Važan pokazatelj za izlazak iz krize bit će razine industrijskih zaliha. Kad se raščiste skladišta, može se nastaviti proizvoditi. Kompanije s velikim zalihama izlažu se znatnom riziku nekontroliranog povećanja zaliha zbog pada prodaje i otkazivanja narudžbi. Smanjenje portfelja proizvoda i fokusiranje na ključne artikle jedan je od alata kojim bi se tvrtke morale poslužiti u vrijeme krize.
Kako bi trebalo upravljati zalihama, Davor Jardas, direktor G2R-a, tvrtke koja isporučuje JustEnough, rješenja za upravljanje potražnjom i optimizaciju zaliha, objasnio je na jednostavnom primjeru artikla koji se na tjedan proda u 200 primjeraka. Recimo da smo upravljajući potražnjom postigli da se u 15 dana proda 230 komada proizvoda na tjedan. Ako se zaliha proizvoda obnavlja jedanput na tjedan, sigurnosna će zaliha biti dovoljna za sedam dana. To znači da do idućeg naručivanja moramo imati količinu koja će nam biti dovoljna za dva tjedna (sedam dana sigurnosne zalihe plus sedam dana do iduće narudžbe), tj. 460 komada – objasnio je Jardas.
Teoretski gledano, to bi trebalo tako izgledati, no često se ta količina ne uspoređuje sa zalihom, pa se naručuje po inerciji. Da se takve stvari ipak ne bi smjele raditi po inerciji, dovoljno pokazuje podatak da trošak zaliha može sudjelovati u vrijednosti robe čak 15 do 20 posto (prostor, manipulativni trošak, kapital…). Iako postoji niz alata i rješenja koje mogu pomoći u procjenjivanju potražnje i optimiranju zaliha, bez rješavanja operativnih problema u kompanijama (neučinkovitost nabave, neefikasnost proizvodnje ili distribucije te slabosti u planiranju i usklađivanju različitih funkcija) dugoročno se ne mogu postići bolji rezultati.
Kompanije koje su se zatekle s velikim zalihama izlažu se riziku nekontroliranog povećanja zbog pada prodaje i otkazivanja narudžbi. Za njih je ključno što prije redefinirati politiku upravljanja zalihama, prije svega planiranje proizvodnje u skladu s prodajom, analizu kompleksnosti proizvodnje te optimiranje proizvodnog procesa i portfelja proizvoda, kao i redefinirati ukupne strategije opskrbnog lanca i poslovanja da bi bile sposobne odgovoriti na izazove recesije – zaključuje Čičak.
Tvrtke na čiju prodaju veoma utječe turistička sezona već bi sada trebale pripremati prodajne i proizvodne planove za ljeto. Ako ne žele imati previše zaliha na skladištima, u 15-ak će dana morati proučiti preliminarne podatke o dolasku turista za Uskrs i tome koliko su im povećali prodaju, i to zato što se na osnovi njih može prilično dobro prognozirati rezultate koje se može očekivati u skorošnjoj turističkoj sezoni.
Posljednjih mjeseci niz je tvrtki odlučio zaustaviti gomilanje zaliha. Zbog velikog pada potražnje Dalmacijacement je privremeno zaustavio proizvodnju u tri tvornice. Nešto drukčiji model primijenili su u Tondachu, gdje su još prošle godine odlučili da će početkom 2009. potpuno remontirati peći i proizvodne linije, a 80 su radnika iz proizvodnje poslali na plaćeni odmor. A u tvornici namještaja Trokut iz Novske odustali su od zapošljavanja novih ljudi. Naime, zbog nove investicije tvrtka je morala 60 posto povećati proizvodnju i zaposliti 20 novih ljudi, ali zbog ekonomske krize i 40-postotnog pada izvoza od tih se planova, objasnio je direktor Damir Perić, privremeno odustalo.
I dok većina tvrtki nastoji upravljati zalihama, neke ih povećavaju ciljano da bi postigle ekonomiju obujma. TDR-ove zalihe u 2008. povećale su se tako s 493 na 794 milijuna kuna. Iako su analitičari toliki rast objašnjavali Adrisovom pripremom za promjenu Zakona o trošarinama na duhanskim proizvodima, Predrag Grubić, voditelj Ureda za odnose s javnošću Adris grupe, objašnjava da se to dogodilo zbog pripajanja Cenmara i Marimirne te knjiženja stanova u Sv. Vidu, rovinjskom naselju, kao nedovršenih iako su ih kupci već djelomično unaprijed platili. Također, dodaje, povećao se iznos otkupa u Hrvatskim duhanima.
S druge strane, TDR je dinamiku proizvodnje prilagodio potrebama za određena strana tržišta na kojima distributeri često ne mogu financirati zalihe veće od minimalno potrebnih. Proizvodno gledano, riječ je o većem broju manjih serija. Stoga radi optimiziranja proizvodnih kapaciteta treba gomilati zalihe na tržištima većih serija da bi se u proizvodnji rabila ekonomija obujma – objasnio je Grubić.
