Home / Financije / ZASTARA

ZASTARA

Prekid može nastati samo sudskim postupkom. Opomena, čak i ona dostavljena uz pomoć odvjetnika i preporučenom pošiljkom, ne znači prekid zastare. Osim sudskog postupka, zastara se prekida i ovrhom putem javnog bilježnika na temelju vjerodostojne isprave i prijavom tražbine u stečajnom postupku.

Pojam zastare vrlo često se rabi ugovoru i laika i stručnjaka, a ipak se da zaključiti da je vrlo često riječ o miješanju ‘krušaka i jabuka’ odnosno nerazumijevanju problema, što u konkretnim slučajevima može dovesti, a često ili barem ponekad i dovodi, do znatnih gubitaka odnosno šteta.

Zastara kao pravni institut postoji praktično u svim sustavima svijeta. Riječ je o želji zakonodavaca da se, ako se neko postupanje pretjerano oduljivi ili prekasno pokrene, to jednostavno spriječi i time sve one koji bi se mogli naći u takvoj situaciji potakne na maksimalno ažurno postupanje u zaštiti svojih prava. Inače, zastara postoji u tzv. građanskim stvarima (školski je primjer postojanje neke tražbine nekog vjerovnika kojoj na drugoj strani stoji obveza dužnika), ali poznata je zastara u prekršajnom, kaznenom, carinskom i poreznom pravu. Pritom treba odmah naglasiti veliku razliku između građanske zastare i svih drugih – u građanskim stvarima, ako se postupak na vrijeme pokrene, zastara ne može nikada nastupiti, dok u navedenim drugim slučajevima pokretanje postupka ne rješava pitanje zastare, jer ako postupak ne bude završen u zakonom propisanom roku, dogodit će se obustava baš zbog zastare. Zato su nedavno bitno produljeni rokovi za prekršaje, jer praktično je uz minimalnu opstrukciju stranke sve završavalo u zastari.

Generalno, zastara se definira kao gubitak zahtjeva zbog nevršenja sadržaja nekog prava kroz zakonom određeno vrijeme. Jako je važno naglasiti da o (građanskoj) zastari sud ne vodi računa prema službenoj dužnosti, što znači da će, i ako zastara nastupi, postupak normalno ići dalje kao da zastare nema ako se stranka na nju ne pozove. To je dosta logična posljedica činjenice da zastara ne znači da je prestalo pravo (na drugoj strani dug), nego da se samo gubi (pod uvjetom pozivanja na tu činjenicu) pravo prisilnog, uz pomoć državnog aparata postići plaćanje.

U našem su pravu propisani različiti zastarni rokovi za različite situacije i jako je važno pritom biti precizan i, ako se može, iskoristiti tu pogodnost dužnika, ali i (s pozicije vjerovnika) pravodobno pokrenuti postupak i tako spriječiti nastup zastare. Rokovi se kreću od onih jako kratkih u trajanju od godine dana (npr. trošak struje i toplinske energije, za uporabu radioprijamnika i televizijskog prijamnika, pretplata za povremene tiskovine) pa do deset godina (ako je tražbina utvrđena pravomoćnom odlukom suda ili drugog nadležnog tijela) i dulje ako je šteta nastala kaznenim djelom (kod tog se slučaja zastara u smislu roka određuje prema zastari za kazneni progon, a tu mogu biti rokovi od 20 pa i više godina).

Rokovi zastare uvijek su određeni u godinama, pa se na računanje primjenjuje čl. 300. Zakona o obveznim odnosima.

Povremena davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima, primjerice kamate, ili ona kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je uzdržavanje, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakoga pojedinog davanja. Ne može zastarjeti pravo na uzdržavanje određeno zakonom. Međusobne tražbine iz ugovora o prometu robe i usluga te tražbine naknade za izdatke učinjene u vezi s tim ugovorima zastarijevaju za tri godine. Zastara teče odvojeno za svaku isporuku robe, izvršeni rad ili uslugu.

Tražbina zakupnine i najamnine, bilo da je određeno da se plaća povremeno ili u jednom ukupnom iznosu, zastarijeva za tri godine. Tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila. U svakom slučaju, ta tražbina zastarijeva za pet godina otkad je šteta nastala. Neplaćeni računi za električnu i toplinsku energiju, plin, vodu, za dimnjačarske usluge i za održavanje čistoće zastarijevaju za godinu dana, kao i dugovanja za preplatu za radio, HTV te tražbine pošte, telegrafa i uporabe telefona.

Sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koje zakon inače predviđa kraći rok zastare.