Klimavi dogovor

Dvije veoma priznate studije o očekivanjima u turističkim kretanjima – Reise Monitor 2009 (koja prikazuje kretanje njemačkih turista) i ITB World Travel Trends Report – upozoravaju na ozbiljne promjene u turističkim kretanjima. No zanimljivo je, a to se može isčitati iz obiju studija i prognoza i na to upućuju stručnjaci da, dok se u globalnoj financijskoj i gospodarskoj krizi mnoge grane zasad suočavaju s više rizika negoli prilika, u turizmu stvari stoje obratno.

Na čemu temelje takvu ocjenu? Po čemu je rizika u turizmu manje? Stručnjaci to obrazlažu razom konkurencije među receptivnim zemljama, u kojima će se nuditi diferencirana ponuda i (vjerojatno) nove koncepcije, što će rezultirati poboljšanjem kvalitete usluga. Iako će cijena biti važna u odluci o odlasku u određenu zemlju, vjerojatno neće biti presudna.

IPK International temelji svoje prognoze na anketi provedenoj na 500.000 potencijalnih turista u 58 zemalja. Prognoza za 2009. glasi: manje turista na svim tržištima, u 2010. stagnacija, a 2011. i 2012. blagi oporavak turističkog tržišta. Na temelju te ankete 40 posto europskih potencijalnih turista mijenjat će svoje planove zbog globalne svjetske krize. Otprilike 66 posto Euroljana i isto toliko Azijaca još razmišlja na taj način.

Trend je više putovanja u strane zemlje, zatim orijentacija na bliža i lako dostupna odredišta, osjetan pad dalekih putovanja, posebno prekooceanskih. Ipak, takvim su prognozama najpogodnije europske zemlje i SAD, a Kina, Indija i zemlje Latinske Amerike mogu očekivati rast BDP-a zahvaljujući turizmu. U strukturi potražnje najslabije prolaze sektor poslovnih putovanja i MICE (mitinzi, ‘incentives’, kongresi i ‘eventi’).

Njemački turoperatori zbog krize od hrvatskih hotelijera traže sniženje cijena, na što hrvatski hotelijeri ne pristaju, pogotovo ne svi, jer smatraju da su dosta uložili u kvalitetu i spremni su na razgovore o povećanju usluga za istu cijenu. Zaključak je to sastanka predstavnika šest najjačih njemačkih turoperatora, među kojima TUI-ja, REWE grupe i Riva toursa, s predstavnicima 15-ak najjačih hrvatskih hotelskih kuća i putničkih agencija.

Sastanak je u sklopu Međunarodne turističke burze u Berlinu organizirala Hrvatska turistička zajednica. Zaključak je da Hrvatsku treba na njemačkom tržištu drukčije marketinški predstavljati i promicati kao zemlju različitosti, a ne samo ponude ljeta, sunca i mora. To bi u svakom slučaju koristilo promjeni percepcije Hrvatske na tom tržištu i izbjegavanju česte usporedbe s, primjerice, Turskom i Tunisom, koji imaju niže cijene, ali i tzv. getoizirani turizam u velikim turističkim naseljima, bez doticaja s domaćim stanovništvom.

Bilo bi posve pogrešno da Hrvatska i njezin turizam popuste pritiscima za snižavanje cijena u ovoj godini jer to ne vodi nikamo i jer se i u krizi turiste može privući kvalitetnim, dobro osmišljenim i različitim proizvodima, rekao je generalni tajnik Svjetske turističke organizacije (UNWTO) Taleb Rifai na konferenciji za novinare u sklopu Međunarodne turističke burze ITB u Berlinu. Pritom je ocijenio da je Hrvatska i u ovim kriznim vremenima na dobrom turističkom putu. Poželio je hrvatskoj Vladi što je turizmu osigurala nešto veću financijsku potporu i za provođenje mjera partnerstva javnog i privatnog sektora, jer upravo to u krizi svima u svjetskom turizmu preporučuje i UNWTO.

Ipak, upozorio je da će se sve zemlje ove godine više boriti za svakoga gosta, pa je Hrvatskoj, kao i drugima, savjetovao da bude realistična, jednostavna i optimistična. Posebno je, govoreći o kretanjima i očekivanjima u svjetskom turizmu, naglasio da je ovo najteža godina u posljednjih pola stoljeća zbog globalne ekonomske krize. UNWTO i cijeli turistički sektor, tvrdi Rifai, u sadašnjim kriznim trenucima moraju vidjeti i priliku i izazov. Vlada i posebno ministrima financija treba jasno reći da ovo nije vrijeme za povećanje poreza i dodatne namete turizmu, nego za davanje dodatnih poticaja. Turizam će to sigurno znati uzvratiti jer je već dokazao koliko je otporan i izdržljiv i koliko u krizi i nakon nje može pomoći i drugim djelatnostima poput prometa, trgovine, poljoprivrede i drugih koje su mu dodatna vrijednost i obogaćuju ukupni BDP svake turistički orijentirane zemlje.

Suočena s globalnom krizom, ni Švicarska nije ostala imuna na zov devalvacije. Na noge su se odmah digle Njemačka i Francuska, iste one koje se štite povlačenjem proizvodnje s Istoka.

Zasad nema naznaka da će se nastaviti devalvacija švicarskog franka u odnosu na euro, a s obzirom na to da nam Švicarska nije neko izvozno odredište ni emitivno turističko tržište, njezina politika ‘osiromaši susjeda’ čak nam ide na ruku jer je otprilike četvrtina bankovnih kredita u Hrvatskoj vezana uza švicarski franak. Eventualna devalvacija japanskog jena prema kuni, kaže Belošević-Matić, također može biti u našu korist jer nam uskoro dolaze na naplatu samurajske obveznice, što će pojeftiniti njihovu isplatu.

Devalvacija valuta malih ekonomija nije tolika opasnost koliko bi to bile intervencije velikih sila poput Japana. S druge strane veće promjene tečaja mogu, kaže Goran Buturac s Ekonomskog instituta Zagreb, utjecati na rast inflacije i kamatnih stopa u tim zemljama.

Međutim, za Hrvatsku je mnogo problematičnije ono što se događa u susjednim zemljama poput Srbije i BiH, gdje jedino i ostvarujemo veći trgovinski suficit (lani 1,7 milijardi dolara). Najave iz BiH o uvođenju carina od 10 posto na uvoz prehrambenih proizvoda poput mlijeka, mesa i njihovih preradevina te konzerviranog voća i sokova iz Hrvatske i Srbije, i to zato što preveliki uvoz ugrožava domaću proizvodnju, naišle su na oštre reakcije s druge strane granice.

Za nas bi to bilo više od katastrofe – kaže Miša Pivac iz Mesne industrije Pivac, kojoj je BiH jedino izvozno tržište i na kojem, dodaje Pivac, više ne bi mogli konkurirati.

No u problemima bi se našla cjelokupna prehrambena industrija. Hrvatski proizvodi veoma su konkurentni na tom tržištu, a čak 30 do 40 posto ukupnog izvoza mesa otpada na BiH.

S obzirom na tešku situaciju mogu se očekivati daljnji protekcionistički pritisci unatoč tomu što se tako vjerojatno krši sporazum o CEFTA-i. U BiH je donesena i odluka da će domaće tvrtke biti privilegirane u javnoj nabavi tako što će pri obračunu cijena njihove ponude biti smanjena do deset posto.

No to nije sve: u BiH je zbog lošeg stanja javnih financija (a čak na preporuku Europske komisije) u hitnoj proceduri Zakon o uvođenju akciza na pivo, kavu, cigarete i naftu.

To će direktno utjecati na smanjenje uvoza iz Hrvatske – kaže Zulfo Robović iz HGK u Mostaru, procjenjujući da bi najviše štete mogla imati Ina sa smanjenjem izvoza od 30 posto zbog jeftinije konkurencije u brodskoj rafineriji.

U Srbiji se osim držanja dinara u više-manje ciljanom padu, zbog čega su srpski proizvodi jeftiniji na stranim tržištima, pozivaju na ekonomski patriotizam i najavljuju izmjene u javnoj nabavi (kojima će se dati prednost domaćim kompanijama) i rigorozniju kontrolu uvoza.

Susrećemo se s visokim carinskim stopama i s nemogućnosti zadržavanja preferencijalnog statusa podrijetla robe EUR1, tako da ne možemo iskoristiti kumulativno pravo u izvozu na tržište zajednice EFTA/CEFTA, odnosno u države koje još nisu ratificirale sporazum (npr. Srbija) – kaže Zoran Košćec, predsjednik Uprave Varteka.

Na klimavim su nogama i teorije o eventualnom dogovornoj politici u vanjskoj trgovini jer osim pravila koja nameću WTO, EU i CEFTA teško je pronaći zemlje s kojima Hrvatska ima uravnoteženu robnu razmjenu. Ipak, Belošević-Matić ne vjeruje da će eventualne izvozne barijere na tržištu CEFTA-e biti veće od pada kupovne moći. Naime, u BiH se uvozi ponajprije zbog nedostatka domaće proizvodnje, a Srbija bilježi znatno povećanje izvoza u Hrvatsku (prošle godine 20 posto), pa je upitno koliko joj je isplativo uvoditi trgovinske zapreke.

Veliki se strani investitori iz Hrvatske ne mogu povući jer ih nije ni bilo, a u eventualnom crnom scenariju rizik ovisnosti kapitala, s obzirom na to da su banke u stranom vlasništvu, mogao bi doći na naplatu u obliku izvlačenja kapitala u matice. Iako je ta situacija rizična, stručnjaci su jednoglasni u ocjeni da banke u stranom vlasništvu ipak (pre)dobro zarađuju u Hrvatskoj, a računa se i s HNB-ovim mjerama.

Što Hrvatska može učiniti? Kako je devalvacija službena odbačena mogućnost, kaže Belošević-Matić, ostaje samo ‘već mnogo puta spomenuto povećanje konkurentnosti cijenom, kvalitetom i inovacijama’.

U uvjetima globalizacije dominiraju interesi multinacionalnih kompanija, pri čemu je koncept tzv. jakih nacionalnih ekonomija s izrazitom zaštitom domaćeg tržišta veoma oslabio. U takvim okolnostima ne treba se bojati mjera koje provode drugi, nego jačati vlastitu konkurentnost – kaže Buturac.

Ekonomski izolacionizam mogao bi pokrenuti nepovoljnu spiralu događaja nalik onima iz Velike depresije, pa ostaje nada da lekcije ipak nisu sasvim zaboravljene. Iako sve valute ne mogu istodobno deprecirati, dovoljno je da sve to pokušaju pa da se zakuha trgovinski rat u kojem dugoročno svi gube. Još je teško analitički obuhvatiti sve mjere koje provode naši susjedi i trgovinski partneri, no Hrvatska bi ih trebala predviđati i odlučno rješavati, a ne čuditi se ponovno skupim slovenskim vinjetama.