Intelektualno je vlasništvo potencijal, kotač razvoja svake zemlje, no problem je što su ljudi toga malo svjesni, a i slaba je veza između inovatora i inovacija i onih koji upravljaju ekonomijom.
Razlika je samo u postignutim razinama. Svi jest o potrebi edukacije, ulaganja u inovacije postoji u svim zemljama, čak i u SAD-u.
Dolazim iz vrlo kompetitivne zemlje i zato mislim da glavni poticaj mora pružiti privatni sektor, industrija. No i vladine se investicije moraju dijelom usmjeriti u inovacije. Tehnologija uvijek dolazi iz zemlje u kojoj se mnogo ulaže u istraživanje i razvoj. Pogledajte internet: nekoć su ga poticale i kontrolirale vlade, danas je potpuno komercijaliziran. Uloga je inovacija podjednako na vladi i privatnom sektoru.
Kod ulaganja i inovacija najvažnije je shvatiti da država ima zadaću štititi investicije. Kad netko uloži u zemlju, njegov proizvod, želi znati da će taj proizvod i njegovo ulaganje biti zaštićeni. Želi znati da vlada ima pravni alat kojim će zaštititi njegovu investiciju, posebno postane li uspješna i na meti pirata.
Teško je to precizno znati. Ovisi o kojoj industriji govorimo, no svijet je danas toliko integriran, a tržište kompetitivno. U svakom slučaju, te su tri zemlje u svjetskom vrhu ulaganja, ali i najsvesnije su koliko vrijede znanje i inovacije.
Tu već postoji razlika. Teško je malim zemljama poput vas u regiji biti kompetitivan na isti način kao SAD-u. To je velik izazov, vaša je industrija potpuno različita od one razvijenih zemalja, većina ih se tek razvija. Kad je riječ o zaštiti ulaganja u znanje i inovacije, čak i kad imate (dobar) pravni okvir, još ga morate provesti u praksi, a to je mnogo teže. To je zapravo najteži dio – zaštiti ulaganja, i domaćih i stranih investitora.
Svijest o tome sporo se probija. Upravo o tome govorim na gostovanju u Hrvatskoj. Nadam se da će seminar koji držim bar malo potaknuti svijest o tome koliko je važno zaštititi tržišnu marku, autorsko pravo. No to nije samo problem u regiji i Hrvatskoj, i Vlada SAD-a još se s time bori.
Danas je glavni problem krađa i kopiranje. S obzirom na rasprostranjenost, čini se da je to izgubljena bitka. Tržišnu je marku najlakše ukrasti, ona je neodvojiva dio svakog proizvoda. No da bi netko uopće poželio kopirati marku, ona mora biti svjetski poznata i uspješna, nitko ne želi ukrasti nešto što nitko ne poznaje. Kompanija je u to uložila mnogo novca tijekom godina, poput Nikea ili Adidasa, neprestano usavršavajući proizvod da bi bio najbolji u industriji i poznat diljem svijeta.
