Produktivnost je jedan od naizgled ‘neuglednih’ pokazatelja za koji se neće zakačiti nijedna vlast i njime se hvaliti (čak i onda kad je pozitivan) jer mahanje njime ni na drugu loptu neće pridobiti glasove. A trebalo bi! Iako ne zvuči poznato niti važno poput rasta BDP-a (riječ je o količini proizvoda koji iz iste količine dostupnog rada, kapitala, tehnologije i znanja proizvede poduzeće), produktivnost je u samoj srži poslovanja poduzeća te o njoj ovisi uspjeh prodaje, visina plaća, posredno i životnog standarda svakog zaposlenika i njegove obitelji, u konačnici i BDP zemlje.
Upravo se zbog pada produktivnosti, koja je u debelom minusu od kraja 2008. godine, smanjuju plaće i otpuštaju zaposlenici. Neki će za pad otkriti zastarjelost tehnologiju, većina pad narudžbi zbog krize, no oni koji gledaju dalje i dublje znaju da to nije samo kratkoročna ‘krizna’ pojava.
Željko Zadro, predsjednik Uprave Holdinga Duro Đaković, tvrdi da se iz njihovih pokazatelja poslovanja trend pada produktivnosti još ne isčita i to zbog promjene strukture ukupnih prihoda: – U metaloprađivačkoj branši pada cijena čelika, a posredno i prodajne cijene proizvoda, što rezultira padom prihoda po zaposlenome. Za druge tvrtke razlog može biti u tome što nisu smanjile broj zaposlenih ravnomjerno smanjenju poslova, dok dio poduzeća još nedovoljno ulaže u tehnologiju – misli Stipetić.
Vladimir Halić, prvi čovjek Zrinskog, misli da za pad produktivnosti nisu krivi radnici, nego nedostatak narudžbi iz inozemstva. – Kod nas u Zrinskom taj pad u prva tri mjeseca iznosi 60 posto. Svakom odgovornom poslodavcu najteže pada otpuštanje radnika. Svi mi mislimo na bolja vremena (bez radnika nema proizvodnje), pa sada imamo višak zaposlenih u odnosu na proizvodne potrebe. To je temeljni problem pada proizvodnosti – kaže Halić.
Ključ u proizvodnji i u Podravki tvrde da nemaju problema s produktivnošću, jer EBIT, dobit prije odbitaka podijeljena s brojem zaposlenika, u devet mjeseci 2008. je 26 posto veća (17 tisuća kuna) u odnosu na isto razdoblje 2007. Podravka se, tvrde, uvijek znala nositi s tržišnim okolnostima, a stalna ulaganja u zaposlenike i postrojenja jamče rast produktivnosti. No pitanje je što će pokazati podaci za cijelu godinu, jer se produktivnost počela uživati upravo potkraj prošle godine.
Produktivnost je ključ u proizvođačkoj industriji, a o tome trebaju brinuti menadžeri, kratko je prokomentirao Krešimir Pajić, direktor Košćilina. Ruder Friganović, direktor Sektora industrije u HGK-u, kaže da pad produktivnosti ne iznenađuje, jer indeks fizičkog obujma industrijske proizvodnje u prva dva mjeseca 2009. godine pada brže od indeksa razine broja zaposlenih što automatski uzrokuje pad proizvodnosti rada. To znači da tvrtke sporije otpuštaju zaposlenike nego što im pada proizvodnja.
Takvo se stanje može tolerirati neko vrijeme i može biti motivirano željom poslodavaca da za drže kvalitetne kadrove, nespremnosti na oštre rezove i otvaranje socijalnih problema, u nekim ga slučajevima uzrokuje i rigidni zakonodavni okvir koji regulira otpuštanje viška radnika. No dugoročno je takva politika neodrživa i vodi padu produktivnosti, nagrizanju sustave društava, te konačno, u ekstremnim slučajevima, može dovesti do nelikvidnosti, stečaja i likvidacije – upozorava Friganović.
Pad produktivnosti posljedica je pada cjelokupne industrije koja ni izdala nije pratila pad zaposlenosti, uvjerava i Mladen Vrdrić, član Nacionalnog vijeća za konkurentnost. Nije riječ o zaostajanju u tehnološkom razvoju. Većina menadžera ne želi otpuštati ljude, ne samo zbog socijalnih razloga nego i zbog budućnosti samog poduzeća: – Jednom kada krizi dođe kraj, zar će opremu vrijednu milijune eura povjeriti u ruke nekompetentnim zaposlenicima, s obzirom na to da ste one koji znaju otpustiti? To nije strukturni, nego konjunkturalni udar i produktivnost će se oporaviti – uvjerava Vrdrić.
