Pobijedi li na skorašnjim izborima, dekanu Pravnog fakulteta ne bi bilo prvi put da bude na čelu Zagreba – slast upravljanja gradom okusio je prije devet godina kao Vladin povjerenik za Zagreb.
Zanimanje za Josipa Kregara naglo je poraslo nakon što je objavljeno da prema rezultatima anketa sve ozbiljnije ugrožava sadašnjega gradonačelnika, i to na iznenađenje mnogih koji su dosad Bandića smatrali nedostižnim. Ako pobijedi na skorašnjim izborima, međutim, Kregaru ne bi bilo prvi put da bude na čelu Zagreba.
Prije devet godina imenovan je povjerenikom Vlade Republike Hrvatske za Zagreb. Prema Vladinoj odluci o njegovu imenovanju prestalo je raditi zagrebačko Gradsko poglavarstvo, a dotadašnja zagrebačka gradonačelnica i njezini zamjenici (uključujući Bandića) morali su nastaviti raditi na poslovima državne uprave.
Kregar i Bandić kao protukandidati nisu nepoznati jedan drugomu jer Kregar je namjeravao kandidirati se za gradonačelnika nakon isteka mandata povjerenika Vlade za Zagreb. Od kandidature je tada odustao zbog afere sa stambenim kreditom Posmrtna pomoći u kojoj je dotad bio predsjednik Nadzornog odbora, a gradonačelnik je postao Bandić. Pritom mu uopće nije pomoglo to što tijekom njegova mandata Posmrtna pomoć nije bankrotirala i što i danas funkcionira, a nije završila kao ‘Sutla Šenkovec’ i brojne slične institucije u vrijeme financijskog inženjeringa, pretvorbe, inflacije, denominacije itd. A demantirao je i načelo ‘tko je jamio – jamio je’ jer je odmah nakon izbijanja afere kredit u cijelosti vratio. Sve to danas, zapravo, više i nije važno: ljudi se opredjeljuju za Kregara jer njegov eventualni izbor donosi promjene.
Josip Kregar rođen je 1. siječnja 1953. u Ogulinu. Osnovnu školu završio je u Novom Vinodolskom, gimnaziju u Šibeniku i 1976. Pravni fakultet u Zagrebu. Prvo zaposlenje dobio je kao znanstveni istraživač u Institutu za društvena istraživanja Sveučilišta u Zagrebu. Magistrija u području javne uprave i političkih znanosti 1982. Od 1982. do 1986. zaposlen je kao znanstveni asistent na Katedri za upravnu znanost na Pravnom fakultetu u Zagrebu i uspoređno je izabran za znanstvenog asistenta za područje sociologije. Doktorirao je 1991. (na temu ‘Deformacije organizacijske strukture: hijerarhija i solidarnost’ pod mentorstvom Eugena Pusića). Sve vrijeme radi kao nastavnik (znanstveni suradnik, docent do 1995.), odnosno izvanredni profesor na Katedri za sociologiju. Za dekana Pravnog fakulteta izabran je prije četiri godine.