Površina tvornice Gredelj jest 135.600 metara četvornih. Na njoj bi se moglo smjestiti: 3 stadiona veličine Maksimirskog (40.000 m²) ili 5 trgova bana Jelačića sa svim zgradama (25.700 m²) ili 30 dvorana Dražena Petrovića (4.400 m²).
Ivio 1. maj – praznik rada’ nečija ruka još je davno napisala iznad ulaza u jednu halu Tvrnvice željezničkih vozila Gredelj. Kao ni davne 1894., kad su mađarske željeznice na tome mjestu otvorile pogon za popravak lokomotiva, niti danas radnici tamo nemaju vremena za razgledavanje. Zato rijetko tko od njih 1.130 podigne glavu prema sada već izbljedjeloj paroli ispod koje svakodnevno prolaze.
No, ona je još tamo. A tamo su i neki više od stotinu godina stari strojevi. Kao i parna lokomotiva, grafit kojim se predsjedniku neke od bivših država želi dug život i tone alata koji pamti doba kraljeva i prijestolonasljednika. Zapravo, cijela jedna kompozicija teretnih vagona punih uspomena kojoj je vozni red naložio da do kraja 2009., nakon točno 115 godina stajanja na istome mjestu-kološijeku u srcu Zagreba, zauvijek odande mora otići.
Poglavarstvo Zagreba prošlog je tjedna uplatilo posljednju ratu, oko šest milijuna eura, za kupnju zemljišta Gredelj. Na taj način isplaćeno je svih 88 milijuna eura ili 640 milijuna kuna za koliko je 2006. ugovoreno preuzimanje ovoga najvrednijeg zemljišta u Gradu. Ako ne i u cijeloj Hrvatskoj. Iznos od 670 eura po kvadratu za teren pun starih hal i 10 kilometara željezničkih tračnica svakako potvrđuje ovu tezu. Međe povučene Strojarskom, Paromlinom, Branimirovom i tračnicama Glavnog kolodvora još i više.
Preseljenje pogona Gredelja na lokaciju u Vukomercu već je počelo i do Nove godine trebalo bi biti dovršeno u cijelosti.
No, što će se događati nakon što gradonačelnik preuzme ključeve tvrtke čije zemljište predstavlja samu jezgru i poveznicu sjevera i juga Zagreba? Mjesta tamo, naravno, ima i za stambeno-poslovne zgrade, bilo bi i za šoping-centar i hotel, svakako za neki muzej i igralište, moralo bi biti i za park. No tko će i na koji način isplanirati i odlučiti kako će Gredelj, isplativa ‘brown field investicija’, u budućnosti izgledati? To područje od posebnog je interesa za cijeli Grad, za njegovu budućnost i zbog toga se pogreška s njime ne smije dogoditi. Čak niti dobronamjerna, recimo kumska.
Nakon duge šetnje Gredeljom, kojim su nas proveli predsjednik Uprave Antun Fabek i njegov kolega zadužen za promociju proizvoda Špiro Dmitrović, to smo pitanje postavili i nekim od zainteresiranih strana. Bilo je među njima potencijalnih ulagača, političara, ali i urbanista te konzervatora koji bi se trebali pobrinuti da se Zagrebu ne dogodi još jedan urbanistički zločin poput onih na Laništu, Trešnjevci i u Radničkoj.
Kad bi se zbrojili svi njihovi dojmovi, razmišljanja i vizije, moglo bi se zaključiti da strah za budućnost tog prostora itekako postoji jer je on zbog svoje pozicije strateški bitan, ali i financijski vrlo primamljiv. S obzirom na to da pojam održivog razvoja u Zagrebu zapravo spada u područje znanstvene fantastike, opreza nikad dosta. Da pak za njega itekako ima i razloga potvrdio je i urbanist s Arhitektonskog fakulteta prof. Tihomir Jukić.
Iako je do 2003. (dakle, prije kupnje Gredelja) GUP-om Grada bila nametnuta obveza izrade i detaljnog plana za to područje, ta je obveza u međuvremenu ukinuta. Zamijenjena je novom koja nameće samo izradu urbanističko-arhitektonskog natječaja. Bilo bi zanimljivo saznati zašto? Dakle, jedini vid demokratskog odlučivanja kroz zakonsku proceduru donošenja plana, u kojem sudjeluju i svi građani, na neki je način zaobiđen i izigran GUP-om kroz kategoriju ‘gradski projekt’. Na taj se način odluka prepušta samo stručnom žiriju, a realizacija je u tom slučaju često upitna – objasnio je prof. Jukić te pritom kao primjer koji se ne smije slijediti naveo prostor Radničke, tzv. Zagreb Cityja.
- Investitori tamo iscrpljuju građevinske čestice i grade bez ikakva koncepta i pravila. Taj dio širega gradskog centra postaje gradsko ruglo, navečer je mrtav, a po završetku radnog vremena ne može se automobilom izaći iz njega jer ga nikad nitko nije cjelovito prostudirao, programirao i prometno osmislio – navodi prof. Jukić.
Uvijek je zanimljivo kad se s urbanistom otprve složi i potencijalni ulagač. Davor Štern, kao zastupnik jedne od većih srednjoeuropskih razvojnih tvrtki TriGranit, već je iskazao interes za ulaganje 300 milijuna eura u prostor Gredelja. No, i on naglašava kako mu se čini da su političko-poduzetničke igre oko ovog zemljišta, prema njemu najvrednijeg u državi, već počele.
- Bojim se da će taj prostor biti rascjepkan na manje parcele. Njihovo nagrivanje već je zapravo počelo ima li se na umu da o lokaciji Gredelja pričamo kao o prostoru većem od samoga kruga tvornice. Mislim da je nešto od toga već u privatnim rukama. To je, nažalost, poznata situacija u kojoj su moguće ujene i zato naglašavam da investitori poput nas uopće ne bi bili zainteresirani za manju površinu od one cjelovite i u takav projekt ne bismo ulagali – kazao je Štern.
Potrebno je izraditi strateški program razvoja. Kroz javnu raspravu građanima i struci planove i odluke dati na uvid. Pronaći dobar omjer poslovnih, stambenih, uslužnih, trgovačkih, kulturnih i javnih sadržaja.
