Rat za hot-line

lada njih neće subvencionirati, banke im neće odgoditi otplatu kredita, a teško i da će zbog smanjenja plaća ili otkaza itko od radnika iz te specifične djelatnosti pravdu u Hrvatskoj potražiti javno prosvjedujući. Pojam ‘kriza’ za njih je oduvijek značio nešto sasvim drugo, dapače pozitivno i poželjno… No stvari su se promijenile. Globalna gospodarska kriza sustigla je i tvrtke koje se u Hrvatskoj bave legalnim dijelom seks-industrije. S do sada poželjnim pojmom, naravno onim koji je u njihovu slučaju aludirao na neutaženu strast koja donosi zaradu, više se nitko ne šali. Pa iako i na tom području neke tvrtke zatvaraju vrata, u usporedbi burzama, građevinarstvom ili prodajom automobila, seks-industrija još stoji dobro, tj. gubi najmanje.

Tim se fenomenom na globalnoj razini već mjesecima bave mnogi relevantni mediji. Španjolske dnevne novine pišu o 40-postotnom padu u klubovima za odrasle, nizozemski sindikati prostitutki traže državnu pomoć, a danski Muzej erotike zbog bankrota završava na naslovnicama. Pariški sajam erotike i 30-postotni ondje zabilježen pad redovitim izvještajima prati Reuters.

• Kriza je, nemamo novca, ali kod kuće se uvijek možemo zabaviti – objasnila je jedna francuska gospođa novinarima spomenute agencije da slom burzi ipak kod svih nije slomio i želju za životom.

Analizirali smo seks-industriju u konzervativnu hrvatskom okruženju i pretresli niz njezinih poglavlja, od internetskih portala preko novinskih izdanja, telefonskih vrućih linija, sex-shoppova, filmske produkcije i distribucije, proizvodnje pomagala, opskurnih, ali ipak legalnih klubova, do prodaje ‘osnovne opreme’ kao što su kondomi.

Zbog dobivanja šire slike za početak treba spomenuti da se u Hrvatskoj proda 200-ti-njak tisućaka kutijica prezervativa na mjesec, i to po prosječnoj cijeni od 18 kuna. Tako se utrži više od četrdeset milijuna kuna na godinu. Rast prodaje zbog sve veće osviještenosti i odgovornosti korisnika, rijetko je manji od sedam posto na godinu. Pridoda li se tomu i podatak da najmanje 250.000 Hrvata pati od erektile disfunkcije, farmaceuti na Viagri, Dinamicu i sličnim lijekovima zarade još desetke milijuna kuna.

Posebno je pitanje kako zarađuju oni koji se bave ‘core businessom’. Nekoć su u tome svakako prednjačili erotski magazini, no danas to više nije tako. Ni sâm Playboy danas više ne može prodati više primjeraka od običnog ribičkog časopisa. Internet je taj posao doslovno pokosio. Za razgovor o tome trenutačno u Hrvatskoj nema kompetentnijega sugovornika od Želja Raukara iz Rijeke, inače bivšeg urednika Hinina dopisništva. On je s partnerima najprije pokrenuo tri tiskana erotska magazina, a poslije je postao svušnik najjače takve internetske stranice na području bivše Jugoslavije – www.smokva.com.

• U odnosu na najbolje dane prodaja časopisa poput našega Smokvinog lista trenutačno pada od 35 do 40 posto.

Uz još jedan tromjesečnik mi svaki mjesec ta dva lista danas prodamo u najviše 10 tisuća primjeraka. Nije dobro, ali držimo se. S druge strane mislim da će se upravo zbog ove krize slabiji magazini morati ugasiti – kaže Raukar.

Osim njegovih časopisa na kioscima se još ne-kako drže i oni koje izdaje Zauder film, ponajprije zato što su nosači DVD-ova. Ostalima se teško piše.

Internet, a ne kriza, zabio im je i posljednji čavao u lijes poslovnih nadanja i perspektive. Još prije nekoliko godina, kad su erotische stranice na webu bile šture, a njihovo otvaranje sporo, borbe je još bilo. Danas, uz brze ADSL veze i sve raskošnije online sadržaje stranica poput hrvatske www.vojeri385.net, Smokve ili niza stranih, pobjednik je odlučen. Pitanje o mogućoj zaradi na tom poslu ponovno upućujemo Željku Raukaru. U samo godinu dana njegov sajt, na kojem se naplaćuje članstvo, skočio je s 310.563 na 393.100 redovitih klijenata. Mnogi od njih na Smokvi troše između jedne i pet kuna na dan, ovisno o uslugama. Pola je članova iz Hrvatske, a među drugom polovinom ukupno ih je iz više od 70 svjetskih zemalja. Pretplaćuju se SMS-om, uplatnicom, pre-paidom i kreditnim karticama.

• Smokva.com, činjenica je, ide sve bolje. Ljudi su konačno počeli prihvaćati i to da internet, a pogotovo takvi sadržaji na njemu, ne mogu biti besplatni. Ipak, treba uzeti u obzir i da na takvim sajtovima nema reklama. Ozbiljne se tvrtke ne žele oglašavati, a druge nemaju novca za to – tvrdi Raukar i ipak pokazuje i strah da bi kriza dugoročno mogla izazvati potrese i na tom do sada još relativno mirnom tržištu.

Kad je pak riječ o drugim najvažnijim poglavljima seks-industrije u Hrvatskoj, vrućim telefonskim linijama i filmovima, tu stvari već škripe. Zauder film još uspijeva na tržište izbaciti četiri filma na mjesec, no besplatni internetski portali.

Brojne europske i svjetske zemlje ilegalnoj prostituciji, koja sa sobom neizbježno nosi najteže oblike kriminala, doskočila je legalizacijom tog posla. Njemačka, Nizozemska ili Austrija tako porezima svake godine zarađe zavidne iznose. Uz to država može kontrolirati i zdravstveni aspekt toga najstarijeg zanata na svijetu.

U Hrvatskoj prostitucija nije legalna, ali to ne znači da je nema. Prepuštena je podzemlju, trgovačima ljudima, ukratko – ulici. Posljednjih godina policija bilježi velik rast otvaranja salona za masažu, najčešće u privatnim stanovima, koji su samo jedan od paravan za prostituciju. Ako se zna da je jedan oglasička oglasačima takvih usluga dao nekoliko punih stranica, a broj uhićenih 30-ak je na godinu, postavlja se pitanje zašto država, ako već očito tolerira tu djelatnost, od nje ne ostvari i porezni prihod.

Uostalom, zašto ne biti pošten i priznati da nijedan takav film, bar kad je o Hrvatskoj riječ, nije polučio uspjeh ni blizu onomu jednoga kućnog uratka svima poznate pjevačice koji je internetom distribuiran besplatno.

A upravo priča o novcu možda i najbolje pristaje uz kontekst vrućih telefonskih linija. Procjenjuje se da u Hrvatskoj taj posao trenutačno radi najmanje 30 tvrtki, čiji su profiti sjajni. Bili su i veći dok zakon nije regulirao pitanje telefonskog predznaka 060. Ako se iza tih brojeva nalazi još jedna šestica, znači da minuta razgovora pozivatelja stoji od 6,8 do 8,2 kune. Upravo je u toj ‘caki’ odgovor na niz žalbi zbog astronomskih računa. O koliko je isplativu poslu riječ, potvrđuje i istinski otvoreni rat koji je izbio između T-HT-a i operatera poput Optime i Metroneta za prava na pružanje usluga s dodanom vrijednošću, kako je službeno nazvana ta usluga. Trenutačno je u zemlji otprilike 160 koncesionara takvih brojeva. Da bi bar djelomično skrenula pozornost na to da seks-fone treba dodatno odvojiti od sličnih brojeva za različite informacije, horoskopa ili humanitarnih telefona, predsjednica Udruge davatelja usluga 060 Ivanka Žakman Maravić dugo je tražila uvođenje posebnog predbroja 065. Vjerojatno zbog raznih malverzacija i nekoliko otkrića pozadine ovog posla, ali možda donekle i zbog krize, i seksifonima odnedavno pada prihod.

O prodavaonicama seks-opreme i pomagala, sex-shopovima, koji danas posluju u Hrvatskoj malo se toga dobroga može reći. Izgledom, ponudom, a ponajprije do neba napuhanim cijenama, sami sebi izbijaju kruh iz ruku. Naravno, treba spomenuti i sram kupaca, koji se online narudžbama lako premošćuje. Doda li se tomu i to da se putem interneta jednaki proizvodi mogu naručiti i nekoliko puta jeftinije negoli u sex-shopovima, računica je jasna. Kakvu pak računica imaju vlasnici striptiz-kluba poput Princessa kad 99 posto gostiju opljačkaju za nekoliko desetaka tisuća kuna na račun dvije boce šampanjca, teško je reći. No poznato je da ih sve više ljudi izbjegava jer je epilog noći provedenih kod njih najčešće vijest u Crnoj krošnici.

No da ne bi sve bilo tako crno, pobrinuli su se neki hrvatski poduzetnici koji su usred krize u seks-industriji ugledali poslovnu priliku. Prvi je s proizvodnjom kožnih fetiš-artikala počeo Želimir Jalžbetić, vlasnik tvrtke F.S.O. ili Frajeri s Orosavlja. Danas kaže da je ostao u šoku zbog neprofesionalnosti vlasnika sex-shopova i slabe naplate koju je od njih doživio. Zbog svega je na kraju odustao od proizvodnje iako je uspio izvoziti u Austriju i Srbiju. Ipak je zadržao brend ‘Plahnm te z bićem’ jer vjeruje da bi se stvari ubuduće mogle promijeniti nabolje.

Još je zanimljiviji slučaj vlasnika velikogoričkog Iplasta Igora Šipušića. On je pretkraj prošle godine počeo proizvoditi visokokvalitetne silikonske dildove. Do tada je za Končar i niz drugih tvrtki proizvodio cisterne, dijelove za mjerne transformatore i ventilatore. Naplata je počela zapinjati, pa je donesena odluka o dodatnom ulaganju.

• Budući da smo htjeli vrhunski proizvod, mnogo smo uložili u testiranje i medicinska ispitivanja silikonskog materijala koji upotrebljavamo. Sada već imamo 15-ak modela najviše kvalitete, i to od 60 do 300 kuna. Za sada prodajemo u šest trgovina, a uskoro ćemo pokrenuti i web-prodaju – najavljuje Šipušić.

A kriza? Osjeća li je i on s obzirom na gospodarsko stanje? – Ma, dok se proizvodnja ne ‘zalaufa’, kriza će proći. No problem je nešto drugo – kaže. Nismo morali čekati odgovor. On je u Hrvatskoj, iako je to gotovo licemjerno, jasan: društvo se nad tim poslom zgraža, osuđuje ga, a onda na kraju dana na svojim računalima pritisne ‘connect’. Tada počinje zarada industrije seksa u Hrvatskoj, iste one trenutačnom krizom manje ugrožene od većine drugih.