Home / Tvrtke i tržišta / DRAMA U SKLADIŠTIMA

DRAMA U SKLADIŠTIMA

Hrvatsko gospodarstvo, kao dio globalne ekonomije, nisu mimošli aktualni događaji, odnosno recesije, i u mnogim se tvrtkama provode planovi štednje gotovo u svim sektorima poslovanja, što, dakako, nije zaobišlo niti sektor sigurnosti.

I sam glavni direktor HUP-a Đuro Popijač je na Drugoj konferenciji ‘Korporativna sigurnost 2009’, održanoj prije tjedan dana u Zagrebu, dao naslutiti čelnim ljudima sektora sigurnosti u domaćim tvrtkama mogućnost rezanja njihovih primanja.

To upozorenje se može protumačiti i kao moguće rezanje i drugih ulaganja u sektor sigurnosti. Poslovi sigurnosti na vrhu su popisa ‘kresanja’ troškova u narednom razdoblju, u želji da se tvrtke spase.

Svatko će razumati u trenutačnoj gospodarskoj situaciji prihvatiti tu činjenicu, bez obzira na to dozli li iz sektora sigurnosti ili ne. Ali, neke tvrtke rade još i veći iskorak unatrag pa čak i ukladaju određene segmente sigurnosti u svom poslovanju. Slična je situacija i u nama susjednim zemljama Bosni i Hercegovini te u Srbiji.

Svi poslovni subjekti koji su se odlučili radikalno smanjiti ulaganja u segment sigurnosti svog poslovanja trebaju biti svjesni da je trenutačna situacija upravo dobra prilika da se nađu na ‘meti’ određenih skupina, kojima je cilj spasiti svoje poslovanje na ‘ledima’ konkurencije.

Ili onih još sofisticiranjih ‘grabežljivaca’ koji u ovom vremenu vide dobru priliku ostvarivanja materijalne koristi. Kako je trenutačno koncentracija gospodarstvenika, ali i javnih dužnosnika i službenika usmjeren na nalaženje načina izlaza iz krize, govori i nedavni medijski napis o upadu hakeri u kompjutorske sustave 103 zemlje svijeta, odnosno u 1.295 računala.

Iako su u proteklom razdoblju učinjeni pomaci u prihvaćanju sektora sigurnosti kao sastavnog dijela poslovanja određene tvrtke, bitno je spomenuti da se taj segment još u velikom dijelu poslovne javnosti doživljava kao ulaganje i trošak, a ne kao investicija. Pritom se gubi iz vida činjenica da upravo nove tehnologije, mogu uvelike smanjiti troškove poslovanja, istodobno podizaju sigurnost na zavidnu razinu.

To samo potvrđuje tezu da ima još dosta prostora za edukaciju korisnika usluga sektora sigurnosti, ali i samih pružatelja usluga – prije svega, kako doprijeti do osoba koje odlučuju.