Izračun kredita (u eurima)

koliko stoji zadužnica. Takvi ‘dodatni’ troškovi kod kredita su veći jer su veći izdaci za javnog bilježnika i obradu kredita. Upustite li se u realizaciju kredita od 10 tisuća eura, vaša će ‘dužnost’ prema javnom bilježniku biti 800 kuna. Za dvostruko veći iznos, dakle 20 tisuća eura, javnom ste bilježniku dužni 1.200 kuna, a na iznos od 25.000 eura 1.500 kuna. Svi navedeni troškovi javnog bilježnika mogu eventualno varirati do stotinjak kuna, no u njih su uključeni apsolutno svi potrebni izdaci. Nakon bilježnika slijedi odabir najpovoljnije kamate na našem tržištu. Uz to posebnu pozornost morate svratiti na trošak obrade kredita, na što klijenti često zaboravljaju, pa im poslije padne mrak na oči. Trošak obrade razlikuje se ovisno o odabranoj banci, no u pravilu taj je iznos od dva do pet posto ukupnog iznosa kredita. Iako se te brojke na prvi pogled ne čine pretjerano velikima, kad sve stavite na papir, mogli biste promijeniti mišljenje, naravno u negativnom smislu. Primjerice, na dvadesetak tisuća eura kredita obrada može oduzeti dodatnih 400 ili 500 eura, što nikako nije zanemariva svota.

Nakon svih navedenih troškova u svoje kalkulacije svakako morate uračunati trošak registracije vozila, policu autoodgovornosti te eventualno kasko-osiguranje. Dakle, usporede li se svi dodatni troškovi prilikom realizacije leasinga ili kredita, brojke govore da je u blagoj prednosti finansiranje leasingom.

No cijela ta usporedba i traženje najpovoljnijeg načina financiranja već u nekoliko minuta može pasti u vodu jer banke na našem tržištu već godinama prate negativne trendovi iz razvijenijih zapadnih zemalja. Drastična selekcija klijenata i rigorozni uvjeti mogu utjecati i na vaš zahtjev za realizaciju kredita. Alternativa je, naravno, u leasing kućama, koje su već godinama jedino logično i jedino moguće rješenje.

Međutim, ni one nisu bezgrešne jer je većina kuća iz ponude izbacila zanimljiviji operativni leasing, ali još nudi financijski. Razlika između spomenutih leasing načina financiranja svima je vjerojatno poznata. To je procedura prilikom podnošenju zahtjeva za obje vrste.

U postupku klijent odabire vozilo u autokuću i traži ponudu za financiranje koja mora sadržavati cijenu vozila do registracije. Nakon toga dostavlja u leasing kuću ili dobavljaču na uvid traženu financijsku i pravnu dokumentaciju. Nakon njezine se analize (provjera boniteta) i odobrenja zahtjeva za leasing klijent obavještava i poziva na prezentaciju i potpis ugovora.

Nakon što potpiše ugovor, primatelj leasinga predaje instrumente osiguranja plaćanja, mjenicu i zadužnicu. Također uplaćuje trošak obrade ugovora i udjel (jamče-vina), pa se nakon uplate ugovorenih obveza ugovorena rata prosljedi dobavljaču. Sve navedeno valja realizirati, a nakon toga dobavljač isporučuje vozilo izravno primatelju leasinga koji potpisuje zapisnik o primopredaji vozila, preuzima ga i registrira.

Prilikom realizacije kredita klijent odlazi u autokuću u kojoj odabire vozilo i doznaje cijenu, a zatim u banku, gdje se informira pod kakvim uvjetima može dobiti kredit. Tada banka traži platnu listu i sve druge potrebne materijale kako bi se uvjerila da postoje svi realni čimbenici i uvjeti za davanje kredita. Nakon nekoliko dana potpiše se ugovor o kreditiranju između banke i klijenta, a nakon toga klijent je dužan sve papire ovjeriti kod javnog bilježnika. Cijeli proces finalizira banka, koja sve druge detalje sređuje s autokućom koja zove klijenta da preuzme vozilo.

Vječno pitanje je li isplativiji kredit ili leasing, nitko ne može sa sigurnošću odgovoriti. Sve ovisi o tome tko podnosi zahtjev za realizaciju i o tome o kojem je novcu riječ. Jedina su riješena dvojba ‘dodatni’ troškovi prilikom realizacije koje idu na štetu tradicionalnom kreditu. Jedini plus mogao bi biti metan izbor kamate i rate te neobvezno kasko-osiguranje.

uglavnom su izrasli iz sustava, poslovno su odgojeni u takvom ambijentu i nemaju problema s prihvaćanjem nepisanih pravila. Kockice su posložene u timu u kojem nema zvijezda. Samo odanih radnika. Vrlo je malo onih koji su stigli afirmirani, još manje onih koji su otišli.

Željko Kerum je kao već respektabilan poslovni čovjek bio poznat po tome da nema tajnicu. Vrlo rijetko je sjedio iza zatvorenih vrata ureda, osim za ekspeditivnih sastanaka, cijelo vrijeme je provodio među zaposlenicima rješavajući probleme u hodu. Svi su znali gdje ga mogu naći, svakome je bio dostupan, broj njegova mobitela nije tajan i malo tko ga nije uspio dobiti na trenutak razgovora. To inzistirano na neposrednom kontaktu sa svim i svakim, bez barijera kojima se i najmanji poduzetnici štite, dostupnost i otvorenost Keruma su znali skupo koštati, osobito u medijima, ali takve navike nije ni do danas mnogo promijenio iako više ne vodi trgovački centar nego upravlja poslovnim carstvom s godišnjim prihodom od oko 200 milijuna eura i nekretninama čija je vrijednost prema nekim procjenama veća od pola milijarde eura.

Širenje je počeo u trenutku kad je shvatio da je u trgovini blizu limita. Stotinjak dućana i trgovačkih centara diljem Hrvatske u nemilosrdnoj i sve većoj konkurenciji nisu više mogli donositi željeni porast prihoda. Pravodobno je realizirao svoju staru želju o formiranju Narodnoga trgovačkog lanca, u kojem je objedinio četiri veća i sedam manjih trgovačkih tvrtki. To je objedinjenih 12 milijardi kuna prihoda na godinu, blizu 15.000 zaposlenika, jedan logotip, objedinjena nabava, marketing i druge funkcije. Snaga koja parira Konzumu. Udjel Keruma u NTL-u je 18 posto ili dva glasa od devet u Nadzornom odboru. Manje brige, više prostora za drugi biznis. Akumulirani kapital odavno je plasiran u nekretnine, stano-gradnju i turizam. Željko Kerum se prepustio svom iznimnom talentu da pogodi kad, što i gdje treba kupiti. I prodati, naravno. U njegovim rukama danas su potencijalno izvanredno vrijedne lokacije koje se lako mogu kapitalizirati, pri čemu smetnja više nisu prostorni planovi.

Sjenka koja se ipak nadvija nad Kerumov poslovni put jest pitanje (pre)zaduženosti njegova sustava. U nekoliko se navrata najavljivao da će financijski krahirati, bilo je bankara s kojima nije više dogovarao kreditne odnose, ali zasad se sklanjao s ruba financijskog ponora.

Dva primjera sjajno dočaravaju njegovu sposobnost da vrlo lako stvori višak vrijednosti. U Splitu je bivšu robnu kuću Standa kupio na dražbi, uredio, iznajmio, a potom je mijenjao s Ministarstvom pravosuđa za drugu nekretninu na odličnoj lokaciji. I tamošnji je derutni objekt brzo stavio u funkciju i ubire veliku najamninu dok čeka dozvolu za gradnju poslovnog tornja. Početno ulaganje od nekoliko milijuna eura višestruko će se uvećati na kraju priče.

Još bolji primjer je bivša tvornica Diokom, koju je kupio u stečaju za 80.000 kuna. Registrirao je tvrtku Brodarica, koju je prodao Dalkoningu za gradnju stanova POS-a za otprilike isti iznos, a polovicu objekata zadržao je za sebe i napravio centar Joker, koji se smatra najboljim poslom ikad napravljenim u Splitu. Taj centar sa stotinjak poslovnih prostora donosi mu sedam milijuna eura od najamnine na godinu i potpuno će se isplati za deset godina.

Drugi strateški biznis kojem se okreće je turizam. Tvrtka Neva Kerum još nije primjereno razvijena, ali ne zadugo. Uz mali hotel u Podstrani kod Splita uskoro će u funkciji biti luksuzni Marjan Hilton, u koji će uložiti milijardu kuna. To je dosad najupitniji posao Željka Keruma, preskupa gradska atrakcija u koju poduzetnik ipak vjeruje, tvrdeći da će biti jedan od deset najboljih hotela u Europi. U svojim rukama Kerum drži i neuređeni hotel Central u staroj gradskoj jezgru, bivši hotel Matić kod kupališta Bačvice, hotel na Žnjanu, a želi i Bellevue na splitskoj Rivi. Naravno, u planu su i neki zanimljivi objekti na otocima.

Kerum sve više osjeća potrebu da se u zahtjevima poslovnima osloni na teoretsko znanje. Njegova veza s Ekonomskim fakultetom u Splitu, kojem je donirao 100.000 eura i predložio dekana Zlatana Reića za Nagradu grada, sve je čvršća.

‘Volim raditi, ali volim i rezultate’, zna reći Kerum, ‘ali ne volim odustajati čak i kad stvari izgledaju beznadno. Volim se hvatati u koštar s problemima, rješavati ih, boriti se do kraja snaga. Mislim da je upornost jedna od presudnih značajki za uspjeh, uz samouvjerljenost koju mora imati svaki poduzetnik. Ljudi ti obično vjeruju onoliko koliko vjeruju samome sebi. A meni je osobito drago kad mi ljudi vjeruju.’

Socijalno osjetljivi tajkun koji nikad ne daje otkaze, humanitarac, osoba koja voli činiti ljude zadovoljnima, jer ‘čovjek ne može biti sretan ako oko sebe nema sretne ljude’, čovjek koji (ne)vješto balansira između neobzibilnog zafrkanta i poduzetnika s vrlo ozbiljnim namjerama, šaljivac koji se često šali na svoj račun, šahist i odličan igrač misaonih kartaških igara briškule i trešete priprema se sjesti na čelo grada. U fotelu u kojoj još nije sjedio nitko vičan biznis. Split je uvijek volio biti prvi, drukčiji, originalniji.