Jaki konkurenti

S obzirom na najvrednije zemljište u Zadru na kojem se nalazi stara upravna zgrada Maraske niti sadašnjeg vlasnika Grbešića nije zaobišla glasina da je Marasku kupio ponajprije zbog građevinskih apetita. Potkraj 2007. za 11,2 milijuna eura vlasnik je bivšu poslovnu zgradu i 20 tisuća četvornih metara atraktivnog zemljišta prodao tvrtki Tenos. Na tom mjestu predviđa se gradnja Maraska parka, hotela s pet zvjezdica i zgrada s luksuznim stanovima. Mirko Grbešić odgovara nam da on nije vlasnik zemljišta, i demantira glasine da svoje aktivnosti usmjerava u turističke ili građevinske projekte, a da pritom zanemaruje Marasku: – Maraska ima svoj veoma ozbiljan razvojni plan u koji doista vjerujemo i maksimalno ulažemo. Taj plan nije ni u kakvoj vezi niti na bilo koji način ovisi o mojim ostalim projektima. Glasine koje kruže o vlasništvu vjerojatno imaju izvorište u tome što splitsko poduzeće Brodomerkur, u sastavu Mepas grupe, prati izvođača radova u tom projektu – rekao je Grbešić.

Ipak uspio je provesti ideju o prodaji zemljišta koju je još 2003. godine zamislio kanadsko-hrvatski poduzetnik Walter Wolf prije nego što je propao zbog neplaćenih kreditnih obaveza.

Ove godine, vrlo rizične za cjelokupnu proizvodnju s obzirom na to da se povećao rizik naplate a otežao se i dolazak do dodatnih sredstava, bit će za Marasku velik izazov održati se na tržištu. Pogotovo u vrlo jakoj konkurenciji proizvođača bezalkoholnih i jakih alkoholnih pića, ponajprije na domaćem tržištu gdje su lideri kompanije poput Jammice, Coca-Cole i Badela 1862, s time da na tržištu sudjeluje nekoliko desetaka igrača od klasičnih proizvođača, velikih prehrambenih industrija do privatnih trgovačkih marki koje imaju mnogo veću marketinšku i prodajnu snagu.

Maraska danas iza sebe ima jakog investitora i definitivno ima potencijal nekadašnjega bjelovarskog Koestlina, ali pitanje je hoće li se on iskoristiti, pogotovo u pogledu zastupljenosti u programu jakih alkoholnih pića. Zadarska tvornica koja danas posluje u Gaženici ima 140 zapošlenih, proizvodi ukupno 40 vrsta bezalkoholnog i alkoholnog pića među kojima su najpoznatiji sokovi Amarena, liker Maraschino i Cherry brandy. Sindikat je zadovoljan suradnjom s novim vlasnikom i Upravom, sirovina osigurava kroz mrežu od 350 kooperanata kojima marašku plaća u roku od 30 dana, a najvažnije je to što ima zasađen vlastiti marašnjak od 100.000 stabala koji će ove godine prvi put dati urod. Pozitivne efekte ulaganja u vlastiti plantažu maraške, u koju je dosad uloženo oko 35 milijuna kuna a svake godine ulaže dodatno tri do četiri milijuna, Uprava očekuje 2012. godine kad će biti i puni urod. Montabelo ističe da se neće odreći kooperanata, unatoč tome što će se tada na tržištu pojaviti pterostruko više sirovine. Rješenje nastoje pronaći u brendiranju maraške i širenju kapaciteta u preradi s vanjskim partnerom kako bi se tržištu do tada mogli ponuditi novi proizvodi – sirovina za sladoled, voćne kompote i džemovi.

Upravo u toj sirovinskoj bazi, koja jedino uspijeva u srednjodalmatinskom zaleđu u kombinaciji s jasnom strategijom u pogledu pozicioniranja na tržištu, leži prilika, potencijal i šansa za uspjeh u odnosu na vrlo snažnu konkurenciju koja danas od istoga domaćeg dobavljača, Done iz Gornje Stubice (u koju je prešao bivši direktor Maraske Joško Zavoreo), kupuje različite koncentrate za sokove. Kako Maraska u ovoj tvornici već preša marašku za dobivanje koncentrata, logičnim ispada da bi budući partner u preradi maraške za nove proizvode bila upravo Dona.

• Na domaćem tržištu plan nam je širenje proizvoda na bazi autohtone sirovine, i nastavak trendova rasta iz prethodnih dviju godina. Dugoročni strateški fokus nam je orijentacija na inozemna tržišta – naglasio je Montabelo. Namjera Uprave je tržišnu poziciju jačati i kroz prisutnost na tržištu BiH, Crne Gore i Slovenije, gdje je i u prethodnim godinama Maraska ostvarivala najveći dio izvoza. Cilj je vratiti poziciju i na tržištima srednjoeuropskih zemalja.

• Gledamo li njihov pojedinačni potencijal, sva kako bih istaknuo da velika europska tržišta poput Njemačke, Italije, Španjolske, Francuske i Velike Britanije, na kojima je Maraska prije desetih i prije poteškoća s nabavom sirovinske baze zbog okupacije Ravnih kotara bila znatno i zastupljena. Trenutačno aktivno radimo na povratku na ta tržišta kao i na tržišta srednjoeuropskih zemalja, dok smo u Njemačkoj već prisutni – istaknuo je Montabelo. Ulazak na svako veliko tržište danas zahtijeva znatna ulaganja u marketing a proces ulaska na nova tržišta skuplji je i dulji.

Današnji oslonac zadarskom proizvođaču bezalkoholnih i alkoholnih pića u poslovanju jest sinergija u nabavi sirovina te u objedinjenoj distribuciji s ostalim tvrtkama u vlasništvu Mirka Grbešića, kao što su Mepas, Saponija, Koestlina i Brodomerkur, što umanjuje troškove u nabavi sirovina kao što su šećer ili staklena ambalaža, olakšava izvoz i pojeftinjuje trošak distribucije. Jak investitor koji se prethodno već dokazao kao ozbiljan igrač na duge staze omogućuje Upravi da i ove godine, unatoč vrlo neizvjesnoj situaciji, na tržištu planira daljnja ulaganja u proizvodnju te dodatno zapošljavanje.

S obzirom na moderni pogon u Gaženici, najave Uprave daljnje ulaganja u tehnologiju i zapošljavanje, u kombinaciji sa sinergijskim prednostima koje Maraska danas ima kao jedna od ukupno pet tvrtki u Grbešićevu vlasništvu, ova zadarska tvornica sigurno ima mnogo bolje pozicije nego prije osam godina. No u ovako teškoj godini za sve proizvođače s visokom kreditnom zaduženosti, gubitkom od 6,8 milijuna kuna i previranjima u Upravi, Maraska je jako daleko od uspjeha koji je Grbešić postigao nakon preuzimanja bjelovarskog Koestlina.