Država kamatari obrtnike i male poduzetnike

Javio mi se tokarski obrtnik (podaci u redakciji), jedan od oko 1.200 izigranih ko-operanata Brodogradilišta Viktor Lenac (pogona u uvali Vranica pokraj Solina). Nije mu jasno kako ga država može kamatariti za porezni dug od 70.000 kuna iz još 2002. Ne uspijeva to razumjeti s obzirom na to da je porezni dug nastao zbog toga što mu poduzeće u vlasništvu te iste države nije platilo dospjelih 350 tisuća kuna, tako da iz naknadno ostvarenog prihoda nije ni imao čime platiti porez (rješenja o porezu iz prethodne godine dostavljaju se obveznicima u trećem i četvrtom kvartalu naredne porezne godine).

Premda od Lenca dosad nije bilo moguće naplatiti dospjela nepodmirena potraživanja, u 2006. i 2007. spomenuti obrtnik ipak je nekako uplatio iznos u višini glavnice poreznoga duga, naivno naznačivši na platnim nalozima u pozivu na broj da je riječ o plaćanju glavnice poreznoga duga. Pravnim govorom rečeno, bio je to postupak ‘neuke stranke’. Iz rješenja o ovrsi, međutim, kojom mu je od 17. ožujka ove godine blokiran račun, obrtnik doznaje da mu je glavnica duga i dalje ostala nepodmirena, jer su iz iznosa uplaćenih u 2006. i 2007. poreznici umjesto glavnice naplatili troškove i dotad dospjele kamate. Poklopilo se da mu je istodobno s rješenjem o ovrsi dostavljena i obavijest da će mu od nenaplaćenih 350.000 kuna potraživanja biti plaćeno svega 35 tisuća kuna, i to u četiri ravnomjerna godišnja obroka. I tako ovaj obrtnik nikako da stigne platiti glavnicu poreznoga duga jer ga u međuvremenu država kamatar. A država ga kamatar na osnovi Zakona o obveznim odnosima. Prema tom zakonu, od prispjele se uplate najprije naplaćuju troškovi, zatim kamate po starosti (od zaduženih kamata iz prethodnih godina do kamata za tekuću godinu), a tek se s ostatkom uplaćenog iznosa (ako je što ostalo) pokriva dio duga. Na preostali nepodmireni iznos duga i dalje se obračunavaju kamate do podmirenja duga.

Ali ta zakonska odredba vrijedi samo kad se država naplaćuje od poreznih obveznika. U obrnutom slučaju primjenjuju se druga ‘pravila’. U konkretnom slučaju od Brodogradilišta Viktor Lenac u državnom vlasništvu ovaj će obrtnik nakon pet godina dobiti tek 10 posto svojih potraživanja, i to u četiri godišnje rate bez ikakve naknade troškova i kamate. Na taj se dug države prema ovom obrtniku ne primjenjuje Zakon o obveznim odnosima. A Zakon o obveznim odnosima je propis, kojim se u slučaju kad jedna ugovorna stranka u privatno – pravnim poslovima ne ispunjava svoje ugovorne obveze, ovlašćuje državu da posredstvom aparata pri-nude (sudskog, policajskog) silom nametne realizaciju ugovornih obveza. U Poreznoj upravi, međutim, smatraju da se u praksi silom može nametati realizacija neospornih obveza samo poreznim obveznicima, ali ne i državnim službama ili državnim poduzećima zbog ugovaranja isporuka koje ne plaćaju. Osim Zakona o obveznim odnosima država je u ovom slučaju odgovorna i prema Stečajnom zakoniku, zbog toga što nije na vrijeme isključila iz financijskog i pravnog prometa brodogradilište Viktor Lenac nakon što se ta tvrtka pokazala nesposobnom podmirivati svoje obveze i nakon što je poslije neuspješne pretvorbe i privatizacije ‘vraćena’ ponovno u državno vlasništvo.

Zbog nenaplaćenog potraživanja u iznosu od 350 tisuća kuna od tvrtke u državnom vlasništvu spomenuti tokarski obrtnik – porezni dužnik je 2006. godine podnio zahtjev i za otpis 70.000 kuna poreznoga duga. Taj se zahtjev još rješava, zbog čega će ovaj obrtnik podnijeti i žalbu na rješenje o ovrsi kojim mu je blokiran račun. No, prema Općem poreznom zakonu oprost poreza moguće je samo u nekim socijalnim slučajevima. To poreznike, međutim, nije smetalo kod svojedobnog otpisa poreza nogometašima koji sigurno nisu socijalni slučajevi.