Svjetskom autoritetu za emocionalno brendiranje, fokus je uvijek na ljudima i njihovim očekivanjima. Ističe da potrošači vjeruju da, kupujući jedan brend, pokazuju tko su i kakvi su. I upravo su zbog toga spremni dati nerazumno mnogo novca za konkretni proizvod. Ali da bi pojedini proizvod i robna marka doprli do emocije, brend treba paziti na dizajn koji će navesti potrošača da odreagira emotivno, na ‘prvu loptu’. To je onaj trenutak kad stojite u supermarketu pred policama gdje su deseci vrsta mineralnih gaziranih i negaziranih voda, pa na kraju odaberete onu čiji vas je izgled najviše privukao. Gobe naglašava da je pakiranje proizvoda ujedno i najkritičniji dio cjelokupnog procesa brendiranja. Mora izazvati pozitivnu emotivnu reakciju kod potrošača i treba im prenijeti značenje brenda. Ambalaža, naglašava, na svakoj polici služi za prevođenje značenja brenda na svakodnevni jezik ljudi, potencijalnih kupaca koji će proizvod kupiti ne zato što ga trebaju, već zato što ga žele. Jednako je važan faktor u emocionalnom uvjeravanju, ističe Gobe, odabir boja, koje kod potencijalnih korisnika evociraju primarnu emociju putem koje se želi potrošače povezati s proizvodom.
Klasičan primjer uspješnoga emotivnog brendiranja energetsko je piće Red Bull, koji se promovira reklamama kao piće koje ‘daje krila’. Razum, smatraju marketinški stručnjaci, samo stvara interes za proizvod, dok konačnu odluku o kupnji donose osjećaji potrošača.
Kiki bomboni, 505 s crtom, startasice, Čokolino i Vegeta samo su neki domaći proizvodi i robne marke koji nose emotivnu komponentu u sebi. Te smo robne marke prihvatili i zavoljeli bez agresivnih reklama, a zbog emotivne povezanosti i danas se nasmijemo kad ih vidimo i upravo zbog toga lijepog osjećaja na policama u dućanu posegnemo upravo za njima, a ne za nekim drugim.
No na današnjem hiperprodukcijskom tržištu, kad su pojedini brendovi postali ‘veći od života’, moglo bi se otvoriti i pitanje ‘robovanja brenda’. Naime, kad prosječan potrošač krene u kupnju žvaka, vode, cipela, mobilnog telefona ili ručnog sata, prema nekim procjenama već je 80 posto svoje kupnje obavio u trenutku kad se u njegovoj glavi umjesto svakog od tih proizvoda, kao sinonim, pojavio neki brend. Gdje završava emotivna odanost brenda, a počinje robovanje, mogu jedino presuditi glavni pokretači kupnje, a to su potrošači.
Mijenjaju se obrisi emocionalnog marketinga. U pogledu emocionalnog brendiranja i emocionalnog marketinga kompanije će morati pažljivo birati marketinške poruke jer se mijenja i kategorija potrošača kojoj se prije svega upućuje marketinška poruka. Tako obraćanje tradicionalnoj obitelji više nema znatnijega marketinškog utjecaja ili barem taj utjecaj više nije kao prije dvadesetak godina. Nove kategorije postaju sve brojnije i oglašivačima sve zanimljivije – samohrani roditelji, izvanbračne zajednice, uključivanje bliže zajednice u roditeljstvo, rekonstruirana obitelj, spajanje dviju obitelji u novu koja uključuje i djecu iz prijašnjih brakova.
Na konferenciju, koja će trajati dva dana, dosad se prijavilo 60 studenta iz Hrvatske i regije. Organizatori ističu da će na svojoj web stranici prijave zaprimati sve do 25. travnja te da će obavljati selekciju kandidata. U organizaciji rada na samoj konferenciji ipak su malo ograničeni prostorom zbog rekonstrukcije velike dvorane na fakultetu pa bi idealan broj sudionika bio oko 70 za ovu konferenciju te vrste. Dosad su se na konferenciju osim domaćih studenata prijavili i studenti iz Austrije, Slovačke, Mađarske, Srbije, Bosne i Hercegovine, Albanije, Rusije i Francuske kao i dvojica profesora s talijanskih sveučilišta koji će održati predavanja na temu novog promišljanja ekonomije.
