ADRIS

Rokovi otplate su maksimalno sedam godina, a najdulji je poček godinu dana. Međutim, pri realizaciji investicijskih kredita, koje poduzetnici najčešće traže od poslovnih banaka, pojavljuje se nekoliko osnovnih problema. Prvi je problem osiguranje povrata kredita.

Većina banaka na početku bilo kakvih razgovora o kreditiranju odmah postavlja pitanje zaloga nekretnina kao sredstva osiguranja povrata kredita. Poduzetnici često nemaju odgovarajuće nekretnine ili ih imaju ali nisu iskoristive kao kolaterali jer je njihova vrijednost premala za pokriće kreditnog zaduženja. Banke traže kolaterale koji vrijede od dva do triput više od iznosa kredita. Čest je slučaj da nekretnine nisu uknjižene, nemaju građevinske dozvole ili su već opeterećene hipotekama drugih banaka. Ovaj problem može se izbjeći pomnom kontrolom kolateralu koji će se nuditi kao osiguranje povrata kreditnih obveza. Dobro je procjenu vrijednosti nekretnine prepuštati sudskom vještaku ili tvrtki s kojima banka ima potpisane ugovore o suradnji. Ako procjene vrijednosti izvode sudski vještaci koji nisu na spisku banke, procjena će biti revidirana od strane bančnih stručnjaka i vrlo često je njena vrijednost manja do 40 posto od one s kojom je poduzetnik računao. Ne treba spomenuti da će reviziju platiti poduzetnik – upozorava Željko Kovač, direktor Centra za poduzetništvo Zagreb.

Drugi je problem priprema investicije. Investicijske studije ili poslovni planovi, koje traže banke, služe za dokazivanje kvalitete investicije. Često u tim dokumentima nema dobrovrijednih analiza prodaje, pa samim time i visina budućih prihoda nije realna. To dovodi do sumnje u ostvarenje efekata projekta. Investicijske studije moraju raditi iskusni savjetnici uz pomoć poduzetnika i njegovih stručnih službi. Kvalitetan i iskusni savjetnik brzo će uočiti nedostatke u pripremi projekta i upozoriti poduzetnika na potrebu ispitivanja tržišta – tumači Kovač.

Postoje, kaže Kovač, manje iskusni savjetnici koji podlegnu pritisku poduzetnika te izrade studiju ili plan metodološki korektno, ali s premalo kvalitetnih podataka. Takve studije, dodaje, ne prolaže u bankama te se na osnovi njih ne mogu realizirati projekti. Kako bi se osigurale kvalitetne informacije neke su banke u svojim odjelima za pomoć malim poduzetnicima počele izrađivati studije za svoje klijente. No iz prakse je poznato kako to nije dobro jer je to prije svega sukob interesa banke budući da ona u tom slučaju sama izrađuje projekt na osnovi kojega odlučuje i odobrava kredit. Studije ili planove moraju raditi neovisni, stručni i rigorozni savjetnici koji će prikupiti potrebne podatke od poduzetnika, analizirati tržište i poslovno okruženje te upotrebom svih sakupljenih informacija prikazati projekt ponajprije poduzetniku – ističe Željko Kovač i dodaje da poduzetnici ne shvaćaju kako se ti projekti ne rade zbog banke već za njihove potrebe kako bi procijenili hoće li im potvrat biti uspješan. Jeftinije je, upozorava, investirati u dobru studiju koja može imati i negativnu preporuku za investiciju nego ući u kreditni aranžman i upasti u poteškoće jer se na temelju nepreciznih informacija odlučivalo je li projekt provediv.

Likvidnost, likvidnost, likvidnost! Tako bi se najbolje mogli opisati komentari analitičara na financijska izvješća kompanija za prošlu godinu. Tvrtke s burze i one izvan nje za najveću prepreku stabilnom poslovanju u ovoj godini imaju održavanje prihvatljivih omjera likvidnosti. Osim tog pokazatelja, tvrtke u različitim sektorima imaju i različite probleme, ali svi se oni ove godine mogu svesti pod isti nazivnik – održati glavu iznad vode kako bi u novi pozitivan ekonomski ciklus ušle što bolje pripremljene. Ili što manje ozlijeđene.

Globalna financijska kriza i nemogućnost refinanciranja državnih dugovanja u inozemstvu doveli su do toga da je Vlada potkraj prošle i početkom ove godine prosječno ‘isavala’ šest milijardi kuna iz bankarskog sustava na mjesec kroz sindicirane kredite i trezorske zapise Ministarstva financija, koje su pak kupovali svi, od banaka, mirovinskih fondova pa do velikih kompanija kao što je HT. Budući da su strani izvori financiranja postali gotovo nedostupni, kompanijama je mogućnost novog zaduživanja uvelike otežana, a obveze na osnovi kamata bit će mnogo veće nego prijašnjih godina.

Stoga je Lider odlučio analizirati poslovanje kompanija, koje su osim nekih iznimaka iskazale povoljne financijske rezultate u stavkama prihoda i dobiti, na način da se pokuša dublje zagrebati po ukupnom poslovanju i ističući elemente koji ukazuju na manju ili veću otpornost na krizu koju zapravo tek očekujemo. Petnaest kompanija odabrali smo prema likvidnosti na burzi te prema njihovoj važnosti za gospodarstvo.

U najvećoj opasnosti za uspješan izlazak iz krize nalaze se građevinarji: – S obzirom da su većinom vezani poslovima u kojima im je kupac državni proračun ili s njim povezane kompanije, glavna stvar o kojoj će ovisiti njihovo poslovanje je mogućnost Ministarstva financija da izda euroobveznice na stranom tržištu. Kako im piše u izvještajima o novčanom toku, većina građevinara imala je tijekom 2008. povećanje nena- plaćenih izvršenih radova (dio izvještaja koji prati novčani tok iz poslovnih aktivnosti). Međutim, tržišna pozicija im omogućava preljevanje neli- kvidnosti na vlastite dobavljače pa su tvrtke iz sektora imale čak bolje pokazatelje likvidnosti u prošloj nego u pretprošloj godini – objašnjava rizike vezane uz građevinski sektor analitičar Agram brokera Tihomir Antunović.

Ključni je potez za građevinske kompanije, osim brijegovog upravljanja likvidnošću, izlazak na inozemna tržišta. Iako ‘posao stoljeća’, nedavno dobiveni natječaj hrvatskoga konzorcija na čelu s Konstruktorom u Crnoj Gori ulijeva nadu, ostaje vidjeti u kojim rokovima i pod kakvim će se uvjetima čitav posao realizirati. Do tada velikim građevinarima preostaje paziti na troškove i kalkulirati s dobavljačima i podizvođačima trudeći se da svojim neplaćanjem ne uzrokuju propast nekoga od njih.

Najbolju poziciju, kako tržišnu tako i financijsku, ima HT. S iznimno stabilnim prihodima, snažnom tržišnom pozicijom i ulaskom u nove tehnologije IPTV-a te vjerojatnim ulaganjem u razvoj optičke infrastrukture HT i dalje ostaje najbolji izbor za dugoročne investitore koji mogu vjerovati da će novčane rezerve kompanije i stalna racionalizacija poslovanja biti čimbenici koji će HT zadržati na vodećem mjestu u sektoru još niz godina. Oni koji su mu u prijašnjim godinama rezerve uzimali za zlo, jer dioničari imaju legitimno pravo zahtijevati da se višak sredstava neprestano ulaže u razvoj, danas drugačije misle.

Donedavno u golemim poslovnim problemima, Industrogradnja se pretvorila u građevinskog labuda ako je suditi prema posljednjem financijskom izvješću. Iz gubitka od 27 milijuna kuna u 2007. lani je ostvarena dobit od 195 milijuna kuna, a najbolje zvuči smanjenje obveza na iznimno nisku razinu. Dobit je, stoji u objašnjenju Uprave, rezultat prihoda od poslova u Rusiji, prodaje prostora u vlastitim stambeno-poslovnim objektima te od unosa nekretina u društvo kćer.

Naša je komparativna prednost mala zaduženost uz veliku vrijednost imovine, a najveći izazov osiguranje likvidnosti bilo redovitom naplatom građevinskih radova, što je teško, bilo prodajom stanova, što također nije lako – kaže predsjednik Uprave Josip Galinec.

U krizi je najvažniji novčani tok. Uspjeh preživljavanja krize najviše će ovisiti o mogućnosti kompanije da osigura likvidnost. Dakle važne su naplate i mala zaduženost uz mogućnost kompanije da dospjeli dug eventualno reprogramira – zaključio je Galinec.

Kako će se sve to odraziti na dioničko tržište i na valuacije kompanija? U ovom trenutku to je iznimno teško predvidjeti jer burza ove godine živi svoj život koji nema gotovo nimalo veze sa stvarnim stanjem u kompanijama. Vidljivo je to i prema analizama koje se sve češće klone ciljanih cijena ili preporuka za kupnju ili prodaju dionica, a više ističu dobre i loše strane poslovanja koje krase svaku pojedinu kompaniju. I procjene vrijednosti kompanija imaju svoje cikluse, koji se poklapaju s velikim gospodarskim krizama.

U dobrim vremenima one odražavaju daleku budućnost, dok u krizama vremenski horizont uključen u cijenu dionica iznosi svega godinu ili dvije. Stoga u ovom trenutku ulagačima ostaju dva izbora – ili špekulirati s rizikom za dobru zaradu, ali i gubitak, ili biti vrijednosno orijentirani investitori koji ‘igraju na sigurno’ i klade se na kompanije koje su jako otporne na krizu. Na svakome je da odluči što je za njega.