Neprobojna stakla, alarmni sustavi i zaštitari koji sjede u poslovnicama banaka samo su neki od elemenata koji pridonose sigurnosti banaka. Mogli bismo ih nazvati vidljivim sigurnosnim mjerama čija je namjera banku zaštititi od oružanih pljački. Takav vid zaštite štiti gotovinu, ali postoje i drugi načini ugroze sigurnosti, jer od banke se može odužiti i elektronički novac, ali i povjerljive informacije. Takve se krađe događaju korištenjem daleko sofisticiranih metoda nego što je uporaba oružja. Domaći stručnjaci za sigurnost banaka drže da je jednako važno ulagati u zaštitu poslovnica, kao i u zaštitu informatičkih sustava ovisno o tome o kakvom je tipu banke riječ. Dio banaka koje imaju manje poslovnica i više rade s elektronskim novcem nego s gotovinom imaju više motiva ulagati u zaštitu svog informatičkog sustava, dok banke s velikim brojem poslovnica, ali koje rade i s većom količinom elektroničkog novca moraju ulagati u oba vida sigurnosti. Kako u fizičku zaštitu poslovnica, tako i u elektroničku zaštitu podataka.
Bankarski je posao po samoj prirodi posla zadužen za zaštitu novca, dragocjenosti i informacije, a tako je i s procjenom razine sigurnosti. Nijedan ozbiljni bankarski subjekt ne želi govoriti o razini implementirane sigurnosti. Bitno je da svaka banka mora zadovoljavati određene sigurnosne uvjete kako bi se uopće mogla baviti bankarskom djelatnošću. Drugim riječima, u pljački banke može se odnijeti onoliko gotovine koliko je ima u opljačkanoj poslovnici, dok pljačke elektroničkog novca ili krađe povjerljivih podataka kao što su pojedinosti o računima građana i tvrtki mogu imati daleko veće posljedice i tu se mogu odužiti daleko veće svote novca. U zapadnim zemljama, a pogotovo u SAD-u događaju se brojne krađe i prijevare putem interneta. U tim prijevarama vješt kriminalci na razne načine dolaze do povjerljivih informacija i nakon toga počiste račune lakovjernih građana. Kako bi se slični scenariji zaobišli, u Hrvatskoj se ulaže u sigurnost banaka, a iz Hrvatske udruge banaka objavljaju da je zaštita klijenata iznimno važna za poslovanje.
Sustav sigurnosti domaćih banaka u cijelosti je izgrađen sukladno najnovijim svjetskim trendovima i tehnologijama. Kontinuirano se radi na unapređenju tog sustava i ulažu se znatni napori i sredstva kako bi se moguće kriminalne radnje svele na minimum. Radna skupina za sigurnost i zaštitu HUB-a, koja okuplja stručnjake iz svih banaka članica u suradnji s MUP-om neprestano radi na koordiniranju sustava zaštite klijenata banaka, bankomata i ostale tehnologije. ‘Zahvaljujući’ Zakonu o minimalnim mjerama zaštite u poslovanju gotovim novcem i vrijednostima, jedinstvenom u Europi, hrvatske banke morale su podnijeti velike troškove za sigurnost i zaštitu. Iako su taj zakon i prateći pravilnici u mnogočemu pretjerani i blago rečeno ‘nespretni’, može se reći da su zbog njega banke bolje zaštićene od onih u regiji, iako je upitna svrhovitost takve zaštite. Što se tiče zaštite podataka, banke imaju, osim poslovne tajne i obvezu čuvanja bankovne tajne. Njihovi informatički sustavi moraju obvezno proći informatičku reviziju koju rade posebni IT revizori. Uz to, i Agencija za zaštitu osobnih podataka redovno nadzire banke u vezi s uporabom osobnih podataka, tako da u toj domeni banke primjenjuju najviše standarde zaštite.
