posto vrijednosti automobila. To znači da se ne može naplatiti ni jedna šteta u vrijednosti ispod pet posto. U slučaju vrijednosti vozila u vrijednosti od 100.000 kuna, to znači da nisu naplate štete ispod 5.000 kuna. Također, u svakoj šteti vi sudjelujete s tih 5.000 kuna. To je 50 posto kod štete od 10.000 kuna, ali zanemarivo u slučaju potpune štete. Najvažnije je, međutim, da nema iznenađenja i poznat je končni trošak u slučaju najgorega. U konačnici ta razlika i nije 5.000 kuna, jer je ipak godišnji kasko s franšizom znatno jeftiniji od punog kaska.
Osim klasične franšize postoji i mogućnost ugovaranja određenog postotka udjela u šteti. To je u principu relativno dobra kombinacija za vozače koji često koriste svoje vozilo, te naročito za one koji prelaze mnogo kilometara u gradu. U gradu pri eventualnim sudarima obično nastaju manje materijalne štete i upravo je zato udjel u nesreći možda dobro rješenje. Opet na konkretnim primjerima to znači da u šteti od 10.000 kuna s deset posto udjela, vlasnik police sudjeluje s prihvatljivih 1.000 kuna. Također, iznimno je važno pri sklapanju osiguranja dobro pročitati ugovor. To doslovno znači pročitati svako slovo ugovora a, ako je potrebno, i nekoliko puta. Obično jednom kada nastanu problemi već bude prekasno i tada postanete svjesni na što ste stavili svoj potpis.
Ilustracije radi, samo jedan banalni primjer: kad u ugovoru piše da je u slučaju krađe osiguranik dužan osiguravatelju predočiti sve dokumente automobila kao i sve ključeve. Ako nemate bilo koji od tih elemenata, osiguravatelj nije dužan isplatište štetu. Takvih je zamki bezbroj, jer se osiguravatelji žele osigurati od svih posljedica i točno odgovarati za ugovoreno. Tako se, primjerice, treba i dodatno osigurati od nekih prirodnih katastrofa kako opet ne bi bilo neugodnih iznenađenja.
