Dosjetljivi lopovi

Lopovi unutar tvrtke najčešće su povezani s vanjskim kompanjonima. Učinkovit je način preventive često premještanje zaposlenika po odjelima. Direktor prodaje jedne veletrgovine mirno je u kolica potpao robu vrijednu tisuću kuna i još mirnije prošao pokraj blagajne ne plativši. Nitko ga nije zaustavio, ili bolje reći, nitko se nije usudio zaustaviti. Na monitoru je sve promatrao šef osiguranja i odmah nazvao glavnog direktora. ‘Pusti ga’, odgovorio mu je direktor, ‘nabiti ćemo mu to na nos već’. Kako su već imali na njega pik, to su mu, uz ukazivanje njegovih propusta, zaista nabili na nos. Otišao je posramljen. Jednog drugog dana, ista veletrgovina, isto direktor, ali ovaj put nabave. Isto epilog. Otišao je posramljen. Ili se to barem tako činilo.

Za menadžere je javna tajna da mnogi koriste svoju poziciju i od dobavljača dobivaju poklone. Riječ je o posebnom obliku kriminala, tzv. tajnim provizijama koje struka označava kao ‘sferu bijelog ovratnika’. Provizije se kreću i do nekoliko stotina tisuća eura na godinu, što praktično znači da je tvrtka oštećena i više od toga. Primjera ima i u slučaju kada nakon smjene Uprave novi ljudi naruče reviziju gdje se pronađe, primjerice, da je putem osiguranja uplaćen milijunski iznos oštećenoj osobi, a naknadno je utvrđeno da nema ni govora o tome – kaže Njegoslav Blažek, vlasnik tvrtke Detektiv Sova.

Prema njemu, to je pogotovo prisutno kod mlade generacije menadžera, dok je starija garda općenito poštenija. No, kako stari u kraj ovakvim tipovima, spada u jedan od najtežih poslova šefa tvrtkine sigurnosti. Dok se na skladištima, radnica za strojem ili prodavača može lako obrušiti, ovdje je riječ o posebnoj kasti za koju će šef osiguranja naprije razmisli da li ga prijaviti, jer postoji realna mogućnost da neće biti kažnjen. Prijavljivanje menadžera prvi će čovjek tvrtke ili prešutjeti, ili će ga uz ljutu grimasu opsovat, ali ga barem izvjesno vrijeme neće pozvati javno na odgovornost.

• U takvim je slučajevima idealno rješenje za šefa osiguranja da oni sami odluče nekog eliminirati zbog svojih privatnih interesa ili svađa, pa samo čekaju neki njegov loš potez, poput sumnje da je uzeo proviziju. Tada se mi gotovo i ne miješamo već mirno promatramo rezultat sukoba. Drugim riječima, vrh odradi posao za nas – kaže jedan naš sugovornik.

U velikoj tvrtki za tiskanje i distribuciju knjiga jedan dio robe davao se kao uzorak, no to je zloupotrebljeno u sprezi skladištara, terenskih komercijalista i njima konkurentske tvrtke gdje se u evidenciji pokazalo da je veliki broj knjiga završio kao ‘uzorak’. Priča je završena kada su istražitelji obilježili knjige i pratili njihov put, nakon čega je potvrđena sumnja.

U jednoj veletrgovini vraćeno je robe s greškom u vrijednosti od 500 tisuća kuna, što je vlasniku bio signal da tu nešto ‘ne štima’. Istragom se došlo do otkrića da su u sprezi skladištara, osoba koja zaprima od kupaca oštećenu robu i vanjski igrač. Potonji bi kupio ispravnu robu i ‘vratio’ je kao oštećenu dobivši novac natrag.

Kako je takve robe mnogo u dućanima, vrlo je teško kontrolirati količinu, pogotovo u veletrgovinama, te bi je preprodali, a zaradu dijelili na tri dijela. Nisu rijetki ni slučajevi kada se zaposlenici udruže po dvoje ili troje. Pokraj kleptomana ili krada zbog teške financijske situacije, zaposlenici to često rade i iz bunta zbog malih plaća i nekorektnog odnosa poslodavaca prema njima. Ima i onih koji nađu drugi posao, pa na odlasku ukradu robu. Zato je krada zaposlenika nemoguće iskorišteni, može se samo preventivnim metodama suzbiti.

• Kupio sam Playstation 2 od čovjeka koji je radio u jednom veleprodajnom centru Peveca i koji ga je ukratio iz te trgovine – kaže šef osiguranja jedne tvrtke.

Općenito, riječ je o obliku tzv. ‘kućne krade unutar kruga poznatih osoba’. Od direktora do skladištara, poput ostalih, krade se u svim oblicima, a najčešće roba. Blagajnica krade robu ili prigodne bodove koje ne uzimaju kupci, pa sve do neplaćenog gableca. Trgovac će u jaknu staviti red bull, žestoka pića ili igračku, dakle robu koja i nije nešto skupo-cjena. Skladištari krade pred kraj radnog vremena, kada koncentracija popušta, prebacujući robu preko žice ili je jednostavno iznose kroz kapiju. Da su maštoviti, pokazuje primjer jednog centralnog lagera u kom dobavljači čekaju na red za istovar. Među njih se ubacivalo i jedno prazno vozilo. Zaprimatelji robe bili su rastrgani, nisu mogli sve kontrolirati, pa se u to vozilo zapravo utovarivala roba i sasvim normalno izvozila kroz kapiju. Tek kad su ustanovili manjak robe, provjerila se ispravnost primitka, a nakon toga promatranjem su lopovi pali na paleti Ariela.

Kombinacija s vanjskim kradljivcem i jeste najčešći oblik krađe. Na blagajni naplate robu koja je u kolicima, a ona koja je ispod propušta se. Tako jedna veletrgovina samo na mlijeku može imati mjesečno i do 40 tisuća kuna gubitaka. Takva roba se najčešće preprodaje u malim dućanima ili privatno. To je vrlo teško otkriti, jer kamere ne mogu bilježiti što je naplaćeno, no osiguranje tome pokušava odgovoriti svojim metodama. Na kraju radnog vremena kontroliraju račune blagajne, provjeravaju torbice, no preventiva je ipak ta koja spriječi i do 50 posto krađa. Jedan od načina jest i često premještanje radnika iz jednog odjela u drugi.

• U jednoj smjeni radi 50 ljudi, pa je važno dobro ih upoznati. O njima želim sve znati, njihove probleme, s kim žive, gdje im rade braća i sestre i na osnovi toga vrši se selekcija. Odbacimo one za koje ocijenimo da su pošteni i pratimo sumnjive – kaže naš sugovornik iz veletrgovine.

Osiguranju je veliki problem što mora misliti i na vanjske i na unutarnje neprijatelje. Velike trgovine imaju i do pet tisuća izdanih računa dnevno, što znači da prodefilira oko 7.000 ljudi. Na generalni promet prag tolerancije gubitaka je 1,5 posto, ali u nju spada cjelokupna masa propale robe (kao, razbijeno, ukradeno).

Kad su u pitanju veće krađe, vlasnici i direktori tvrtki unajmljuju detektivske agencije koje provode istragu. Blažekova agencija je imala vrlo zanimljivih istraga unutar tvornica. U jednoj tvrtki šef skladišta bio je povezan s radnicima transporta i ilegalnom mrežom koja je preprodavala robu na crnom tržištu. Vrijednost pokrađene robe samo za razdoblje obuhvaćeno istragom, znači prije i tijekom istrage, bila je 200 tisuća eura, a koliko je štete dotad već bio naneseno, teško je i zamisliti.

Dobar primjer krađe je manipulacija s gorivom, pri čemu je jedna tvrtka sa starijim voznim parkom imala velike gubitke. Vozači bi natočili gorivo kojeg bi dio prodali, a na benzinskih crpkama kupovali su gorivo jer im je ‘ponestalo’ pri povratku.

• Stvar je u tome što se nikad ne može utvrditi koliko je goriva potrošeno zbog gradske vožnje, uspona i koječega, a na tisuću kilometara gubitak je u ovom primjeru iznosio do tisuću kuna, što je poslovodstvu bio signal da nešto nije uređeno – priča Blažek.

U jednoj srednjoj građevinskoj tvrtki došlo je do sprege između poslovode skladišta i dobavljača gdje se manji dio robe nije istovarao nego je dalje prodavan ispod cijene građevincima koji rade po kućama i za keš. Blažek je ubacio svog čovjeka i priča je bila završena.