Nakon autoceste u Crnoj Gori ozbiljne šanse za novi veliki posao i u Kataru

Hrvatski građevinski konzorcij na čelu sa splitskim Konstruktorom pobijedio je na 2,7 milijardi eura vrijednom natječaju za gradnju autoceste od sjevera do juga Crne Gore. Taj, jedan od najvećih poslovnih pothvata koji je naša građevinska operativa, i ne samo ona, ostvarila od osamostaljenja Hrvatske, izmamio je osmjeh na lica mnogih. Čestitkom i sugestijom o vlastitom doprinosu oglasio se i premijer Sanader. Čini se da je najmirniji ostao prvi čovjek Konstruktera Željko Žderić.

Još se čestitke nisu ni stišale, a u nekim se medijima već spekulira da će biti žalbi te da je pobjeda upitna. Ne znam otkuda takve informacije, plasirane doduše s upitnikom. O tome ništa nisam čuo. Pravo je svakoga da se žali, ali mislim da je procedura poštovana i da je izabrana najbolja ponuda. Zadnju riječ ima crnogorska Vlada i onda kreće operacionalizacija. Na priče se ne osvrćemo, pripremamo se na doista veliki posao, od pripreme dokumentacije, istraživačkih radova do ishodišta potrebnih dozvola.

Što za vas znači takav posao, osobito u trenutku kad su upitne mnoge investicije? I u boljim bi vremenima to bi bio izniman posao, vrlo važan u svakom pogledu. Zahtjevan je, izazovan i velik. Bit će velika referencija za Konstruktor, ali i Hrvatsku u cjelini.

Hoće li biti problema s osiguranjem novca? Već smo u natječajnoj dokumentaciji morali dostaviti neke bankovne garancije i u tome neće biti problema. Posao ćemo definirati kroz naše poslovne banke. Prema uvjetima natječaja i crnogorska strana financira neke poslove. No, konstrukcija i obračun troškova složeni su. Ukupna vrijednost posla je blizu tri milijarde eura, ali to nikako nije novac koji će se odjednom naći na hrpi i kojim će se sve financirati.

Hoće li se autocesta graditi etapno? Naravno. Jedna će dionica financirati drugu. Riječ je o vrlo različitim cjelinama, koje će tražiti različiti pristup i tempo gradnje. Stoga se može govoriti o tri izvora sredstava. Dio će financirati Crna Gora, dio kreditne linije, a dio će biti od prihoda s već napravljenih dionica. Sve će biti vrlo precizno definirano kad odluka postane pravomoćna.

Kada bi posao trebao biti završen? Prema sadašnjim procjenama, bez nepredviđenih teškoća može se govoriti o roku između sedam i deset godina za dovršetak cijelog posla, epohalnog za Crnu Goru. Radovi bi trebali početi do kraja ove godine, ali okolnosti su takve da će prema svoj prilici to ići i brže. Dakle, vrlo vjerojatno već za nekoliko mjeseci. Bit će spremni.

Hoće li toliki napor zakočiti ostale planirane investicije u Crnoj Gori, u kojoj ste već dosta prisutni? Neće, jer način financiranja zamišljen je tako da ne koči ostale projekte. Gradit će se bez ikakve sumnje. Tamo smo već prisutni i s punim se pravom nadamo novim poslovima jer smo gradnjom u Hrvatskoj stvorili jaku referenciju.

Gdje sve imate angažiranu operativu? U ovoj smo godini ugovorili i bit će izvedeno radova u vrijednosti oko tri milijarde kuna. Već godinama nismo bili ispod 2,5 milijarde. Gradimo doslovno sve – ceste, mostove, tunele, hidroelektrane, crkve, bolnice, farme, stambene zgrade…

Znači, krize što se tiče posla za vas zapravo i nema. Odraz smo države i okruženja u kojem živimo, lakmus papir. Građevinarstvo prvo ulazi u krizu i prvo iz nje izlazi. To je opće pravilo, uvijek i svagdje. U građevinarstvu poslovi ne padaju s neba i ništa se ne rješava od danas do sutra. Poslovi se pripremaju po nekoliko godina i naša je današnja situacija definirana mnogo prije.

Pripremate li još nešto veliko poput posla desetljeća u Crnoj Gori, za iduće razdoblje? Potkraj tjedna bit ću u Kataru. Razgovarat će se i o mogućim novim velikim poslovima u toj zemlji.

Znači neugodnosti koje ste tamo imali nisu ostavile negativne posljedice? Ne, sve smo ih prevladali. Shvatili smo to kao dio procesa koji moramo proći kao tvrtka i ljudi u novim okolnostima i uvjetima rada. Srećom, problemi su iza nas. Naš se posao primiče kraju i treba nam još nekoliko mjeseci za glavni objekt i možda godina dana za sve prateće poslove. Dakle, u Kataru smo do početka iduće godine, ali već su nam se otvorile ozbiljne šanse za druge vrijedne poslove. No, o tom potom.

Gdje je sve prisutna vaša operativa? U BiH gradimo autocestu Gradiška – Banja Luka, hidroelektranu Mostar Blato i cestu Čapljina – Ljubuški. Izvjesni su novi poslovi. U Turskoj smo upravo završili tri škole u Istanbulu, u Mađarskoj gradimo autocestu i vijadukte. Veliki smo posao započeli u Prištini. Riječ je o najvišem neboderu na Balkanu, poslovnom tornju visokom 165 metara u sklopu ogromnoga poslovno-stambenoga kompleksa vrijednog 250 milijuna eura. Vrijednost radova u Makedoniji, samo u ovoj godini, na razini je 100 milijuna eura. Između ostalog, radimo zgradu Sobranja, memorijalni centar ‘Toše Proeski’…

A kod kuće, dojam je kao da je nastupilo malo zatišje? To je samo dojam. Radimo na svim pravcima. Gradimo autocestu prema Sisku, u Slavoniji, prema Pločama, gradimo zaobilaznicu Rijeke, luku Dubrovnik, luku Ploče, hidrocentralu Ličko Lešće, Pelješki most. Da spomenem samo najveće poslove.

U vezi s Pelješkim mostom stalno se stvara dojam da pravi radovi još nisu počeli i da se stvari tu mogu promijeniti. A doznao sam da u riječku luku idućeg mjeseca stiže ogromna dizalica od 600 tona, koju ste kupili za potrebe gradnje na Pelješcu. Ne samo dizalicu, svakog dana potpisujem naloge za nabavku potrebne opreme. Radi se punom parom, na gradilištu imamo više od stotinu ljudi. No, dojam u vezi s Pelješkim mostom dio je uobičajene priče koja prati gradnju velikih objekata kod kojih uvijek ima faza sumnje i trenutaka kad se postavlja pitanje hoće li to više. Sjećam se kad smo gradili most preko Rijeke dubrovačke. Javno su se postavljala pitanja kad će se početi graditi, a već smo obavili polovicu posla. Kad je sve bilo gotovo, nitko se tih dilema i pitanja više nije mogao sjetiti.

Dakle, most ide dalje i nije ga moguće zastaviti? Takvo što bilo bi nerazumno i vrlo štetno. Odradili smo dosta nevidljivih, a teških radova. Moramo doći do čelične cijevi duge stotine metara koju ćemo zabiti u dno. Netko je mora proizvesti, transportirati do gradilišta i riješiti problem kako je podignuti tom famoznom dizalicom i staviti na svoje mjesto. Tom trenutku koji će javnost vidjeti na televiziji ili u novinama prethodi ogroman i nevidljiv posao koji je u punom jeku. U svakom slučaju, za četiri godine vozit ćemo se mostom na Pelješac.

Početkom ove godine trebali ste otvoriti još jedno veliko gradilište uz novu dvoranu u splitskoj Lori. No taj posao vrijedan sto milijuna eura još nije pokrenut s mrtve točke. Još smo u fazi rješavanja tog pitanja. Svi skupa malo smo žurili da dovršimo dvoranu, pa je izbila ova kriza, a sad moramo obaviti drugi dio priče. Nema nikakve sumnje da ćemo u tome uspjeti. U pitanju je mjesec prije ili kasnije, a nikako projekt u cjelini.

Dvorana je u vašim rukama 30 godina i briga je vas i vaših partnera iz IGH i Dalekovoda da posluje što bolje. Na deset ste godina angažirali američko-englesku tvrtku specijaliziranu za punjenje takvih objekata. Vjerujete li da će to funkcionirati? Nema razloga da tako ne bude. Birali smo znalce, ljude koji su dokazani u tom poslu i dali im da rade. Za sve treba vremena, oni sad postavljaju temelje i sondiranju terena. Ne dvojim u vezi s tim da će posao obaviti kako treba.

Bilo je mnogo rasprava o isplativosti dvorane. Vjerujete li da je to bio dobar potez? Da se mene pitalo, kao laika, i ja bih izrazio sumnju u to može li dvorana biti isplativa investicija. Naša percepcija je takva da ljudi nemaju novca da bi često punili takav objekt. Ali kad vam stručnjaci obrazlože da nije u pitanju platežna moć naših građana nego kvaliteta priredbi u dvorani, onda promijenite mišljenje. Jer, pravi događaj privlači publiku s mnogo šireg područja od Splita i uže okolice, u tom slučaju govorimo o publici od Istre do Crne Gore, od Slovenije do Mađarske. Na velike koncerte u Budvi putovalo je mnogo ljudi iz Dalmacije, danas se bez problema ide na veliki događaj u Zagrebu i u Ljubljani ili čak Beč i Budimpeštu. Zašto se takvo što ne bi događalo i sa Splitom i našom arenom?

Ovih je dana najavljeno i konačno pokretanje projekta Kila kod Splita, gdje bi se trebalo graditi gotovo 200 stanova u programu POS. Vlasnici ste većine zemljišta i glavni partner u tom poslu. Riječ je o projektu vrijednom 70 milijuna eura koji bi se trebao početi realizirati do kraja ove godine. Na površini od 100 tisuća kvadrata sagradilo bi se 60.000 kvadrata stambenog prostora, 10.000 poslovnog i 30.000 kvadrata garaža. Zemljište je naše, a ideja je da se sagradi oko 200 stanova POS-a na 20.000 kvadrata zemljišta koje bi otkupila Agencija za promet nekretninama (APN), a još oko 500 stanova i drugih sadržaja sagradili bismo za prodaju.

Dakle, ulazite i u masovnu stanogradnju? To za nas i nije novost. Uostalom, na Bundeku danas gradimo stanove i poslovne prostore na ukupnoj površini od 50.000 kvadrata.

Najavili ste da će doći vrijeme preuzimanja u građevinskom sektoru. Hoće li kriza ubrzati te procese. Nemaju baš svi toliko posla ni zalihe da prežive teške dane? Nema novca i nije vrijeme za takve stvari. S krizom se svi nekako nose, a nitko nije u poziciji da viškom novca krene u preuzimanje. To ostaje za bolja vremena.