OPREMANJE BRODOVA Škverovi ne žele hrvatski namještaj

Drvena industrija upozorava da bez pomoći Vlade ne može ući među dobavljače brodogradilišta. Škverovi pak tvrde da drvene proizvode uvoze jer da domaći proizvođači nemaju potrebne ateste.

Dotad je na taj problem počela ukazivati krizom najpogodnija drvena industrija. Naime, predstavnici te industrije procjenjuju da 20 posto vrijednosti broda otpada na drvo, od čega bi, tvrde, domaća industrija mogla isporučiti sve što se traži, posebno u segmentu masiva.

Ovisno o tipu broda trošak opremanja namještajem kreće se od 100 do 250 tisuća eura, što treba pomnožiti s četiri ili pet s obzirom na to da toliko brodova u prosjeku izradi svako brodogradilište. S druge strane, brodogradilišta koja proizvode od drva uvoze kažu da domaći proizvođači nemaju potrebne ateste i teško mogu prilagoditi proizvodnju njihovim zahtjevima.

• To je jeftin izgovor. Svaki naš proizvod ima ateste jer ih izvozimo u 26 zemalja – kaže Zdravko Jelčić, direktor Spin Valisa i predsjednik Udruženja pri HGK-u, dodajući da sve potrebne specifične certifikate za brodogradnju mogu nabaviti. Domaći proizvođači nikada nisu, kaže Jelčić, došli u fazu ozbiljnih pregovora o opremanju brodova.

U Brodosplitu postoji izdvojena tvrtka Brodosplit-Nemetalna oprema d.o.o., koja većim dijelom opskrbljuje sve novogradnje drvenom građom i opremom, a za nove složenije projekte će, kažu, najprije konzultirati domaće proizvođače.

• Kao i ostala brodogradilišta, brodski namještaj kupujemo od slovenskog dobavljača M&A, jer jedini zadovoljava tehničke kriterije (atesti) – kažu u Brodotrogiru, dodajući da su u nekoliko navrata razgovarali s domaćim proizvođačima namještaja, ali da do danas nitko nije prezentirao sve tražene ateste, ne želeći, međutim, precizirati o kojim je proizvođačima ni o kojim atestima riječ. Jedan od svjetlih primjera je pulski Uljanik, koji je uvoz namještaja iz Slovenije supstituirao proizvodima tvrtke Baesa iz okolice Pule.

Ivan Slamić iz Tvina koji je prije nekoliko godina bio u pregovorima za opremanje broda u Brodosplitu, no posao je na kraju dobio Slovijales.

• Pokušali smo, ali ne možemo sami dobiti te potreban slove. Za to je potrebna je sustavna politika Vlade – kaže Slamić.

U Ministarstvu gospodarstva kažu da većina domaćih brodogradilišta ima vlastite tvrtke za proizvodnju opreme, što uključuje i namještaj, kao što je TIBO u 3. maju, a na upit u uvozu iz Slovenije ili Italije nema odgovora. Pomoćnik ministra gospodarstva Leo Begović pak kaže da predstavnici drvene industrije još nisu uputili nikakve zahtjeve ili prijedloge.

Većina velikih brodogradilišta funkcionira na način da u svom dvorištu imaju tvrtke koje ih opskrbljuju opremom i uređajima, no odabir vanjskih dobavljača prepušten je slobodnoj odluci menadžmenta.

U većini slučajeva brodovlasnik uvjetuje koja će se oprema ugrađivati u brodove, no rjeđe uvjetuje i konkretnog dobavljača, ako se uvjeri u kvalitetu onih koje im ponudi brodogradilište. Uostalom, praksa iz zemalja poput Švedske, Francuske ili Italije pokazuje da brodovlasnici i ne mogu, sve da i žele, uvjetovati da dobavljač bude stranac, iz čega se nameće zaključak da je, u suprotnome, riječ o lošu sklopljenim ugovorima. To se pitanje, iako godinama prisutno, sada nametnulo zbog teškoća koje su zadesile domaće proizvođače i sve hrabrijih protekcionističkih istupa razvijenih zemalja. Možda je to prilika da se i u Hrvatskoj neke stvari poslože na svoje mjesto.