Vlasnik i direktor kožnate galanterije iz Sv. Petra Ludbreškog svake godine lansira 150 novih torbi, ali nigrde ne može predstaviti kompletan asortiman. Zato otvara butike u Zagrebu i Varaždinu, a već su u planu i oni u Splitu i Osijeku.
Hrvatska praktički i nema proizvodnju visokokvalitetne kože, ali zato ima proizvođače kožnate galanterije koji se mogu usporediti s najboljim i najekskluzivnijim europskim modnim tvrtkama. Jedna je od tvrtki koja je podizajnu i kvaliteti prepoznatljiva i izvan hrvatskih granica, razvijajući isključivo vlastite modne programe, i San Peter iz Sv. Petra Ludbreškog, čiji je vlasnik i direktor 30-godišnji Alen Ledinko. Tvrtka koja danas ima 50 zaposlenika upravo slavi svoju 20. obljetnicu, jer ju je u razdoblju gospodarske liberalizacije uoči raspada bivše države osnovao Alenov otac Antun.
Tih je godina sagrađen i moderni proizvodni pogon, a vrlo je brzo definiran i razvojni program. San Peter je želio postati ponajboljom hrvatskom tvrtkom koja proizvodi kožnati galanteriju, i to visoke klase. Usmjerio se na zahtjevnije kupce više plaćene moći, a da ta ista roba zadovoljava i krite rije potrebne za ozbiljnije izvozne iskorake.
Sve je to dobilo novi zamah kad je Alen 2000. godine, kao mlad galanterijski tehničar, za što se školovao u Varaždinu, od oca preuzeo tvrtku s dvadesetak radnika i preuzeo na sebe golemu odgovornost. Vrijeme je, međutim, pokazalo da se znao nositi s brojnim izazovima, tako da je tvrtka u prihodovnom smislu iz godine u godinu rasla u prosjeku 20 posto. Najuspješnija je bila upravo prošla godina, kad je taj skok iznosio čak 35 posto. Ne treba napominjati da je San Peter svake godine iskazivao i dobit, koja je odmah koristena za nove razvojne programe. Gotovo svake godine investiralo se do milijun kuna, mahom u najkvalitetnije njemačke i talijanske strojeve za obradu i šivanje. Posljednji je primjer kupnja iznimno skupog stroja za kompjutorsko rezanje kože, čime se osigurava ušteda skupih materijala, ali i vrhunska kvaliteta gotovih proizvoda.
Strateške ciljeve tvrtke – napominje Ledinko – definirao sam već pri preuzimanju i u tome nije bilo nikakvih lutanja, niti izgubljenih godina. Riječ je o tome da, s jedne strane, stalno budemo u samom hrvatskom vrhu kožne galanterije, odnosno da se nametnemo kao lider. S druge strane, željeli bismo postupno ‘pokoravati’ europska tržišta. Zasad u izvoz plasiramo 20 posto proizvodnje i prisutni smo u osam država. Imamo zastupnika za slovensko tržište, a nedavno smo ga našli i za makedonsko. Plasiramo robu i u Srbiju, BiH, Austriju, Njemačku, Češku i Francusku.
Jasno zacrtani put morao je pratiti i pridržavanjem nekih pravila koja prate vodeće proizvođače kožnate galanterije. To bi se moglo svesti na zaključak da nema prečaca i poigravanja stečenim ugledom, ponajprije u smislu ‘fušanja’ u proizvodnji, korištenja nekih umjetnih materijala, kao i nabave gotove robe na dalekoistočnim tržištima i stavljanja na njih vlastitih žigova, kao što se to zbog veće zarađe počesto radi na hrvatskom tržištu.