Jako političke osobnosti na gradonačelničkim mjestima sagradile su prepoznatljive gradove, ali nisu izgradile i odgovornu lokalnu zajednicu.
I Dubravka Šuica i Milan Bandić snažne su političke osobnosti, često i nisu u milosti svojih stranačkih središnjica. Njihova moć temelji se na lokalnom utjecaju i autoritetu. Pod njihovom upravom i Grad i metropolu doživjeli su razvojni procvat, (sa)gradilo se više nego desetljećima prije. No postoji i druga strana tog procvata. Često je izgledao kao da rade sukladno geslu ‘ovo ćemo po zakonu, ako baš ne može drukčije’, urbanizam se prilagodavalo željama graditelja, sumnje u spregu čelnih ljudi grada s građevinskim i drugim lobijima nije se uvjerljivo otklanjalo.
U tom smislu, skupocjeni javni zahodi dubrovački i zagrebački jesu metafora i logična posljedica jednog modela upravljanja gradom. U velikom graditeljskom poletu, bez pravog nadzora i transparentnog sustava, procvala je bahatost. Onaj osjećaj da se bez ikakvih posljedica iz gradskog proračuna može naplatiti milijun i pol kuna za dva javna zahoda, koje se onda smjesti na tramvajsko okretište doseljeničko-radničke gradske četvrti. Dakako da su primijećeni i zahodi i cijena. Zanimljivo, još dva tjedna prije izbijanja skandala lokalni je HNS organizirao potpisivanje peticije za čvrste zahode na tim tramvajskim okretištima. Jer već se tad građanima, navodno, učinilo da su čvrsti javni zahodi na tom prostoru primjereniji svrsi. A tek kad se pokazalo koliko stoji ti montažni! Predizborna mina dočekala je gradonačelnika u njegovu uporištu – u zagrebačkoj Dubravi.
Dva skupocjena javna zahoda na tramvajskom okretištu vrijednosno su minorna u odnosu na sve što je u Zagrebu učinjeno za Bandićeva mandata, a zacijelo i u odnosu na pritom počinjenu zloporabu. Ali za vođenje protukampanje oni mogu biti efektniji od polemika zbog Arene, preuređenja Cvjetnoga trga, devastacije podsjeća zone… I nema sumnje da će ih se iskoristiti za rušenje Bandića na skorašnjim lokalnim izborima. Kao što nije čudno da se Bandić odmah ogradio od ‘projekta’, najavivši istragu. Ali kad se otklene humoristični dijelovi dviju sličnih priča o (pre)skupim dubrovačkim i zagrebačkim javnim zahodima, vidi se temeljna ponuda biračima na lokalnim izborima. Dosad su se kao najpoželjniji izbor pokazivale političke osobnosti, ondje gdje ih ima. One su nesporni motor razvoja, daju pečat svojim gradovima, ali ne drže previše do forme, stvaraju mnogo kontroverzi. U tom smislu možemo govoriti o Šućinu Dubrovniku, Bandićevu Zagrebu, Obersnelovoj Rijeci, nekad Čačićevu Varaždinu ili Kalmetinu Zadru. Oni su sagradili prepoznatljive gradove, ali nisu izgradili odgovornu lokalnu zajednicu. Druga su opcija, koja preteže, lokalni stranački povjerenici. Oni odrade mandate, ne ostavljaju osobit trag i obično su vrlo dobri u raspravi o tome je li bolji montažni ili čvrsti javni zahod. Treća skupina lokalnih lidera tek nastaje, i to u manjim lokalnim sredinama poput Bala, Dugopolja… Oni su također jake osobnosti, ali usporedno s infrastrukturom nastoje izgraditi i odgovornu lokalnu zajednicu. Oni su budućnost. A dotad, vjerujem da će gradski šerifi na lokalnim izborima i dalje prolaziti bolje od stranačkih povjerenika.
Ta hrvatska tvrtka orijentirana je na iznajmljivanje aviona u poslovoj avijaciji. I upravo na taj segment otpada 90 posto njenoga posla, a na ostalih deset posto otpada poslov s velikim čarterima. Orijentirana je na hrvatske poslovne ljude i tvrtke, ali posluje i na stranim tržištima za druge zrakoplovne tvrtke. S obzirom da je jedina domaća tvrtka koja prevozi poslovnjake, zasad ima posla preko glave. Dio njenog posla otpada i na medicinske letove, što najčešće podrazumijeva prijevoz organa za transplantaciju.
