Za 20 posto udjela u Chrysleru Fiatov šef nije potrošio ni centa

Kukavičluk u vrijeme gospodarske krize vodi u sigurnu propast. Hrabrost pak otvara velike mogućnosti, i to ne samo za preživljavanje recesije nego i za dobru zaradu ako se tijekom nje preuzme neka potentna tvrtka – tu poznatu izjavu Warrena Buffetta, vjerojatno najvećega financijskog čarobnjaka današnjice, primijeniti se trude mnogi. No, rijetki u tome i uspijevaju. Predsjednik Uprave torinske grupe Fiat Sergio Marchionne zasigurno spada u tu elitnu kategoriju. U doba kada prodaja automobila na svjetskoj razini bilježi pad i do 30 posto, vrata mnogih tvornica već su zatvorena, pa čak i predsjednik SAD-a Barack Obama preklinje Kongres za financijske injekcije koje bi trebale spasiti Detroit, Fiatov je šef čini se, u neviđenoj formi za šoping.

Naime, tek što je prije nekoliko dana uspješno odradio preuzimanje 20 posto Chryslera i ne trošeći novac, nego samo na osnovi ustupanja naprednih tehnologija i ponuđenom reorganizacijom poslovanja, već je oko bacio i na nje mački Opel, europsku tvrtku američkog General Motorsa. Da je ta ekspanzija Fiata bila neočekivana, s obzirom na to da je zbog krize od prije nekoliko godina u mislima mnogih taj proizvođač bio simbol kaosa i plesa po ivici propasti, potvrdile su reakcije svih, od sindikalaca do samoga europskog povjerenika za industriju Gün tera Verheugena. Na njegovu ipak neprimjerenu opasku ‘odakle Fiatu novac kad je već i sâm jako zadužen’ reagirati je morao čak i predsjednik Europske komisije Jose Manuel Barroso pozivajući pritom na analiziranje ponude i prije svega čuvanje radnih mjesta. Dakako da je Sergio Marchionne iz te bitke ubrzo izasao kao pobjednik. Malo se premišljao, demantirao pa potvrđivao interes za Opel, da bi se konačno prije nekoliko dana i sâm javno oglasio.

• Od povjerenika za industriju očekivao bi se konstruktivan dijalog s proizvođačima u vezi s prevladavanjem problema koji negativno djeluju na tu istu industriju. Umjesto toga on industrijama izriče smrtne presude. Ipak, mi ne odustajemo. Zainteresirani smo za Opel. Krizu se može prevladati samo spajanjem velikih proizvođača, odnosno preuzimanjem onih trenutačno neuspješnih. U konačnici će na svijetu biti samo šest velikih automobilskih kompanija – kazao je.

A objašnjenje kojim je najdalje otišao u konkretnom odgovoru odakle Fiatu novac svelo se na konstataciju da je ta tvrtka vlastitu krizu prošla prije nekoliko godina te da je zbog toga ovu globalnu dočekala spremna. Ono pak što Marchionne nije rekao odnosi se na činjenicu da je država Italija, odnosno Vlada premijera Berlusconija, odlučila nizom subvencija pomoći domaćoj autoindustriji anulirajući na taj način gubitke iznad 410 milijuna eura, koliko je Fiat zabilježio u prvom kvartalu 2009. Dobar vjetar u leđa šefu Fiata u konačnici je dao ni više ni manje nego Barack Obama. Naime, čak se i predsjedniku SAD-a svidjelo kako Marchionne pliva u krizi. Ključna riječ na koju se ‘zakačio’, ima li uopće sumnje, bila je, dakako, ‘ušteda’.

Fiat je tako sa sindikatima Kanade i SAD-a uspio dogovoriti smanjenje plaća zaposlenika Chryslera čime bi se uštedjelo gotovo 400 milijuna dolara. Ciljani iznos plaća bio bi jednak onome radnika u pogonima japanske Toyote u Americi. S druge strane, Marchionne je od Obamine administracije isposlovao da ona kreditorima Chryslera, grupi banaka, ponudi 1,5 milijardi dolara te umjesto ostatka duga udjel od pet posto u tome automobilističkom divu. Osim toga, Obama je Chryslera obećao i nekoliko milijardi dolara samo za nastavak proizvodnje. Kako stvari sada stojte svi navedeni prijedlozi bit će prihvaćeni, a automobili Chryslera će, zbog smanjenih troškova, pojefitniti, dakle i biti konkurentniji na tržištu. Marchionne će uslijed ovog uspjeha vjerojatno postati i predsjednik Uprave tvrtke. Sve je to postigao a da nije u Detroitu, sjedištu Chryslera, potrošio niti centa za 20 posto tvrtke i dodatnu opciju kupnje još 15 posto.

Kompanija GM Europe, u čijem su sastavu tvornice Opela i Vauxhalla, ima četiri pogona u Njemačkoj, dva u Velikoj Britaniji te po jedan u Poljskoj, Španjolskoj, Rusiji i Belgiji. Ukupan broj zaposlenika je 54.000. Lani je uspjela proizvesti milijun i pol automobila i na taj način ostvariti prihod od 26,4 milijarde eura, ali i gubitak 2,2 milijarde eura. Chrysler ima 28 pogona u SAD-u i Kanadi s 54.000 zaposlenih. Lani je proizveo dva milijuna automobila s prihodom od 36,6 milijardi eura, ali i s gubitkom od 1,7 milijardi eura.

Sâm Fiat ima sedam pogona u Europi sa 52.000 zaposlenih (s ostalih 40-ak izvan Europe, gdje je partner, dok u onima iz Grupe Fiat koji ne proizvode automobile ima 182.000 zaposlenih). Lani je proizveo 2,2 milijuna automobila, prihod mu je bio 26,9 milijardi eura, ali za razliku od ostalih zabilježio je i dobit – 460 milijuna eura. U kriznoj 2009., unatoč gubicima u prvom kvartalu, očekuje dobit oko milijardu eura.

I upravo su te brojke ‘na stražnje noge’ podigle kritičare Fiatove ekspanzije, odnosno odrađenog preuzimanja dijela Chryslera i najavljenog u Opelu. Oni, naime, smatraju da Fiat ne stoji mnogo bolje od ostalih, a ponaša se kao pijani ruski milijunaš u Dubajiju. No, Marchionne pritom upozorava da Fiat s manje zaposlenih proizvodi više automobila od konkurencije, dakle zbog toga bolje i posluje.

• Ako bi se na kraju s Fiatom i Chryslerom spojio i Opel, zajedno bi na godinu proizvodili šest milijuna vozila (op. a. četvrti po snazi u svijetu). Naš opstanak ne bi bio upitan. Formula za preživljavanje krize je jednostavna, a to je širenje – najavio je vizionarski.

Ono što je pritom ponudio Chrysleru, ali i potencijalnom partneru Opelu, svodi se na uštede temeljene na proizvodnji jednakih dijelova za različite automobile. U konačnici riječ je o istovjetnoj razvojnoj platformi do jučer najlučijih konkurenata – gradskih automobila. Smanjenje troškova odrazilo se, dakako, i na broj zaposlenih radnika. Upravo zbog toga sindikati u Njemačkoj i Belgiji, odnosno u Antwerpenu gdje Opel ima veliki pogon, Marchionnija su provali ‘talijanskim egzekutorom’ zbog kojega će radnici završiti na cesti.

S druge strane, njemačka Vlada, ali i sam General Motors, koji je najavio zatvaranje 13 tvornica, i više su nego zadovoljni tom mogućnošću. Visoka zaduženost Fiata ne brine ih previše. A što o svemu misli Sergio Marchionne, ostaje da se vidi.