Swot analiza

Ivan i Helena Ljubić vode tvrtku koja čak 80 posto gotove kože izvozi proizvođačima obuće za vojsku, policiju i vatrogasce. Teškoće u plasmanu u Europu uzrokuje neosigurana sljedivost podrijetla sirove kože u Hrvatskoj.

Nedavno je na međunarodnom sajmu kože LineaPelle u Bologni, koji okuplja oko 2.000 sudionika, kožara Viviani&Psunj iz Nove Gradiške već sedmi put zaredom bila jedina s prostora bivše države koja je taj put predstavila kolekciju s čak 250 različitih uzoraka gotove kože te uspjela dogovoriti nove poslove s poznatim talijanskim, švedskim i njemačkim obućarskim tvrtkama za godinu unaprijed.

Iako najnoviji pothvat, to nije jedini uspješni posao te tvrtke sa 100 zaposlenih u vlasništvu poduzetničke obitelji Ljubić iz Zagreba.

Nakon deset godina ulaganja u proizvodni pogon i ljude, Ljubići se mogu pohvaliti kako su ne samo jedna od rijetkih kožara koje su opstale u Hrvatskoj već i kožara koja se specijalizirala za proizvodnju gotovih koža za obućarsku industriju prema svim europskim normama. U toj tipičnoj obiteljskoj tvrtki danas zajedno vode poslovanje Božo Ljubić, osnivač tvrtke Viviani, te njegova djeca Ivan i Helena Ljubić, koji su zaduženi za razvijanje prodaje i proizvodnje.

Gotove kože, čak 80 posto asortimana, Viviani&Psunj danas plasira europskim kupcima koji ponajprije proizvode obuću za vojsku, policiju, vatrogasce, planinarsku obuću, motorsport, konjički sport, golf, ortopediju i dječju obuću.

• Prije samo nekoliko godina u vrlo jakoj europskoj konkurenciji bilo nam je mnogo teže doći do kupaca, koji su bili nepovjerljivi, trebalo obilaziti i posjećivati i nekoliko puta, predstavljati nove kolekcije i dokazivati da imate kvalitetan proizvod. No danas je situacija drukčija, kupci, najjači svjetski proizvođači, sami dolaze kod nas i dogovaraju isporuke gotove kože – kaže Ivan Ljubić.

Njihov najtraženiji izvozni proizvod je crna, vodootporna koža koja se upotrebljava za izradu vojničkih čizama, a jedan od najnovijih projekata na kojem rade je proizvodnja inovativne ‘cool’ kože za potrebe NATO-a, koja unatoč crnoj boji ne upija sunčevu svjetlost.

Brat i sestra Ljubić ističu kako je za razvoj proizvoda koji je dobro prihvaćen u Europi bilo potrebno pet godina razvijati proizvodni program i recepturu za preradu kože te usavršavati se s ostalim zaposlenicima na brojnim stručnim obukama u Italiji i Njemačkoj.

• U proizvodnji kože koristimo se isključivo hrvatskom sirovinom ‘tip simental’, a dobra tehnološka opremljenost omogućuje nam da proizvodimo kvalitetnu gotovu kožu različitih vrsta – objašnjava Helena Ljubić.

Da bi se proizvodi iz pogona obitelji Ljubić mogli redovito plasirati kupcima u Švedskoj, Norveškoj, Finskoj, Švicarskoj, Nizozemskoj, Italiji, Austriji, Njemačkoj, Portugalu i Kini, nužno je, ističu brat i sestra Ljubić, stalno ulagati u kontrolu kvalitete gotove kože.

• Naši proizvodi podliježu vrlo oštrim kontroli i propisima zemalja članica Europske unije te zemalja članica NATO pakta. Kao proizvođač kože moramo ispoštovati norme koje vrijede za svaki ugrađeni dio u njihovoj obuci.

Ljubić iznose zanimljiv podatak o domaćem tržištu, vezan uz nabavku sirovine. Njihova tvornica raspolaže kapacitetom za preradu 500 tona sirove kože mjesečno, što odgovara ukupnoj količini kože koja na tržište dolazi iz hrvatskih klanica. Istodobno, događa se apsurdna situacija da se uz hrvatske dokumente izvozi sirova koža u dvostruko većoj količini od trenutačno ukupno zaklane stoke, što i njima samima stvara problem u kontroli sljedivosti.

• Jedan od problema s kojima se susrećemo u proizvodnji za europsko tržište jest činjenica da u Hrvatskoj nije osigurana sljedivost podrijetla sirove kože. Koža se uvozi iz raznih zemalja, potom miješa s hrvatskom sirovom kožom te se skupa prodaje kao hrvatska koža. U zemljama EU provodi se zakon kojim je osigurano praćenje sirove kože glede podrijetla, čime se osigurava sljedivost proizvodnje i kontrola zdravstvene ispravnosti. Nadamo se da će uskoro hrvatska koža biti odvojena od grčke, srpske, albanske i drugih koža na tržištu. Kako bismo osigurali sljedivost podrijetla sirove kože te kontinuitet u proizvodnji, prije nekoliko mjeseci započeli smo s izravnim otkupom sirove kože od vodećih hrvatskih proizvođača mesa – ističe Ivan Ljubić.

U ovom trenutku prioritet u poslovanju im predstavlja ulaganje u tehnologiju i ekologiju. Želja im je ojačati proizvodnju vegetabilne kože (kože bez kroma) i tešće vegetabilne kože za modni i ortopedski sektor.

Glede ekologije, u kožarama je jedna od najvažnijih stavki vođenje brige o zbrinjavanju tehnološkog otpada. Zbog toga obitelj Ljubić plaća izvoz otpada iz svoje tvornice u zemlje EU i u Kinu. Od kraja 2008. godine obitelj Ljubić ima rješenje za skladištenje nusproizvoda za proizvodnju želatine za ljudsku uporabu. Riječ je o dijelu kože koji se upotrebljava za proizvodnju želatine i kolagen. Nusproizvod se izvozi u Njemačku i Češku. Tehnološke vrste otpada kao što je ‘mesina’ (potkožno tkivo koje se dobije u procesu proizvodnje) izvozi se u Češku, Slovačku i Španjolsku kao sirovinu za dobivanje ljepila. Kineskim se kožarima, iz Ljubićeva pogona, šalju kontejneri s komadićima gotove kože, od čega se kasnije rade privjesci za ključeve.

Svi koji su posjetili pogon za stavljanje kože znaju da u njemu katkad nije ugodno zbog jakog smrada po sumporu, no, kako kažu sami vlasnici, koliko god se trudili da ga umanjte, kao i u svakoj kožari, on je neizbježan dio proizvodnje. Da bi se što više umanjili neugodni mirisi, želja im je što prije dovršiti biološki dio pročistača otpadnih voda, kojim bi se velikim dijelom otklonio taj nedostatak. Jedan od projekata na kojem trenutačno rade jest dovršetak izrade pripremne dokumentacije za uvođenje sustava upravljanja kvalitetom ISO 9001:2008 i sustava kontrole ispravnosti hrane HACCP.