FINANCIJSKI SUSTAV Svjetski povratak klasičnom bankarstvu

Bankrot Lehman Brothersa u rujnu 2008. zauvijek je promijenio sliku financijskog sustava i pokazao da i velike i poznate banke mogu biti zauvijek izbrisane s karte financijskog tržišta. Možda je još veće iznenađenje domino-efekt koji je ‘očistio’ bilance mnogih banaka u drugoj polovini prošle godine. Globalna bankarska industrija danas je neprepoznatljiva u odnosu na situaciju početkom 2008. Ako bismo prošetali bankarskom avenijom, na pojedinim bankama zatekli bismo natpis ‘Zatvoreno’, na nekima ‘Otvoreno’, na mnogima ‘Nacionalizirano’, na uspješnima ‘U ekspanziji’, a na spašenima ‘Pod novim menadžmentom’.

Velike banke koje su uspjele prebroditi oluju svih oluja kao što su Deutsche Bank ili Credit Suisse odlučile su zaposlititi nove menadžere koji su se prije bavili tržištima kapitala, spajanjima i preuzimanjima i u vrijeme ekspanzije bili veoma skupi. Također su počele preuzimati cijele timove koji su sa sobom donijeli konkretne poslove i poslovne kontakte. Uglavnom, veliko je preslagivanje počelo. No postavlja se pitanje u čemu je budućnost posla financijskih institucija, pa se često u posljednje vrijeme spominje uzrečica da je budućnost u povratku na staro. Mnoge financijske kompanije koje su u ekspanziji razvijale široku lepezu usluga (Fortis) danas se vraćaju svomu osnovnom biznizu. Uz to dioničari velikih financijskih kompanija očekuju, prije svega od svojih menadžera, da vrate stari sjaj tvrtkama koje su ga izgubile u posljednje dvije godine.

Pojedini ekonomisti kao što su Gregory Mankiw zagovaraju povratak na osnovne bankarske poslove. Naime, na ono što učimo na fakultetu o osnovnim funkcijama financijskog sustava. Studentima govorim da je njegova osnovna uloga da teško zarađeni i ušteđeni novac kanalizira uz optimalan rizik u najbolje investicije: stanove, kuće, urede, tvornice, opremu, razvoj… No prije sadašnje krize glavni fokus financijske industrije u svijetu nije bio usmjeren u navedene investicije. Mnoge svjetske banke pretvorile su se u financijske čudnih, nejasnih i pomalo glupih investicija, tako da su investirale milijarde u kuće i stanove ljudi koji si to ne mogu priuštiti. Dakle, ponašale su se kao pijani milijunaši. Postavimo si stoga jednostavno pitanje: Treba li nam takav financijski sustav?

Naravno da je svijetu potreban financijski sustav, ali ne onaj koji je prevladavao do prošle godine. Kao što osnovni udžbenik govori, financijski sustav mora se, prije svega, sastojati od stabilnih banaka koje obavljaju osnovne zadatke financijskih sustava. Rizični fondovi, u koje su se zbog pohlepe pretvorile i banke, trebaju postojati, ali samo za klijentelu koja to želi i zna u što se upušta.

Sljedeći stupanj ograničavanja poslovanja financijske industrije organiziranje je uzajamnih fondova koji, pridržavaju li se osnovnih načela da ne pozajmljuju i ne uzimaju novac kad financiraju uzajamne operacije, jednostavno ne mogu propasti. Tako organizirane financijske institucije eliminirale bi insajdersku trgovinu, slobodnjake, institucionalno ‘kockanje’ tuđim novcem i mogućnost financijskog kolapsa. To bi bio sustav u koji bi se moglo vjerovati.

Tu je idealiziranu sliku gotovo nemoguće postići, ali u situaciji u kojoj mnogi misle da im je budućnost u povratku na osnovni poslovni opseg, kao na primjer poznata belgijska kompanija Fortis koja se vratila osnovnom poslu – osiguranju, idealna slika i nije tako nedostizna. Vjerojatno će vlasnici banaka i financijskih institucija bolje promišljati kad im dođu harvardski studenti s apstraktnim modernim idejama o razvoju financijskog biznisa.

Što je preostalo nama u Hrvatskoj? U posljednjih deset godina udio aktive bankarskog sektora u BDP-u gotovo se udvostručio: s 57 posto 1999. na 106 posto 2008. Pritom su se u strukturi aktive banaka poduzeća 1999. imala dominantan udio od 37,8 posto, a 2008. dominantno postaje stanovništvo, koje bilježi udio od 34 posto bilance bankarskog sektora; poduzeća pak padaju na 28 posto. Nije teško zaključiti da je hrvatsku financijsku industriju, a posebno bankarski sektor, koji u godinama najveće krize bilježi rekordne profite, spasio regulirani bankarski sustav s konzervativnim pristupom rezervacijama i općim rezervama te ‘nerazvijeni’ opseg financijskih usluga koji je uglavnom bio fokusiran na osnovni financijski transmisiji mehanizam.