Podravski turistički kompleks gradi na zaradi od kave Gold

Kad je shvatio da je biznis s kavom sve manje unosan, Dvorski je kupio jedini hotel u Koprivnici, zatim otvorio i drugi, a danas ulaže u kompleks s restoranom, akumulacijskim jezerom i ribnjacima u obližnjoj Rasinji.

Kad je na štandu Zagrebačkog vele-sajma, sad već davne 1988., ugledao kod nas tada prvi put izložen uređaj za prženje kave, Boris Dvorski znao je da je to prilika za ostvarenje dječjeg sna – biti svoj gazda. Istina, bio je to malen uređaj, za prženje samo pet kilograma kave, ali bilo je to dovoljno za početak, prisjetio se svojih početaka 50-godišnji Dvorski, vlasnik i predsjednik Uprave Gold grupe iz Koprivnice, čije korporativno ime krije tri samostalne obiteljske tvrtke: Dem trade d.o.o., Hotel Podravinu d.o.o. i Poljoplod d.o.o., koje zapošljavaju ukupno 77 ljudi i ostvaruju promet od 30-ak milijuna kuna. Do prije pet-šest godina suvereni kralj kave Koprivničke županije uskoro bi, već za dvije godine mogao postati prva lokomotiva turističkog razvoja tog nepravedno zapostavljenog kraja.

Dok nam je pokazivao 120 hektara zemlje koju je početkom lanjske godine kupio od lokalne veterinarske stanic, a kojom dominira jedno akumulacijsko jezero i osam manjih te još nekoliko gospodarskih objekata, Dvorski priznaje i da u maloj kućnoj pržionici kave, u kojoj je sve počelo, nije mogao naslutiti kamo će ga život odvesti. A pogotovo ne da će jednog dana naručivati bagere za pročišćavanje ribnjaka i ravnjanje dijela terena za budući sportski aerodrom, da će stvarati uvjete za cjelogodišnju turističku sezonu u području koji turizma gotovo nema, da će se upustiti u biznis s otkupom žitarica i slično. Istina, kaže, uvijek je vjerovao u svoju spremnost na bespovratan rad, testiran 80-ih godina 20. stoljeća desetogodišnjim radom u Austriji.

• Počeo sam kao prijevoznik, ali to se s godinama mijenjalo, pa sam dobro upoznao cjelokupan rad te bravarske tvrtke s tisuću zaposlenih. Svatko tko je marljivo radio mogao je računati da će predrađnik to prepoznati, a gazda nagraditi. Supruga Marija i ja mnogo smo radili, štedjeli i zaradili, i to nam je bio početni kapital za pokretanje vlastita biznisa. Budući da smo blizu granice, za slobodnih vikenda rado smo dolazili kući u Koprivnicu. Rodbina i prijatelji počeli su nas ‘žicati’ da im kupimo kavu jer je kod nas vlada nastašica. S vremenom sam se upoznao s vlasnikom pržionice koji mi je spremno odao sve tajne biznisa.

Dvorski vjeruje da je bio među prvima u tadašnjoj zemlji pokrenuo privatnu pržionicu kave. Kućna pržionica ubrzo je preseljena na periferiju, gdje je i danas sjedište Dem tradea. Budući da Koprivnica nije izravno stradala u ratu, biznis nije trpio. Štoviše, kava Gold postala je najzastupljenija u Koprivničko-križevačkoj županiji, a kontakt s našim iseljenicima u svijetu pružio mu je i izvozne mogućnosti.

• Zahvaljujući kavi, koja je nekoć bila odličan posao, došli smo do imetka. No to više nije tako unosan posao. Stoga smo 2003. odlučili kupiti hotel Podravku, tada jedini u gradu – kaže dodajući da danas proizvode 500 tona kave na godinu, od čega 80 tona pošalju u izvoz.

Nedavno su se okrenuli i novim proizvodima: kapučinu i instant kavama. Već je tada Dvorski kao kompenzaciju za robu dobio teren pokraj željezničke postaje na kojem je sagradio Bijelu kuću, mali hotel s tri zvjezdice. Zbog kompenzacije stekao je i trgovinu u gradu i kupio kafić. No pravo širenje biznisa počelo je kad se njegova danas 25-godišnja kći Sanela udala za 30-godišnjeg Zorana Ožegovića. Sanela danas završava ekonomski fakultet, a Zoran je odmah nakon vjenčanja prihvatio punčev poziv da se uključi u obiteljski posao – ostavio je policijsku karijeru koja je obećavala i uspješno svladao tajne biznisa.

Hotel sa 60 soba otkupljen je i danas se etapno obnavlja. Iskorištenost nije prevelika, ali gostiju stalno ima. Dio zarađuju na ‘gablecima’ koje kuhaju za studente obližnjega veleučilišta, no kako to nije dovoljno za budućnost njihova dva hotela, morali su početi razmišljati o tome kako dovući turiste u svoj kraj. Upravo zato početkom lanjske godine kupili su teren na ribnjacima Rasinje, na kojima namjeravaju uzgajati ribe za ribogojstvo i lovni ribolov, sagraditi ekokućice s apartmanima, uzgojiti dio pšenice za hranu ribama, ali i domaćim životinjama koje su dio farme te sve to povezati sa sportskim aerodromom koji će im, vjeruju, dovesti goste i omogućavati pripremu zabava i sportskih mitinga.

Za taj su projekt osnovali i Eurotours, turističku agenciju koja pokušava osmislići turistički proizvod i privući turiste u njihovu županiju, kad to već ne rade velike agencije ili županija. No da bi se cijela ta priča zaokružila, prije dvije su se godine upustili i u biznis s otkupom žitarica, koji, istina, nije sjajno počeo (zbog državnog diktata u vezi s otkupnim cijenama), ali od kojeg ove godine već očekuju bolje rezultate.

Najveći dio novca Gold grupe uložen je u započete projekte, no sreća je, kažu Dvorski i Ožegović, što Grupa ima više djelatnosti, pa potrese na tržištu, odnosno štetu koju trpe, bilo da je riječ o globalnoj krizi, ludostima s otkupom žitarica bilo zabrani pušenja ili rada nedjeljom, kompenziraju uspješnim poslovanjem na drugim ‘razbojima’. No iako je zbog poslovnih stresova i turbulencija prije pet godina morao na operaciju srca i ugradnju pacemaka, Dvorski ne može bez svog posla. Već 30 godina živi s poslovnim brigama, pa se najbolje odmara stvarajući najbolji sportski centar Rasinju.