Prvi susret s Blaženkom Urbanke, direktoricom HSM informatike, ostavlja dojam iskrene energičnosti i temperamentnosti, kolegijalnosti prema podčinjenima, ali uz distancu, te stručnosti u poslu. Prije HSM informatike radila je u drugoj tvrtki, no dala je otkaz i sama se upustila u biznis s idejom bavljenja računalnim prijelomom. No skrenula je prema distribuciji dodane vrijednosti. Kad je posao u izdavaštvu išao izvrsno, tvrtka je u poslovanje uvela multimedijsku opremu, a kad je i taj projekt bio u najvećem zamahu, osnovala je odjel e-poslovanja. U regiju je HSM informatika krenula kad su prve ceste postale prohodne nakon rata, primjerice uz pomoć splavi u Sarajevu. Sada otvara novu poslovnu nišu o kojoj Urbanke za sada nije spremna razgovarati.
U ovo tmurno doba, kad od poslovnih ljudi najčešće čujemo da ih kriza snažno pritišće, Urbanke kaže da im posla za sada ne manjka. HSM informatika raste stabilno, a nema ni takve kredite koji bi je mogli dovesti u opasnu situaciju. Znači li to, iako je poslovni čovjek, da Urbanke nije sklon pretjeranom poslovnom riziku? Ona za sebe misli da je sklon, ali da izbjegava bezumne akcije. “Ako me posao ne veseli, novac me teško može potaknuti da se angažiram… Želim raditi ono što volim, s ljudima na čiju sam suradnju ponosna,” kaže Urbanke.
Kao prvom čovjeku tvrtke posao joj je disperziran: mora voditi računa o potpuno različitim programima i vrstama posla, ali kaže da joj je dinamičan i katkad na granici izdržljivosti. Povremeno se nađe u kriznim situacijama, ali dosad ih je, kaže, preživljavala. Suradnički je kolegij utorkom, tada u prvi plan stavlja neriješena pitanja. Svakodnevno donosi odluke, ali priznaje da se povremeno i pokaje zbog nekih. Odluke donosi konzultirajući se sa suradnicima, a u razgovorima pokušava stvoriti pozitivnu ozračje i ‘lomiti’ suradnike snagom argumenta da bi zajedno postigli konsenzus. Iako joj je potpora ljudi s kojima radi veoma važna, neke situacije nalaze drukčije rješenje.
Ima situacija u kojima ne prihvaćam komunikaciju i u kojima donosim odluku bez konzultacija. No to je krajnja mjera, kad više nema prostora za dogovor, kaže Urbanke. Problemi su katkad ne samo kvaliteta odluke nego i provedba procesa. Praksu je pokazala da će odluka, ako niža razina ne shvati njezinu važnost, često biti beskorisna. Problem u takvim situacijama rješava snagom autoriteta prvog čovjeka tvrtke, čiju poruku zaposlenici vrlo jasno shvate. Zato vrlo rijetko kažnjava; u svojoj je karijeri podijelila samo dva trenutačna otkaza, čemu je razlog i to, kaže, što se u njezinoj tvrtki već u početku pomno izabire kadar. Takvo stajalište može zahvaliti i jednoj od svojih brojnih inspiracija Jacku Welchu, čija ju je knjiga ‘Kako pobijediti’ oduševila.