Home / Lifestyle i trend / SLIKE IZ AFRIKE NA LIDEROVU WEBU

SLIKE IZ AFRIKE NA LIDEROVU WEBU

Umijeće stvaranja snage privlačnosti brend-proizvoda često se povezuje s radom Tomasa J. Watsona mlađeg, dugogodišnjeg predsjednika IBM-a. IBM je 1960. godine angažirao Paula Randa, jednog od najvećih autora logoa i brendova u povijesti dizajna, koji je za tri inicijala tvrtke odabrao tako-zvana ‘mašinska’ slova, obojio ih plavom, prošarao bijelim linijama i tako stvorio jedan od najpoznatijih i najprepoznatljivijih logoa u svijetu. Ovaj logo lako se povezuje s informatičkom industrijom i SAD-om, što objašnjava zašto se studenti i dizajneri često pozivaju na Watsonovu misao: ‘Ne mislimo da dobar dizajn može učiniti loš proizvod dobrim, ali smo uvjereni da dobar dizajn može bitno…’

Identitet proizvoda, dizajn i identitet marke sinergijski povezuju sve bitne podatke, razlikuju se od konkurenata, stvaraju trajan identitet i osobnost te kupcima ulijevaju sigurnost i povjerenje. Iako nije nužno stvarati identitet proizvoda na temelju nacionalnih elemenata, čini se da identitet poduzeća i dizajn proizvoda koji korisnici mogu lokalizirati lakše pronalaze put do podsvijesti kupaca. Proizvod koji se pojavi na stranim tržištima postaje uočljiviji i prepoznatljiviji.

Boris Ljubičić, hrvatski dizajner, ističe da se primjerice Inu ili Plivu više ne može povezati s Hrvatskom. Da je dizajn Plive bio određen izmjernošću kvadratima, promjena vlasničke strukture ne bi utjecala na percepciju tvrtke kao hrvatske. Ovako, u svjetloplavoj boji na bijeloj podlozi, sjajno se uklopila u vizualni identitet Izraela. Ljubičić, poznat po promicanju hrvatskog identiteta temeljenog na ‘kockicama’, naglašava da bez dizajna stvaranje brenda nije moguće. Dizajn je prisutan u svim segmentima stvaranja brenda, a korištenje dizajna samo kao alata za izradu reklamne kampanje je velika pogreška.

Ira Payer, također nagrađivana dizajnerica, tvrdi da oni koji sustavno i strateški razmišljaju o dizajnu od početka imaju veće izglede za uspjeh na tržištu. U Hrvatskoj je situacija s dizajnom gotovo apsurdna – sve je više nagrađivanih dizajnera, ali je svijest političara i menadžera o potrebi njihovog angažiranja još uvijek niska. Dizajn se koristi uglavnom gdje pokazuje brzi učinak, kao što je grafički dizajn, dok se ulaganje u sveobuhvatan industrijski dizajn često izbjegava.

Boris Ljubičić naglašava da Hrvatska ima svoj vizual koji se lako mijenja unutar istog vizualnog koda, ali ga ne koristi. Svijest naručitelja o važnosti dizajna je niska, a dizajneri često postaju dodvornički servisi svojih naručitelja. U utrci za brzom zaradom, naručitelji i dizajneri podliježu trendovskim rješenjima, često kopirajući ambalažu. Ipak, postoji primjer strateškog korištenja dizajna u razvoju proizvoda – mineralna voda Jani, koja objedinjuje kvalitetu proizvoda i dobro dizajniran sustav pakiranja.

Hrvatska se već nametnula svijetu svojim vizualom, a dobitnici nagrade za dizajn menadžment postali su nove zvijezde u hrvatskom dizajnerskom nebu. Hrvatska je prvi put imala dva laureata: Labinprogres i Interu, koji su prepoznati zbog strateškog vođenja dizajnerskog procesa. Tvrtka SMS također je postala novi brend zahvaljujući dizajnu. Boris Ljubičić je za dizajn boce za maslinovo ulje dobio prestižnu nagradu Good design awards, Tokyo 2005. No, upozorava da Hrvatska treba raditi na suvremenom državnom identitetu prije ulaska u EU.

Struka se slaže da su grb i zastava zastarjeli i ne odražavaju suvremenost. Naša politika ne shvaća nužnost traženja novog identiteta koji reflektira mogućnosti i sposobnosti zemlje. U Kongo je 80% svjetskih zaliha koltana, koji je ključan za izradu mobitela i prijenosnih računala. Velike kompanije tvrde da se ne koriste koltanom iz Konga, no teško je utvrditi koliko je to točno. Koltan se često prodaje uz lažne deklaracije podrijetla, a miješa se sa sirovinama iz drugih dijelova svijeta.

U Kongo se švercaju sirovine, a zapadne sile nastoje zadržati kontrolu nad tim resursima. UN nastavlja objavljivati rezolucije o ilegalnoj trgovini, ali bez stvarnog učinka. S obzirom na to da su sirovine iz Konga postale ključne za globalnu ekonomiju, pitanje je koliko će se još dugo nastaviti ovakva situacija. Ljudi u Kongo su jedine istinske žrtve u cijeloj toj priči, a njihova sudbina ostaje nepromijenjena unatoč bogatstvu koje leži u njihovoj zemlji.