Inspirirani prošlošću, građeni za budućnost

Tri je industrijske grane određeno prijelazno razdoblje od četiri godine u kojem te gospodarske grane moraju postupno primjenjivati svotu minimalne plaće jedinstveno određenu za Hrvatsku. Riječ je o tekstilnoj, drvoprerađivačkoj i kožarsko-obućarskoj industriji. Za te je djelatnosti minimalna plaća od 1. srpnja 2008. određena u visini 94 posto od svote minimalne plaće određene za Hrvatsku i 2.582 je kune na mjesec. Nama je zakonodavca da radnointenzivnim djelatnostima omogućiti postupno prilagođavanje da porast troškova rada ne bi previše ugrozio njihovu tržišnu konkurentnost.

U 2009. i u sljedeće dvije godine trebao bi se postupno povećavati udio minimalne plaće za tekstilnu, drvnu i kožarsko-obućarsku industriju, tako da 2009. bude 96 posto, 2010. godine 97, a 2011. godine 98 posto od svote minimalne plaće određene za cijelu Hrvatsku. Tek bi se od 1. lipnja 2012. na sve zaposlene u Hrvatskoj trebala primjenjivati jedinstvena minimalna plaća.

Zakonom je propisana metodologija godišnjeg usklađenja iznosa minimalne plaće. Minimalna plaća svake se godine od 1. lipnja usklađuje s rastom prosječnih plaća u Hrvatskoj i stopom rasta društvenog proizvoda na temelju statističkih pokazatelja za razdoblje od siječnja do prosinca prethodne kalendarske godine. Slijedom tako uređenog automatizma od 1. lipnja 2009. trebao bi se odrediti novi iznos mjesečne minimalne plaće, i to na temelju dvaju statističkih pokazatelja: prosječne plaće u Hrvatskoj u razdoblju od siječnja do prosinca 2008., koja je prema objavljenim podacima 7.544 kn na mjesec, i podatka o realnoj stopi rasta društvenog proizvoda ostvarenoj u prethodnoj godini, koja je prema tromjesečnim podacima Državnog zavoda za statistiku za 2008. 2,4 posto u odnosu na 2007. Na temelju poznatih podataka minimalna bi plaća od 1. lipnja 2009. trebala biti 3.013 kn na mjesec, što je u odnosu na sada određen iznos povećanje od 9,7 posto. U djelatnosti tekstila, drvne i kožarsko-obućarske industrije minimalna bi plaća od 1. lipnja 2009. morala biti 2.892 kn, što je 12-postotno povećanje. Još u vrijeme donošenja Zakona bilo je upozorenja da metodologija određivanja minimalne plaće na temelju automatskog vezivanja uz statističke podatke iz prethodne godine i zakonsko obvezivanje da Državni zavod za statistiku taj podatak objavi kao matematički određenu veličinu nije najšireno rješenje. Već prva godina primjene Zakona o minimalnoj plaći pokazuje da su gospodarski uvjeti i okruženje u 2009. znatno promijenjeni u odnosu na 2008.

Zakonodavac je mogao zakonom propisati kriterije i parametre za godišnja usklađenja iznosa minimalne plaće, a iznos utvrđivati u postupku konzultacija ovlaštenih socijalnih partnera na tržištu rada. Takvo rješenje ima većina europskih zemalja u svojim nacionalnim zakonodavstvima i ono omogućava prilagođavanje aktualnim gospodarskim uvjetima. Hrvatska se opredijelila za automatizam, pa u znatno pogoršanoj gospodarskoj situaciji traži načine da izbjegne automatsku primjenu Zakona o minimalnoj plaći. Odustajanje od propisanog modela sada je moguće jedino izmjenama i dopunama Zakona koje donosi Sabor. Opravdana su upozorenja ekonomista da gospodarski uvjeti ne omogućavaju povećanje plaća za 2009. Ako se minimalna plaća poveća na 3.013 kn, posljedica toga bit će smanjenje raspona u visini plaća. Kompresija plaća nije poticajna i smanjuje motivaciju za rad. S druge strane opravdani socijalni zahtjevi da se upravo zbog gospodarske krize povećanjem minimalne plaće štiti životni standard zaposlenih koji rade na najslabije plaćenim radnim mjestima. Kojem se god rješenju prikloni Vlada, ono će s aspekta ekonomskih i socijalnih učinaka imati dobrih i loših strana.