Premijerova taktika: ‘Više pozornosti raznim problemima

Zaštiti okoliša nakon burnih rasprava i pokušaja izbjegavanja tih pitanja danas se posvećuje mnogo veća pozornost. No zaštite okoliša nema bez troška, a taj trošak mora utjecati i na cijenu proizvoda, dakle i na cijenu električne energije. Liberalizacija donosi relativno niže troškove, ali zbog ukupnih se troškova, posebno u prvom fazama, cijene mijenjaju mnogo sporije. Neovisno pak o liberalizaciji tržišta, cijena električne energije neizbježno će se usklađivati s cijenama u okruženju, ali i s onima na tržištu energenata.

Liberalizacija će, dodaje, osigurati tri razvojna smjera u hrvatskoj energetici. Stvorit će preduvjet za investiranje u nove elektrane i tako utjecati na smanjenje negativne energetske bilance. Natjerat će proizvođače da rade učinkovitije i da se koriste novim poslovnim modelima koji se temelje na otvorenom tržištu i fokusu na kupca. Na kraju će se s liberalizacijom i uspostavljanjem otvorenog tržišta električnom energijom omogućiti regionalna suradnja, tako da bi domaća poduzeća dobila pristup stranim tržištima, a u trenucima krize mogla bi se iskoristiti međudržavna sinergija.

Iz toga je vidljivo da je liberalizacija osmišljena s jednim ciljem, kaže Čorak, naime da osigura kvalitetu usluge i efikasnost poslovanja u proizvodnji i u distribuciji električne energije. Viša razina usluge znači stabilnost električne mreže, fleksibilnost u dostupnosti električne mreže za novosagrađene objekte, mogućnost izbora proizvođača električne energije koji iskorištava više obnovljivih izvora i sl. Takva usluga ne znači nužno i nižu cijenu, pogotovo ne kad se uspoređuje s cijenom iz razdoblja prije liberalizacije. To ističu i u HROTE-u navodeći primjer zemalja u kojima su cijene energenata niže u odnosu na realne tržišne uvjete (npr. zbog socijalne politike), pa je teško pokazati učinak smanjenja cijena. Tu se uglavnom vidi nezainteresiranost stranih ulagača i trgovaca da uđu u sektor jer ne prepoznaju svoj ekonomski interes. Dakle, bez tržišne cijene nema novih igrača, bez igrača nema realne konkurencije, a bez konkurencije teško mogu pro-funkcionirati tržišni mehanizmi.

Također treba istaknuti europsku praksu koja pokazuje da je nakon liberalizacije cijena električna energija poskupljela za kućanstva, a pojeftinila za industriju – kaže Čorak.

Na papiru to može lijepo izgledati, no u stvarnosti je upitno. Zapravo je pitanje tko će nadzirati mrežu, jer ako to i dalje bude HEP, nema govora o liberalizaciji. Ako se pak nadzor nad mrežom podijeli, gubici u prijenosu postat će još veći jer je pitanje kako bi se više kompanija dogovorilo o ulaganju u elektroenergetsku mrežu. Kako se već sad izgubi tri milijarde kilovat-sati na godinu prilikom prijenosa, naš sugovornik misli da bi podjela nadzora prouzročila još veći gubitak struje, što bi bio čisti pro-mašaj. Dakle, kako se god okrene, liberalizacija zapinje. Za usporedbu, dvije milijarde kilovatsati proizvede NE Krško, a sav je preostali hrvatski hidropotencijal tri milijarde kilovatsati. Čudno je, zapravo, prema mišljenjima koja se mogu čuti u raspravama, što nitko nema pojma kako bi se trebala provesti liberalizacija i kako bi trebalo osigurati konkurentnost.

Iako neće negirati probleme koji stoje na putu liberalizaciji, Ivan Mrljak, direktor HEP – Opskrbe, ipak misli da je potrebna liberalizacija i da se konkurentnost mora mjeriti snižavanjem troškova.

Kad se tržište liberalizira usporedno s razvojem, jasno je da se događaju promjene, odnosno povećavaju cijene. No povećanje cijena u pravilu nije posljedica liberalizacije jer ona podrazumijeva konkurentnost, a konkurentnost traži racionalnost u svim segmentima – kaže Mrljak.

Od proizvodnje fosilnih goriva preko njihove prerade do konačnog pretvaranja u električnu energiju u procesu koji prethodi električnoj energiji vladaju nedvojbeno tržišni odnosi i poduzetnička aktivnost, pa je prirodno, zaključuje Mrljak, da i taj proces završi tržišno. Zato je za svaku ocjenu kretanja cijena električne energije potrebno detaljno poznavati sve okolnosti na tržištu. Energetika, pa tako i elektroenergetika, godinama se razvijala pod okriljem država i svaka je prolazila svoj put i svoje cijene električne energije. Primjerice, visoka iskorištenost vodnih potencijala i ubrzan razvoj neizbježno su tražili orijentaciju fosilnim gorivima i gradnju termoelektrana čija je cijena električne energije viša i podliježe promjenama cijena energenata na svjetskom tržištu. Rezultat je viša cijena. Specifičnost je električne energije što se ona kao proizvod ne može skladištiti, nego u svakom trenutku proizvodnja i potrošnja moraju biti izjednačene. Mrljak ističe da u svakoj tržišnoj utakmici važnu i nezamjenjivu ulogu ima regulator kao produljena ruka države koja mora zaštiti kupce, ali i poduzetnike. Ne samo kad je riječ o cijeni nego i sigurnosti opskrbe.

Svaka liberalizacija nosi svoje zamke i opasnosti. Sâm korijen riječi ‘liberalizacija’ najviše govori. Sloboda ima svoju cijenu. Pitanje možemo postaviti i drukčije: je li sloboda dobro rješenje i ima li alternativu – kaže na kraju Mrljak.