Popularna teza da Hrvatska na europskom tržištu neće moći konkurirati velikim količinama prehrambenih proizvoda – nego da je njezina šansa u proizvodnji autohtonih proizvoda poput maslinovog ulja, slavonskoga kulena i istarskog pršuta, mogla bi biti pometena velikom metlom zbog tržišnih promjena izazvanih globalnom gospodarskom krizom. Zbog toga se već propituje stvarna snaga njihovih brendova. Mišljenja su stručnjaka u vezi s tim podijeljena, a zasad pretežu oni koji misle da će dobiti krizi. Konzultant Boris Teški tvrdi da osim etabliranih autohtonih proizvoda zapravo nema drugih koji bi uspješno podnijeli međunarodnu tržišnu utakmicu, ali kaže da postoji način kako se na strano tržište može povući i ostale autohtone proizvode pod uvjetom da imaju dodanu vrijednost. To je moguće izvesti uza stvaranje krovnog brenda za cijelu hrvatsku poljoprivredu, smatra Teški, objašnjavajući da izlaz na strana tržišta za hrvatske autohtone proizvode može biti u brendiranju hrvatske poljoprivrede prema uzoru na način brendiranja hrvatskog turizma.
Hrvatska bi od svoje poljoprivrede morala napraviti brend kao što je to učinila od turizma, a tada bi pod krovnim brendom mogli bolje proći svi autohtoni proizvodi s dodanom vrijednošću – zaključuje on.
Sonja Radas s Ekonomskog instituta s time se samo djelomično slaže jer, kako ističe, u takav krovnog brend hrvatske poljoprivrede trebalo bi mnogo ulagati i pitanje je tko bi to činio. No, veće šanse imaju pojedinačni proizvođači autohtonih proizvoda koji, žele li stvoriti brend, imaju snagu ulagati u njega. Radas ne vjeruje da bi kriza radijalno utjecala na autohtone hrvatske proizvode plasirane na strana tržišta.
