijevozu – 15 posto, dok je domaći rastao nešto nižom stopom – 11 posto, u odnosu na 2007. godinu. Iako je pretrpjela gubitak zbog visokih cijena goriva, nacionalna zrakoplovna kompanija u tekućoj godini planira pokrenuti i nove izravne linije prema zračnim lukama u Barceloni i Göteborgu, a u proljeće će se u flotu Croatia uključiti i dva nova zrakoplova tipa Dash8-Q400. Ipak, već sada se vidi da je svjetska financijska kriza koja se počela prelijevati u Hrvatsku do taknula i najveću domaću aviokompaniju. Kriza se osjeća u putničkom prometu, ali daleko je više pao prijevoz robe zrakoplovima.

“Kod nas se pad u prijevozu robe osjeća kao i u cijelom svijetu. Taj je segment pao mnogo više od putničkog prometa. Još od sredine prošle godine postoje problemi s prijevozom robe zrakoplovima u svijetu, odnosno osjeća se pad potražnje za uslugom koji mi nudimo. Na hrvatskom je tržištu pao uvoz robe, ali je pao i izvoz, što izravno utječe na nas. Drugim riječima, izravno ovisimo o stanju koje vlada u gospodarstvu, dok to nije potpuno slučaj kod prijevoza putnika. Ponovno naglašavam da postoji pad kod prijevoza robe zračnim putem, ali nije toliko izražen kod nas kao u drugim dijelovima svijeta,” objasnio je voditelj robne službe Croatia Airlinesa Miroslav Drljača.

Iako se i dalje čini da je prijevoz robe zrakoplovom skup i rezerviran za ekskluzivnu robu, više nije tako. Iz Croatijs dodaju da su u svojim zrakoplovima prevozili sve vrste robe, ‘od igle do lokomotive’. Drugim riječima, od živih životinja, pa do lijekova i mobitela.

Ipak, kod komercijalnih prijevoznika koji su orijentirani na prijevoz putnika teretni prostor zrakoplova prije svega je rezerviran za prtljagu putnika i poštu, a tek na kraju za prijevoz robe. Unatoč takvoj kvalifikaciji prioritet, prijevoz robe putničkim zrakoplovima profitabilna je djelatnost jer stvara dodatan prihod uz glavnu djelatnost prijevoza putnika. Iako su putnici u fokusu niskotarifnih prijevoznika, neizravno utječu i na prijevoz robe. Naime, kad niskotarifni prijevoznici uvode nove linije, klasične aviokompanije moraju odgovoriti na njih reorganiziranjem vlastitih linija i s tim negativno utječu na uhodani cargo promet.

Da u cijeloj branši ne cvjetaju ruže govori i primjer tvrtke Traid Air, koja se specijalizirala za čartere i teretni prijevoz. “Kod nas je pao promet robe. Posao koji smo radili zadnjih dvanaest godina sada su preuzeli Talijani. Naši avioni koji su prevozili robu stoje prazni i vjerovatno će ići na prodaju,” objasnio je vlasnik Trade Aira Mihajlo Cvijin.