Nost na hrvatskom tržištu, a situacija u regiji također je više nego zadovoljavajuća.
Male probleme Agrokor ima zbog svoje veličine, koja mu ne dopušta toliku razinu anonimnosti kao nekim njegovim konkurentima. Stoga i njegova strategija prema potrošačima i konzumentima vlastitih brendova mora biti drukčija i prilagođena pojedinom tržištu. Nedavna reklamna kampanja za Agrokorov trgovački lanac Ideu, sadržajem ista kao ona Konzumova, ali ipak lokalizirana za srpsko tržište, dobar je korak u tom smjeru. Agrokor pokušava svoje brendove pozicionirati i šire od regije, ali za veću prepoznatljivost u Europi i svijetu bit će potrebno nešto više ulaganja u marketing, za što financijska kriza pruža nove mogućnosti. Naime, u situaciji kad cijene oglašavanja padaju, danas se za isti novac može dobiti mnogo više oglašivačkog prostora, pa bi Agrokoru, ali i drugim hrvatskim brendovima, bilo zanimljivo povećati, a ne smanjiti troškove oglašavanja, bar na stranim tržištima na kojima nisu toliko prepoznatljivi. Plasiranje Jane u SAD-u dobar je pokušaj internacionalizacije tog brenda, ali i u tome ima mjesta za poboljšanja.
Osim Agrokora, korak u inozemstvo napravile su još neke kompanije kao Dukat, Kraš ili SMS, ali savremeno je sigurno da u Hrvatskoj postoji još najmanje desetak brendova koji imaju preduvjete i za uspjeh na stranim tržištima, ali nemaju jasnu viziju gdje bi i kako morali graditi svoj uspjeh izvan granica Hrvatske.
Strogo industrijski brendovi pritom su ipak u malo težem položaju jer ih je tranzicija gotovo pregazila. Nekoliko jakih aduta koje smo imali prije rata ili je propalo ili su ih preuzele velike multinacionalke. Uz Nikolu Teslu dodano je Ericssonovo ime, neke druge industrijske tvrtke također su preuzele strane kompanije, a od originalnih je domaćih brendova u sektoru ostao jedino Končar kao izvorno hrvatska tvrtka. No i kod stranaca postoje razlike. Dvije najveće hrvatske pivovare, Zagrebačka i Karlovačka, iako u vlasništvu stranih multinacionalkih, njezino hrvatski identitet čak i kad se obraćaju stranim turistima. Reklame za Karlovačko, u kojima se na simpatičan način to pivo predstavlja kao dio nacionalnog identiteta, govore da su stranci shvatili da je tržišna pozicija tih dvaju brendova u Hrvatskoj toliko jaka da nema smisla nametati strane, nego činiti upravo suprotno konstantno naglašavajući da pijenje domaćeg napitka od hmelja naglašava i rodoljubnu komponentu potrošača. Najčešće su takve kampanje povezane s raznoraznim sportskim događajima, jer nema bolje identifikacije s nacijom doli uz pomoć sporta.
No domaćim marketingašima i stručnjacima koji osmišljavaju brendiranje nedostaje inovativna strategija koja bi osim klasičnih marketinških alata (koji su unatoč recesiji i dalje poprilično skupi) ponudila i alternativne metode promocije, mnogo jeftinije (ili ne stoje ništa), a imaju gotovo jednak doseg kod publike. Internet kao marketinški alat iznimno je jeftin, ali upotrebljava ga se ili neinventivno ili na pogrešan način. Dobar je primjer za to publicitet koji je dobila priča o čuvaru otoka na Australskom koralnom grebenu – upakirana u dobru marketinšku priču, plaća od nekoliko desetaka tisuća dolara na mjesec koju su ponudili Australci nije ništa usporediti li se s prostorom koji je priča dobila u svjetskim medijima.
Status liječnika u Hrvatskoj mogao bi se potpuno promijeniti jer medicinski turizam otvara novu dimenziju zdravstva. Kao prvo, zaustavili bismo odlazak mladih liječnika u inozemstvo, oni koji se još školuju mogli bi napokon vidjeti i neku svoju perspektivu i mogli bismo vratiti vrhunske stručnjake koji su se već rasuli po svijetu. Plaće će im biti znatno iznad današnjeg prosjeka i one su ukalkulirane u studiju isplativosti takvih projekata.
