Klimavi dogovor

Opasnost od primjera kao što je Renaultov odlazak iz Slovenije, koji je tako zadao ozbiljan udarac solinskog AD Plastiku, ukazuje na izazove s kojima se suočava hrvatska ekonomija, kaže Jasna Belošević Matić, direktorica Centra za makroekonomsko analize HGK. S druge strane, devalvacija tih valuta pojeftinjuje uvoz iz tih zemalja.

Suočena s globalnom krizom, ni Švicarska nije ostala imuna na zov devalvacije. Na noge su se odmah digle Njemačka i Francuska, iste one koje se štite povlačenjem proizvodnje s Istoka. Zasad nema naznaka da će se nastaviti devalvacija švicarskog franka u odnosu na euro, a s obzirom na to da nam Švicarska nije neko izvozno odredište ni emitivno turističko tržište, njezina politika ‘osiromaši susjeda’ čak nam ide na ruku jer je otprilike četvrtina bankovnih kredita u Hrvatskoj vezana uza švicarski franak. Eventualna devalvacija japanskog jena prema kuni, kaže Belošević-Matić, također može biti u našu korist jer nam uskoro dolaze na naplatu samurajske obveznice, što će pojeftiniti njihovu isplatu.

Devalvacija valuta malih ekonomija nije tolika opasnost koliko bi to bile intervencije velikih sila poput Japana. S druge strane, veće promjene tečaja mogu, kaže Goran Buturac s Ekonomskog instituta Zagreb, utjecati na rast inflacije i kamatnih stopa u tim zemljama.

Međutim, za Hrvatsku je mnogo problematičnije ono što se događa u susjednim zemljama poput Srbije i BiH, gdje jedino i ostvarujemo veći trgovinski suficit (lani 1,7 milijardi dolara). Najave iz BiH o uvođenju carina od 10 posto na uvoz prehrambenih proizvoda poput mlijeka, mesa i njihovih preradevina te konzerviranog voća i sokova iz Hrvatske i Srbije, i to zato što preveliki uvoz ugrožava domaću proizvodnju, naišle su na oštre reakcije s druge strane granice: – Za nas bi to bilo više od katastrofe – kaže Miša Pivac iz Mesne industrije Pivac, kojoj je BiH jedino izvozno tržište i na kojem, dodaje Pivac, više ne bi mogli konkurirati.

No u problemima bi se našla cjelokupna prehrambena industrija. Hrvatski proizvodi veoma su konkurentni na tom tržištu, a čak 30 do 40 posto ukupnog izvoza mesa otpada na BiH. S obzirom na tešku situaciju mogu se očekivati daljnji protekcionistički pritisci unatoč tomu što se tako vjerojatno krši sporazum o CEFTA-i. U BiH je donesena i odluka da će domaće tvrtke biti privilegirane u javnoj nabavi tako što će pri obračunu cijena njihove ponude biti smanjena do deset posto.

No to nije sve: u BiH je zbog lošeg stanja javnih financija (a čak na preporuku Europske komisije) u hitnoj proceduri Zakon o uvođenju akciza na pivo, kavu, cigarete i naftu. – To će direktno utjecati na smanjenje uvoza iz Hrvatske – kaže Zulfo Robović iz HGK u Mostaru, procjenjujući da bi najviše štete mogla imati Ina sa smanjenjem izvoza od 30 posto zbog jeftinije konkurencije u brodskoj rafineriji.

U Srbiji se osim držanja dinara u više-manje ciljanom padu, zbog čega su srpski proizvodi jeftiniji na stranim tržištima, pozivaju na ekonomski patriotizam i najavljuju izmjene u javnoj nabavi (kojima će se dati prednost domaćim kompanijama) i rigorozniju kontrolu uvoza. – Susrećemo se s visokim carinskim stopama i s nemogućnosti zadržavanja preferencijalnog statusa podrijetla robe EUR1, tako da ne možemo iskoristiti kumulativno pravo u izvozu na tržište zajednice EFTA/CEFTA, odnosno u države koje još nisu ratificirale sporazum (npr. Srbija) – kaže Zoran Košćec, predsjednik Uprave Varteka.

Na klimavim su nogama i teorije o eventualnom dogovornoj politici u vanjskoj trgovini jer osim pravila koja nameću WTO, EU i CEFTA teško je pronaći zemlje s kojima Hrvatska ima uravnoteženu robnu razmjenu. Ipak, Belošević-Matić ne vjeruje da će eventualne izvozne barijere na tržištu CEFTA-e biti veće od pada kupovne moći. Naime, u BiH se uvozi ponajprije zbog nedostatka domaće proizvodnje, a Srbija bilježi znatno povećanje izvoza u Hrvatsku (prošle godine 20 posto), pa je upitno koliko joj je isplativo uvoditi trgovinske zapreke.

Veliki se strani investitori iz Hrvatske ne mogu povući jer ih nije ni bilo, a u eventualnom crnom scenariju rizik ovisnosti kapitala, s obzirom na to da su banke u stranom vlasništvu, mogao bi doći na naplatu u obliku izvlačenja kapitala u matice. Iako je ta situacija rizična, stručnjaci su jednoglasni u ocjeni da banke u stranom vlasništvu ipak (pre)dobro zarađuju u Hrvatskoj, a računa se i s HNB-ovim mjerama.

Što Hrvatska može učiniti? Kako je devalvacija službena odbačena mogućnost, kaže Belošević-Matić, ostaje samo ‘već mnogo puta spomenuto povećanje konkurentnosti cijenom, kvalitetom i inovacijama’. – U uvjetima globalizacije dominiraju interesi multinacionalnih kompanija, pri čemu je koncept tzv. jakih nacionalnih ekonomija s izrazitom zaštitom domaćeg tržišta veoma oslabio. U takvim okolnostima ne treba se bojati mjera koje provode drugi, nego jačati vlastitu konkurentnost – kaže Buturac.

Ekonomski izolacionizam mogao bi pokrenuti nepovoljnu spiralu događaja nalik onima iz Velike depresije, pa ostaje nada da lekcije ipak nisu sasvim zaboravljene. Iako sve valute ne mogu istodobno deprecirati, dovoljno je da sve to pokušaju pa da se zakuha trgovinski rat u kojem dugoročno svi gube. Još je teško analitički obuhvatiti sve mjere koje provode naši susjedi i trgovinski partneri, no Hrvatska bi ih trebala predviđati i odlučno rješavati, a ne čuditi se ponovno skupim slovenskim vinjetama.

Domaći poduzetnici najčešće prigovaraju tomu da se u Hrvatskoj za razliku od većine drugih zemalja na javnim natječajima ne preferira domaća proizvodnja. – Nije čak riječ o diktatu politike, nego o nacionalnom osjećaju samih gospodarstvenika. U Hrvatskoj domaće tvrtke moraju biti 10 posto jeftinije u odnosu na uvoznu konkurenciju – kaže Anto Bojić, direktor ABN Tvrnice ulja.

Hrvatski turizam mogao bi biti posredno pogođen izvlačenjem zapadnog kapitala iz Srednje i Istočne Europe. Ti tradicionalno vjerni gosti mogli bi ostati bez posla, a mi bez očekivanog broja noćenja. Automobiljska industrija ima sve jače naloge za premeštanjem u stare članice EU, a slična se stvar događa i s drugim industrijama. Konkretni primjer tvrtke koja bi mogla nastradati zbog povlačenja Renaulta iz slovenskog Revoza u Francusku veliki je dobavljač iz Solina – AD Plastik.