Zbrka s malim poduzetnicima u Fini i u Sudskom registru

‘Javna objava’ financijskih izvještaja Sve sam uvjeraniji da se računovodstvene zbrke ne mogu pripisati isključivo šlamperaju i slučajnosti. U ‘mutnome’ se najbolje lovi, zar ne?

Lideru broj 181 pisao sam o tome kako svim d.o.o.-ima koji uz bilance ne predaju u Sudski registar i godišnje izvješće o stanju društva prijeti globa 50 tisuća kuna. To se pokušalo osporiti pozivanjem na Zakon o računovodstvu, kojim kao posebnim zakonom nije propisana obveza ‘javne objave’ za male poduzetnike (d.o.o.). Istina je da Zakonom o računovodstvu ta obveza za male poduzetnike nije propisana. Ali istina je i to da Zakonom o trgovačkim društvima, kao također posebnim zakonom, i mali poduzetnici podliježu obvezi ‘javne objave’ godišnjih financijskih izvještaja. I što sad, moraju li i mali obveznici sastavljati godišnja izvješća o stanju društva ili ne moraju?

Različito u tri zakona Nakon reagiranja na moj napis da mali poduzetnici nemaju obvezu ‘javne objave’ godišnjih financijskih izvještaja, pitao sam Trgovački sud u Zagrebu, kao najveći registarski sud u Hrvatskoj, kako će postupati s obzirom na to da je ista (pravna) stvar uređena različito u tri zakona (Zakon o računovodstvu, Zakon o trgovačkim društvima i Zakon o sudskom registru).

Draženka Deladio, sutkinja i ujedno glasnogovornica zagrebačkoga Trgovačkog suda, poslije jednomješćenog oklijevanja odgovorila je na moj upit: ‘Nakon 30. lipnja 2009. Fina će obavijestiti registarske sudove koja trgovačka društva nisu predala izvješća. Registarski sudovi pozivat će trgovačka društva da izvješća podnesu u određenom roku’.

To znači da i mali poduzetnici moraju u Sudski registar predavati i godišnja izvješća o stanju društva. Nije sporno kako je besmisleno da svaki i najmanji d.o.o. mora pisati godišnje izvješće o stanju društva, ali je ta obveza propisana važećim zakonom, a odredbe važećih zakona moraju se primjenjivati.

Problem je zbrka nastala zbog različito zakonski uređene iste pravne stvari u tri različita zakona, zbrke u kojoj će 15-ak tisuća godišnjih financijskih izvještaja biti različita, pa će nakon izvješća Fine registarskim sudovima ti sudovi pozivati trgovačka društva da dopune svoja izvješća u određenom roku…

Standardi protiv Ustava I nije to jedina računovodstvena zbrka, ima toga još! Hrvatski standardi financijskog izvještavanja primjenjuju se od 2008. godine (dotad su se primjenjivali Međunarodni standardi). No, Odbor za hrvatske financijske standarde pozvao je sve poduzetnike koji su bez ‘prijelaznog roka’ već u 2008. promijenili računovodstvenu politiku i prešli s međunarodnih na nacionalne standarde, da retroaktivno preinače (reklasificiraju) i dijelove svojih financijskih izvještaja za 2007. godinu.

Takav nalog Odbora za hrvatske standarde financijskog izvještavanja, međutim, protivan je Ustavu Hrvatske. Prema članku 89. Ustava nije dopušteno povratno djelovanje propisa (mijenjanje izvještaja za 2007. standardima koji se primjenjuju od 2008. godine). Financijski izvještaji zakonski se moraju ‘javno objaviti’ polaganjem u sudski registar, oglašavanjem u medijima i na ostale načine. Brojni su poslovni partneri u dobroj vjeri postupili prema tim ‘javno objavljenim’ financijskim izvještajima, pa njihova naknadno preinačavanje ne može biti dopušteno.

Javno ili ne? Na osnovi neustavnog nalogu Odbora za hrvatske standarde financijskog izvještavanja o naknadnim preinakama financijskih izvještaja za 2007. godinu stvorila se neujednačena praksa različitog postupanja, što je izazvalo još jednu računovodstvenu zbrku. Dio poduzetnika postupio je prema neustavnom nalogu Odbora za hrvatske standarde financijskog izvještavanja i naknadno preinačio (reklasificirao) dijelove svojih računskih planova i financijskih izvještaja. Drugi dio poduzetnika poslušao je konzultantne preporuke dijela konzultanata da u svojim bilješkama objave kako nisu za 2007. podastri financijske izvještaje prema novim nacionalnim standardima i da nisu preinačivali svoja financijska izvješća s obzirom na neustavnost nalogu prema kojemu su to trebali učiniti.

Zbog ograničenoga prostora ne mogu objaviti i ostale računovodstvene zbrke, primjerice, da je člankom 20. važećeg Zakona o računovodstvu propisana obveza ‘javne objave’ financijskih izvještaja tvrtki, a člankom 24. istog Zakona da se podaci iz Registra financijskih izvještaja ne smiju ‘distribuirati ili objavljivati’?! Nemam dokaza da su računovodstvene zbrke namjerno izazvane, ali sam sve uvjeraniji i da se sve to ne može pripisivati isključivo računovodstvenom šlamperaju i slučajnosti. U ‘mutnome’ se najbolje lovi, zar ne?