Slijedi preokret

Banke koje imaju odjel istraživanja i razvoja za nove proizvode i usluge mogle bi se nabrojati na prste jedne ruke. Jedna od njih je Deutsche bank koja, kako bi odjel inovativnih proizvoda radio punom parom, redovito poziva svoje zaposlenike, njih 81 tisuću, da predlažu bankarske novitete. Rezultat je mršav – od tisuću ideja, samo jedna ima nekakve šanse da ugleda svjetlost dana. Upravo zbog toga dio analitičara smatra da je bankarstvo, a to posebno vrijedi za bankarsko poslovanje s tvrtkama, pasivno i ne-maštovito. Banke u Hrvatskoj, primjerice, poduzetnicima nude ponajprije niz klasičnih proizvoda.

Uglavnom je riječ o uslugama s nekoliko varijacija i oblika platnog prometa u zemlji i inozemstvu, kratkoročnog kreditiranja obrtnih sredstava, dugoročnih kreditiranja investicija te leasing usluge za kupnju opreme ili gradnju poslovnih objekata. Većina poslovnih banaka potpisala je ugovore s mjerodavnim ministarstvima koja subvencioniraju kamate bankarskih kredita. No, nikako se ne može govoriti o tome da su poduzetnicima namijenili novi bankarski proizvod, već je samo riječ o državnim subvencijama koje u određenom postotku umanjuju troškove kreditiranja poduzetnika. Najveći tržišni udjel od 24 posto u poslovanju s malim poduzetnicima drži Zagrebačka banka, s obzirom na broj klijenata. Primjerice, Zabin zvjezdani klijent – bivši boksač, a danas ekoproducent Željko Mavrović isprobao je brojne bankarske proizvode i usluge, od cash managementa (skupine proizvoda koje omogućuju klijentu efikasno upravljanje sredstvima na računima) do kreditne podrške investicijskim projektima Grupe Mavrović (poput nabave mehanizacije, gradnje silosa i kupnje pogona).

Zagrebačka banka i Fina uskoro će na tržište izbaciti uslugu e-Račun za poslovanje između tvrtki. Kupci više neće morati posebno popunjavati nalog za plaćanje, već će sustav automatski proslijediti prihvaćeni račun na plaćanje. Dobavljač će u svakom trenutku moći saznati status poslanog računa, odnosno je li kupac prihvatio i platio ili odbio e-Račun. Svi računi, poslani i zaprimljeni, arhivirat će se u elektroničkom obliku zbog čega neće trebati čuvati kopije računa, što će znatno smanjiti trošak arhiviranja te skratiti vrijeme pretraživanja računa. Kad se projekt e-Račun u potpunosti implementira, preokrenut će dosadašnje međusobno poslovanje tvrtki. Izračuni pokazuju da bi hrvatsko gospodarstvo moglo godišnje uštedjeti do 900 milijuna eura. U Europskoj uniji procjene uštedu uvođenjem e-Računa penju se na nevjerojatnih 243 milijarde eura na godinu.

Najpovoljnije kreditiranje poduzetnika nudi HBOR. Osim nižih kamatnih stopa, od dva do šest posto, odobrava dugoročne kredite s rokovima otplate do 10 godina s počekom od dvije godine. Za izvoz je HBOR lani odobrio 60 posto kredita, a najpotentniji kreditni program ‘Priprema izvoza’ donio je tvrtkama 15 posto više prihoda u 2008. nego godinu prije. U ovoj će godini HBOR nastaviti kreditirati izvoz, ali više će pažnje posvetiti poljoprivredi i malom i srednjem poduzetništvu. Od sredine prošle godine došlo je do preokreta u strukturi potraživanja kredita. Umjesto investicijskih kredita kojima se financiraju gradnja pogona, kupnja strojeva i gradnja stanova, sada su najtraženija sredstva za financiranje proizvodnje. Danak je to padu gospodarske aktivnosti, smanjenim prihodima i produljenoj naplati isporučenih roba. Kako bi zauzdao uznepredovalu nelikvidnost HBOR je pokrenuo program Kreditiranje proizvodnje. Namijenjen je malim i srednjim poduzetnicima koji zbog gospodarske krize imaju problema s likvidnošću. Ovaj kredit neće moći podići poduzetnici koji su već dulje u teškoćama odnosno koji su i do sada bilježili gubitke u poslovanju. S njim će se moći kreditirati obrtna sredstva za pripremu proizvodnje, premošćenje do naplate prodane robe, ili cijeli ciklus od pripreme proizvodnje do naplate prodane robe. Program se provodi putem poslovnih banaka, a prednost imaju zahtjevi za kredit do osam milijuna kuna. Katmatna stopa trenutačno iznosi 5,65 posto na godinu.

U Erste banci najviše raste kreditiranje upravo malih i srednjih poduzetnika u portfelju korporativnih klijenata. Kratkoročni krediti odobravaju se na rok do godinu dana, dok dugoročni mogu biti i do 15 godina ovisno o namjeni: turistički krediti do 15 godina, investicijski krediti i hipotekarni do 10 godina, krediti za trajna obrtna sredstva do sedam godina, a građevinski krediti do tri godine. Postoji i mogućnost počekanja do 24 mjeseca što ovisi o vrsti kredita. Način otplate prilagođava se poslovnim potrebama klijenta i može se ugovarati u mjesečnim, tromjesečnim ili polugodišnjim anuitetima. Kamata i naknade ovise o vrsti kredita i namjene, ali i ukupnom poslovanju klijenta s bankom. Erste banka je prva na domaćem tržištu osmislila Plavo-zeleni kredit. Trenutačno je na raspolaganju korisnicima četvrtog natječaja u sklopu programa Sapard u kojem je 132 milijuna kuna za sufinanciranje projekata ruralnog razvoja. Plavo-zeleni kredit namijenjen je poljoprivrednim gospodarstvima i preradivačima poljoprivrednih proizvoda koji se namjeravaju prijaviti na natječaj za dodjelu sredstava iz programa Sapard. Služi za zatvaranje financijske konstrukcije poljoprivrednih, ribarskih i prehrambenih projekata kod srednjoročnog i dugoročnog financijskog praćenja. Financira se proizvodnja voća i povrća, mesa, mlijeka i jaja te žitarica i uljarica. Klijenti putem Plavo-zelenog kredita mogu maksimalno tražiti 80 posto ukupne vrijednosti investicije, uz rok dospjeća do osam godina te poček do dvije godine.

Poduzetnici koji šire svoje poslovanje, trgovci i djelatnici u turizmu koji se pripremaju za sezonu najčešće su tražitelji kredita kod Splitske banke. Najniži kredit Splitske banke je 20 tisuća kuna, poček je do godinu dana, naknada se kreće od 0,5 do jedan posto. Kredit kredita vezane uz valutnu klausulu trenutačno iznose od pet do osam posto, ovisno o bonitetu klijenta i kvaliteti programa koji nudi. Banka Varadžin pak nudi kredite za poduzetnike sa subvencioniranim kamatnom stopom od 4,9 do 7,5 posto. Rokovi otplate su maksimalno sedam godina, a najdulji je poček godinu dana.

Međutim, pri realizaciji investicijskih kredita, koje poduzetnici najčešće traže od poslovnih banaka, pojavljuje se nekoliko osnovnih problema. Prvi je problem osiguranje povrata kredita. Većina banaka na početku bilo kakvih razgovora o kreditiranju odmah postavlja pitanje zaloga nekretnina kao sredstva osiguranja povrata kredita. Poduzetnici često nemaju odgovarajuće nekretnine ili ih imaju ali nisu iskoristive kao kolaterali jer je njihova vrijednost premala za pokriće kreditnog zaduženja. Banke traže kolaterale koji vrijede od dva do triput više od iznosa kredita. Često je slučaj da nekretnine nisu uknjižene, nemaju građevinske dozvole ili su već opterećene hipotekama drugih banaka. Ovaj problem može se izbjeći pomnom kontrolom kolateralu koji će se nudit kao osiguranje povrata kreditnih obveza. Dobro je procjenu vrijednosti nekretnine prepuštati sudskom vještaku ili tvrtki s kojima banka ima potpisane ugovore o suradnji. Ako procjene vrijednosti izvode sudski vještaci koji nisu na spisku banke, procjena će biti revidirana od strane bančnih stručnjaka i vrlo često je njena vrijednost manja od 40 posto od one s kojom je poduzetnik računao. Ne treba spomenuti da će reviziju platiti poduzetnik – upozorava Željko Kovač, direktor Centra za poduzetništvo Zagreb.

Drugi je problem priprema investicije. Investicijske studije ili poslovni planovi, koje traže banke, služe za dokazivanje kvalitete investicije. Često u tim dokumentima nema dobrovrijednih analiza prodaje, pa samim time i visina budućih prihoda nije realna. To dovodi do sumnje u ostvarenje efekata projekta. Investicijske studije moraju raditi iskusni savjetnici uz pomoć poduzetnika i njegovih stručnih službi. Kvalitetan i iskusni savjetnik brzo će uočiti nedostatke u pripremi projekta i upozoriti poduzetnika na potrebu ispitivanja tržišta – tumači Kovač. Postoje, kaže Kovač, manje iskusni savjetnici koji podlegnu pritisku poduzetnika te izrade studiju ili plan metodološki korektno, ali s premalo kvalitetnih podataka. Takve studije, dodaje, ne prolaze u bankama te se na osnovi njih ne mogu realizirati projekti. Kako bi se osigurale kvalitetne informacije neke su banke u svojim odjelima za pomoć malim poduzetnicima počele izrađivati studije za svoje klijente. No iz prakse je poznato kako to nije dobro jer je to prije svega sukob interesa banke budući da ona u tom slučaju sama izrađuje projekt na osnovi kojega odlučuje i odobrava kredit. Studije ili planove moraju raditi neovisni, stručni i rigorozni savjetnici koji će prikupiti potrebne podatke od poduzetnika, analizirati tržište i poslovno okruženje te upotrebom svih sakupljenih informacija prikazati projekt ponajprije poduzetniku – ističe Željko Kovač i dodaje da poduzetnici ne shvaćaju kako se ti projekti ne rade zbog banke već za njihove potrebe kako bi procijenili hoće li im potvrat biti uspješan. Jeftinije je, upozorava, investirati u dobru studiju koja može imati i negativnu preporuku za investiciju nego ući u kreditni aranžman i upasti u poteškoće jer se na temelju nepreciznih informacija odlučivalo je li projekt provediv.