Prema nekim statistikama u najrazvijenijim zemljama tvrtke u kojima vodeću upravljačku i vlasničku ulogu imaju članovi jedne ili više obitelji donose više od pola bruto društvenog proizvoda. Utjecaj obiteljskih biznisa na tranzicijske ekonomije još je veći, što je vidljivo i na primjeru Hrvatske.
Unatoč tomu što se suvremeni kapitalizam sve više razvija prema tome da u njemu vodeću ulogu imaju velike korporacije, bezimene s vlasničkog stajališta i pomalo amorfne, i dalje je vrlo snažan utjecaj obitelji kao pokretača svjetske ekonomije. Prema nekim statistikama u najrazvijenijim zemljama takve tvrtke u kojima vodeću upravljačku i vlasničku ulogu imaju članovi jedne ili više obitelji donose više od pola bruto društvenog proizvoda, zapošljavaju više od 60 posto ukupnog broja radno sposobnih te otprilike tri četvrtine ukupnog broja novozaposlenih. LG, Fiat, Carrefour, Novartis, Tata, BMW, Henkel, Porsche, Wal-Mart, Ford, Benetton i Barilla samo su neki od primjera uspješnog vođenja obiteljskog biznisa do razine najpoznatijih korporacija na svijetu.
Utjecaj obiteljskih biznisa na tranzicijske ekonomije i u zemljama Trećeg svijeta još je veći. To je najbolje vidljivo na primjeru Hrvatske. Naime, otvaranje bivše države prema ekonomskim načelima suvremenoga zapadnog kapitalizma počelo je najživlje od obitelji kao jezgre razvoja poduzetništva. Ono je u početku bilo malo i nerazvijeno, no usporedno s otvaranjem granica, pravne regulative i popuštanjem državnog pritiska na bilo kakvu vlastitu inicijativu s vremenom je sve više jačalo – povećavali su se tržišni udjeli i snaga u odnosu na tvrtke kojima su upravljali vlasnici koji nisu bili obiteljski povržani. Slične stvari događale su se u svim drugim zemljama koje i danas doživljavaju tranziciju iz komunizma u kapitalizam, ali i u zemljama Trećeg svijeta. Velike tvrtke Indije, Kine i Rusije i ostalih zemalja u okruženju upravo su rezultat zajedničkih napora poduzetnih obitelji.
