Djela Rembrandta i drugih slikara koji su radili na prijelazu iz 16. u 17. stoljeće izložena su u Albertini do 21. lipnja. Rembrandt Harmenszoon van Rijn (1606. – 1669.) živio je u razdoblju u kojem je Nizozemska u relativno kratkom roku postala globalna trgovinska, vojna, kolonijalna i, ne na kraju, umjetnička sila. O tome svjedoči izložba nazvana ‘Rembrandtova era’ u Albertini na kojoj se do 21. lipnja može vidjeti 188 eksponata 71 umjetnika iz niza europskih zbirki. Usporedno s razvojem Nizozemske kao globalne sile, u toj se zemlji razvilo i veoma snažno tržište umjetničkih djela. Ondje su se prvi put likovna djela izrađivala posredno, za anonimno tržište, a ne po narudžbi.
Patricijske i uopće građanske obitelji ukrašavale su zidove svojih kuća slikama i crtežima izrađivanim u stotinama majstorskih radionica. ‘Nigdje i nikad poslije nije dostignuta takva koncentracija izuzetnih umjetničkih talenata i umjetničkih vrhunaca’, kaže nam kuratorica bečke izložbe Marian Bisanz-Prakken. Kristalizacijska je točka izložbe Rembrandt, tematski i tehnički veoma raznovrstan umjetnik. Rembrandt je svakako najpoznatiji, ali nije jedini poznati slikar čija djela, uključujući niz poznatih autoportreta, vidimo u Albertini. Kronološki postavljen, ‘Rembrandtova era’ počinje ‘tradicijom i prijelomom’, godinama na prijelazu iz 16. u 17. stoljeće, kad se iz u to vrijeme kasnog manirizma flamanskog tipa prelazi u rani realizam.
