U svijetu vlada pomama za dobrim odabirom imena internetske domene, a u nas je važnije da internetsko odredište bude optimirano za tražilice.
Mladi Kanadjanin azijatskih crta lica, zamišljen i sklopljenih očiju u dubokoj koncentraciji sjedi raširenih ruku i prstima tipka po zraku. Malo se namršti pa otipka nešto drugo i tako nekoliko puta, sve dok mu se na licu ne pojavi zadovoljni smješak. Nakon tog osmijeha njegov će vlasnik Kevin Ham platiti za ime internetske domene vođen jedino osjećajem u želucu. Platit će to ime osam dolara ako je ime smislio sam ili je to učinio netko od zaposlenika njegove kompanije Reinvent Technology ili i nekoliko stotina tisuća dolara ako je ime smislio netko drugi pa ga Ham kupuje na nekoj aukciji imena.
Ime domene njezino je ime i prezime i čini ga samo njezino ime i nastavak iza točke, kao što je Liderpress.hr. Vršna domena određena je za svaku državu i sastoji se najčešće od dvoslovne kratice – za Hrvatsku to je ‘.hr’. No, domenu tipa Liderpress.hr moguće je dobiti samo ako ste pravna osoba, govore pravila hrvatske DNS službe. Osim vršnih, državnih domena, postoje i domene vezane uz velike nacionalne sustave u Sjedinjenim Američkim Državama, poput ‘edu’ za sustav obrazovanja, ‘mil’ za vojne domene, ‘gov’ za sajtove državne uprave, a neke su domene općeg (globalnog) tipa (npr. ‘com’, ‘org’ i ‘net’). No, svi smo se naviknuli da su com domene najčešće, a potom volimo koristiti domene .hr. U DNS službi rekli su nam da su prema njihovim pravilima vršne domene com.hr namijenjene komercijalnim pothvatima. No, na žalost redakcije časopisa Gloria, koji koristi domenu gloria.com.hr, domenu gloria.hr koristi istoimena marka kave, ne slučajno nazvana po časopisu koji je već bio etabliran kad je kava tek kretala. Zbog razlike u domenama, mnoštvo znatiželjnika nabasa na sajt kave.
Posebnih recepata za internetski brendiranja jednostavno nema, kao što je to na svojem blogu svoje-dobno napisao Kevin Ham i dodao upozorenje da se kockanjem na domene može izgubiti mnogo novca. Jednako je kao i s ‘običnim’ brendom – bitan je zvuk u uhu, ali i kratkoća pisanja. Upravo su, zbog kratkoće njegovi pokretači portal nazvali Javno.com, a ne novinarstvo.com ili javniinteres.com. Glavno je da ne zbužite potencijalnog posjetitelja pa bi u imenu brenda trebalo izbjegavati slovo ‘d’ na početku imena kako se mogući posjetitelji ne bi pitali je li Djurdjevac.com ili je Durdevac.com. A sajt grada Đurđevca je dobar primjer za zaposjedanje imena: djurdjevac.hr je site u vlasništvu grada, dok je djurdjevac.com sajt u vlasništvu privatne turističke tvrtke, ali je ljepši i atraktivniji.
Kevin Ham dobro je zaradio i još zarađuje na efektivnim imenima domena. Prije točno dvije godine njegovog bogatstva procjenjivalo na 300 milijuna US dolara. Inače, Ham je liječnik koji je prekinuo specijalizaciju iz pedijatrije kad je od trgovine domenama počeo zarađivati više od 20.000 US dolara na mjesec. Ono što je on radio u žargonu internetskih znalaca zove se ‘cyber squatting’ jer kupnjom zaposjeda domenu kao što čine squatteri s napuštenim zgradama. Za razliku od mladeži i beskućnika, Ham čeka da na ‘nekretninu’ zaradi – kad se pojavi zainteresirani poduzetnik, Ham mu proda domenu po znatno višoj cijeni. Doduše, neke domene Ham načelno ne prodaje, poput God.com. Ham, pasionirani kršćanin, to je ‘komercijalno’ internetsko sjedište Boga rezervirao za svoju svekršćansku organizaciju Evangelical Media Group koja širi poruke vjere. Iako se Ham obogatio na zakupu internetskih domena, nema šanse da se u Hrvatskoj pojavi netko tko bi se obogatio na domenama pod vršnom domenom ‘hr’. Hrvatska, naime, kasna za svijetom: i po godinama kojima je internetu trebalo da bude prihvaćen kao medij i, još i više, po znanju korisnika interneta. Premda o tome nije provedeno istraživanje, svi će se stručnjaci složiti da Hrvati masovno ne znaju izravno surfati – jednostavno ne znaju ukucati ime domene u adresnu traku preglednika interneta. Dok na taj način vješti, napredni korisnici ubrzavaju surfanje, Hrvati se, čak i oni mladi, na internetu snalaze tako da, čak i ako znaju ime domene, to ime ukucaju u pretraživač Google pa onda kliknu link koji im pronađe pretraživač. Pri tome gotovo nikada ne idu dalje od prve stranice ili čak prvih nekoliko linkova koje Google ispiše. Stoga je mnogo važnije sajt optimirati za pretraživače (SEO), što je veliki trenutačni hit u ponudi različitih tvrtki koje se bave razvojem weba. Samim time gotovo sav trud oko dobrog internetskog brendiranja pada u vodu jer stranice čak i s imenima koja bi se u SAD-u smatrala lošima u nas uspijevaju privući posjetitelje. Uz to, na engleskome govornom području ne postoji rastavljanje riječi na kraju retka, dok je kod nas crtica ‘zakon’ pa su imena domena od dviju riječi spojenih crticom ili minusom prilično uobičajena. Ipak, znali će zakupiti domenu bez crtic – ukucate li ‘vecernji-list.hr’ u adresnu traku, preglednik će vas odvesti na kraće nazvanu domenu večernjeg lista – ‘vecernji.hr’.
