Ostale direktive za regulatorno okruženje

S obzirom na to da je pravno područje koje se odnosi na tržišta kapitala u EU vrlo dinamično i podložno čestim promjenama, treba očekivati da će i novi hrvatski Zakon o tržištu kapitala doživljavati češće i brže promjene.

U procesu približavanja Europskoj Uniji, te shodno tome prihvaćanju europske pravne stečevine, kao conditio sine qua non uspješne realizacije procesa pridruživanja, od posebne važnosti za daljnji napredak pregovaračkog procesa je bilo uređenje financijskog područja tržišta kapitala u Hrvatskoj, što je praktično značilo potrebu usvajanja europskih pravnih normi, direktiva za uređenje tržišta kapitala – Markets in Financial Instruments Directive (MiFID) i ostalih relevantnih pravnih regulativa, te slijedom toga, i donošenje novog pravnog propisa koji će cijelovito i detaljno regulirati područje tržišta kapitala u Hrvatskoj.

Početkom godine, odnosno 1. siječnja 2009., stupio je na snagu novi Zakon o tržištu kapitala, koji je u cijelosti zamijenio do tada važeći Zakon o tržištu vrijednosnih papira i uređio na bitno različit način poslovanje osoba ovlaštenih za obavljanje poslova s financijskim instrumentima, uvjete za organiziranje trgovanje financijskim instrumentima, postupak izdavanja vrijednosnih papira javnom ponudom, zaštitu ulagatelja i nositelja prava iz vrijednosnih papira, nematerijalizirane vrijednosne papire te ustrojstvo i ovlaštenja središnjega klirinško-depozitarnoga društva (dosadašnje središnje depozitarne agencije), burze, itd.

Sadržaj ovog zakona uvjetovan je, prije svega, postupkom prilagodbe hrvatskog zakonodavstva europskoj pravnoj stečevini, afirmaciji i implementaciji najboljih tržišnih postupaka transakcija s vrijednosnim papirima, povećanjem razine zaštite ulagatelja i mjera za očuvanje stabilnosti tržišta te, kao konačnom cilju, priznanjem Hrvatske za punopravnu članicu EU.

Kako je europska stečevina na tom području izuzetno opsežna i složena, to karakterizira i novi Zakon, što za poznavaoce nije iznenađenje, već realna potreba s obzirom na postojanje mnogih izuzetno složenih procesa na tržištima kapitala, koji su bili apostrofirani a potom i regulirani putem brojnih pravnih akata EU.

Treba istaknuti i da će se usklađenje s europskom pravnom stečevinom provesti ne samo kroz Zakon o tržištu kapitala nego i kroz podzakonske akte koje će Hanfa donijeti na osnovi zakonske ovlasti. Neki od tih pravilnika prestat će vrijediti ulaskom Hrvatske u punopravno članstvo EU, budući da se tim pravilnicima implementiraju rješenja iz Uredbi EU, koje se izravno primjenjuju, dakle, neovisno o propisima zemalja članica. Kako je to pravno područje u EU vrlo dinamično i podložno čestim promjenama, tako valja za taj Zakon i podzakonske akte očekivati češće i brže promjene, nužne da bi se održao tempo razvoja koji se u današnjem globaliziranom svijetu nameće.

Zakon o tržištu kapitala plod je razvoja autonomne poslovne prakse i aplikacije odredaba Direktive o tržištima financijskih instrumenta (MiFID, Markets in Financial Instruments Directive), kao i još nekoliko direktiva EU. Potreba za MiFID-om proizašla je iz povećanog broja financijskih i investicijskih usluga klijentima i sve veće sofisticiranosti financijskih instrumenata. Cilj MiFID-a je usklađiti razinu zaštite investitora i dopustiti prekogranične usluge u cijeloj Europskoj uniji, istodobno osiguravajući veću transparentnost cijena.

Prospekt (Prospectus Directive) definira potrebu pružanja svih informacija o poslovanju i obuhvaća sve izdavače vrijednosnih papira na tržištu EU; zamišljen je tako da predstavlja svojevrsnu putovnicu izdavačima da prikupljaju kapital diljem EU. Direktiva o sprječavanju zloporabe tržišta (Market Abuse Directive) zamišljena je tako da sprječi manipuliranje tržištem i kolanje povlaštenih informacija. Transparentnost (Transparency Directive) određuje uvođenje jedinstvenog pravilnika kod izdavanja financijskih izvještaja i pregleda promjena većinskih dioničara.

Tri su osnovna cilja koje se MIFID-ima nastojalo postići: kreiranje i ostvarenje jedinstvenog EU tržišta investicijskih usluga putem harmonizacije investicijskih usluga i transakcija financijskim instrumentima; odgovoriti na promjene i inovacije koje se stalno javljaju na tržištima kapitala; zaštiti ulagatelje i stvaranje kompetitivnog tržišta otpornog na pokušaje prijevara i zloporaba. MiFID proširuje popis investicijskih usluga, financijskih instrumenata i mjesta trgovanja koja će biti regulirana, pojašnjava dužnosti nadležnih kontrolnih tijela i propisuje specifične operativne i provedbene zahtjeve poslovanja za tvrtke koje pružaju usluge trgovanja.

Novi će sustav omogućiti regulatorima i brokerima kompletni pregled sudionika na tržištu vrijednosnica. Pri izdavanju naloga imat će se uvid u platežnu moć klijenta, njegovo iskustvo i njegovu razinu znanja. Klijenti će uživati povećanu zaštitu, a veći će rizik snositi poduzeća koja se bave prodajom investicijskih usluga. Sve to vodi obučenijemu krajnjem korisniku-klijentu. Među prednostima MiFID-a svakako valja istaknuti povećani volumen trgovanja koji će nesumnjivo proizaći iz mogućnosti ulaganja stranaca, veće brzine trgovanja, boljeg izvršavanja usluga. Klijent će imati bolji uvid u trgovanje te će mu biti ostavljena mogućnost da zbog eventualnog neizvršenja naloga od strane brokera može tražiti i očitovanje suda.

Prema mnogima najvažniju promjenu u korist ulagatelja iznjedrio je MiFID: načelo najboljeg izvršavanja naloga stranke (best execution), koje opisuje način izvršenja naloga klijenta kao ‘najboljeg’ za tog klijenta. Za prijašnjih regulacija, to je neminovno značilo brzinu iznošenja naloga na trgovinski sustav te njegova izvršenja, dok to danas znači traganje za najboljim mjestom, vremenom, cijenom, brzinom, vjerovatnošću izvršenja naloga ili nekim drugim detaljem koji je zadao nalogodavac. Uz navedeno, druga revolucionarna činjenica jest uvođenje decentralizacije izvršavanja naloga za stranke i uklanjanje obveznog sklapanja poslova putem burze, jer sukladno MiFIDIMA, kao i našem domaćem Zakonu o tržištu kapitala, moguće mjesto izvršavanja naloga više nije samo organizirano tržište-burza nego multilateralna trgovinska platforma (MTP), i to putem sistematičnih internalizatora, podupiratelja likvidnosti.

Zakon o tržištu kapitala kao logični ali i nužni pravni slijednik MiFID-a, uvodi u hrvatsko zakonodavstvo suvremene propise koji su proizvod trenutačnog ‘best practice’ poslovanja investicijskim proizvodima u EU, postavlja nove i složene organizacijske zahtjeve koji se odnose na vođenje poslovanja u prije svega investicijskim društvima, posebno na području primjene procedura postupanja interne revizije, sustava načela upravljanja rizicima, eksternaliziranja pojedinih poslovnih funkcija, uspostave sustava i kontrole pri poslovanju te području čuvanja podataka.

Organizacijske implikacije primjene zakona ogledat će se u uspostavi Funkcije za usklađivanje sa zakonom, Funkcije unutarnje revizije i kao i organiziranje odjela upravljanja rizicima, ali i u drugim organizacijskim dijelovima investicijskoga društva, uspostavom strogog kontrole procesa odlučivanja, kolanja informacija, zaštite poslovne tajne, integriranja ‘up to date’ zaštite računalnih sustava, implementacijom ‘recovery disaster’ planova, i sl. Napokon, zakon znatno pojačava zahtjeve transparentnosti cijena prije i poslije zaključenja transakcije, posebno za tvrtke koje često i sustavno trguju za svoj račun.