Najpogođeniji je Japan

Motori razvoja jesu Indija, Kina i nešto manje Indonezija, ali i drugi, primjerice Tajvan i Južna Koreja, posljednjih mjeseci, nakon udara krize bilježe povećanje BDP-a i izvoza.

O sim lošim vijestima svijet je nakon početnog šoka preplavljen i prognozama o trajanju krize i oporavku. Svi su odjednom iznimno potkovani stručnjaci koji svekoliku javnost uvjeravaju da će kriza trajati sljedećih stotinu godina, dvije godine, da će proći sutra oko dva podne po srednjeeuropskom vremenu, a sve s istom onom sigurnošću s kojom su objavljivali da svijet sigurnim kursom plovi prema sretnoj tržišnoj budućnosti netom prije nego što je ‘slavno’ krahirao. Sad pak stoji katastrofalno, i jedino ga sâm bog može spasiti. Ili Azija.

U toj gomili statistike i brojka uglavnom je teško naći optimističnu. Većina se natječe tko će prognozirati gore, u čemu vodi MMF. No nešto pažljiviji pogled otkrit će da se svijet ipak ne bliži skoroj kataklizmi, da nisu svi isto pogođeni (inače omiljena poštupalica bogatih, koji se tako, valjda, bolje osjećaju) te, dapače, da ima onih koji bi gotovo mogli ponuditi zdrav rast. Klima u razmišljanju mijenja se, pojavljuju se hrabriji, koji se usuđuju ustvrditi da npr. Azija stoji relativno dobro.

Naime, iako je područje Dalekog istoka osjetilo potres kao i svi drugi, regija u cjelini stoji dobro i ima najbolje izgleda za brz oporavak i nastavak velikoga gospodarskog rasta. Šire implikacije potvrđit će tezu o specifičnom azijskom statusu u svjetskoj ekonomiji, koji sve više diktira, a sve manje prati. Gledano na svjetskoj razini, jedino će ta regija prema predviđanjima inače pesimističnog MMF-a već sljedeće godine imati rast o kojem drugi mogu samo sanjati – od 6,1 posto – iako su i pokazatelji za ovu godinu iz mjeseca u mjesec sve bolji. Naravno, motori su Indija, Kina i nešto manje Indonezija. Ostale su zemlje osjetile jak udar krize, no taj dio svijeta ima vrlo dobre postavke za najbrži oporavak.

Južna Koreja povećala je BDP 0,2 posto nakon pada od 19 posto u posljednja tri mjeseca, zabilježen je konačno porast izvoza od 53 posto, sezonski prilagođen i ekstrapoliran na razinu cijele godine (onda uspoređen s prijašnjima tri mjeseca), Tajvan je, gledano istom metodom, povećao svoj izvoz 29 posto u tom istom razdoblju, a Kina je pak svoju industrijsku proizvodnju digla 25 posto. Sve to, prenosi The Economist, natjeralo je vrijedne analitičare da revidiraju svoje prognoze i ustvrde da bi ta zemlja ove godine mogla rasti i osam posto, čak bez oporavka potrošnje u SAD-u, što se redovito navodilo kao glavni argument prognozama raspada kineskog sustava. Dapače, kineski izvoz u SAD manji je od pet posto ukupnog BDP-a (bez troška uvezenih komponenata).

Velika štednja, relativno stabilni financijski sustavi, velik udio proizvodnog sektora u nacionalnim BDP-ima, rastuća regionalna razmjena i velik prostor za podizanje domaće potrošnje znače znatan manevarski prostor za najbrži svjetski oporavak, nešto što sve više analitičara na Zapadu počinje uviđati.

Kina – predviđeni rast od 9,7 posto smanjen je na 6,5 posto prema MMF-u. Vlada je odgovorila mjerama izravnog jačanja osobne potrošnje i fiskalnim paketom teškim 586 milijardi dolara. Japan je najpogođenija velika azijska ekonomija, što je rezultat ovisnosti o kretanjima u SAD-u. Pad izvoza i rast uvoza prouzročili su 90-postotni pad vanjskotrgovinskog suficita u odnosu na godinu prije. Južna Koreja, izrazito izuzetno orijentirana ekonomija, snažno oslonjena na elektroničku i autoindustriju, koje su osjetile najjači pad potrošnje u svijetu. Nacionalna valuta won deprecirala je u odnosu na dolar i druge svjetske valute. Indija je u sličnoj situaciji kao Kina kad je riječ o trendovima. Ekonomija će ove godine usporiti na 4,5 posto, da bi sljedeće dosegla 5,6. Paket mjera za stabilizaciju financijskog sektora, usmjeren na očuvanje izvoznih rezultata, bio je 4,5 milijarde dolara.

S druge strane, Kina u svojim rukama drži najviše američkog vanjskog duga, procijenjene vrijednosti 768 milijardi dolara, a mnoge začuđuje uzrok upornom inzistiranju na kupovanju američkih obveznica. Neki to tumače željom da se svoga glavnog trgovinskog partnera što prije izvuče iz problema, drugi tvrde da je riječ o dolarskoj zamci – kad se toliko duboko uđe da se više ne može izazivati bez ozbiljnijih problema – a postoji i nešto jednostavnije objašnjenje koje kaže da se srednjoročno isplati ulagati u dolar jer bi prelazak na euro značio ulaganje u vlastiti gubitak. Naime, naglo kupovanje većih količina eura, trenutačno najjače valute na svijetu, automatski bi tu vrijednost smanjilo, a s druge strane oslanjanjem na sadašnje trendove može očekivati stabilizacija dolara.

Naravno da je Kini u interesu kreditirati svoga najboljeg kupca, ali i sekundarni, gospodarsko-politički efekti podjednako su važni. Biti vlasnik duga najjače svjetske ekonomije zasigurno je pozicija koju bi svatko želio. U usporedbi s ostatkom svijeta cijelu regiju, posebice Kini i Indiju, i dalje očekuje rast, iako nešto manji nego proteklih godina. Međutim, to se može očekivati bez obzira na globalnu recesiju jer je usporavanje ‘pregrijanih’ ekonomija neizbježno. Ipak, prostora za daljnje infrastrukturne projekte ima, kao i za počevanje inače vrlo male osobne potrošnje. Drugi je iznimno važan činitelj snažnije povezivanje same regije u ekonomskoj razmjeni.

Iako duguje dobavljačima, Mišković otvara nove supermarketete i ne odustaje od projekata u Sloveniji. Na nedavno održanom sastanku potpredsjednika Vlade Srbije i ministra ekonomije i regionalnog razvoja Mladana Dinkića s predstavnicima Srpske asocijacije menadžera (SAC) napokon se i javno upozorilo na velik problem – trgovinski lanci, među kojima prednjače prozvani Delta Maxi i Idea, svojim dobavljačima duguju čak 600 milijuna eura. Imao je Dinkić što ćuti od menadžera kad je zapitao koliko se u prosjeku kasni.

Ovisi o tome jeste li u grupi proizvođača koji u trgovinama imaju status strateškog partnera ili ne. Nama su, recimo, poslije dogovorenih 90 dana u najvećoj srpskoj trgovini probili rok za još mjesec dana. Kad sam ih pitao kako riješiti problem, rekli su mi da se strpim do studenoga. U suprotnom, mogu uzeti hranu u protuvrijednosti ili dobar BMW. Na kraju sam uzeo hranu za radnike jer mi proizvodimo igračke. Ali, znate, neću nikoga beskamatno kreditirati, neću nikomu graditi supermarketete – objasnio je ministru Darko Popović, generalni menadžer Pilot Toysa, i pogodio bit problema.

Iako nije bio izričit, sasvim je jasno o kome je riječ. Dok je svoje dobavljače stavlja na tanak led, Delta je u posljednja tri mjeseca renovirala nekoliko prodavaonica, otvorila superekskluzivnu prodavaonicu u Beogradu, prodavaonicu u Bugarskoj, od slovenskog Mercatora još nije odustala, a i Banja Luka, odnosno Boska, čeka spajtela u liku ‘svetog’ Miroslava Miškovića.

Istina, distributeri igračaka i nisu nešto što trgovački lanac ne može prežaliti, ali ništa bolje ne proizađe ni mnogo jači igrači poput Soko Štarka. U plaćanju Smokija kasnili su 153 dana. Pedeset tisuća eura za nas nije toliko problem jer nam je pozicija na tržištu takva. Ali za mala i srednja poduzeća to je pogubno. Rokovi naplate sada su se produljili i do 200 dana, zbog čega mnogi direktori razmišljaju o zatvaranju svojih poduzeća – kaže Slobodan Vučićević, direktor Soko Štarka.

Bojan Radun, izvršni direktor Nektara, poentirao je rekavši da tvrtke koje i po 200 dana čekaju na naplatu po nekoliko puta plate porez državi iako od trgovina dobiju svoj novac za davno prodanu robu. Možda bi rješenje bilo plaćanje PDV-a po naplaćenoj robi – predložio je Radun i dodao da su za brz razvoj trgovci uglavnom koristili kratkoročne kredite. Sada, kad je nastupila kriza, moraju ih vraćati, a teret su prebacili na dobavljače.

Ministar Dinkić za rješenje situacije ima dobar prijedlog, ali u slučaju Srbije neodrživ. Država razmatra ideju da velikim trgovačkim lancima omogući zaduživanje, s time da novac koji dobiju daju dobavljačima kojima nisu isplatili obveze u roku od 90 dana – kaže Dinkić i dodaje da bi kao jamstvo lanci davali hipoteku na svoje objekte.

Međutim, bit će zanimljivo vidjeti hoće li ta ideja ikada zaživjeti u praksi, poznavajući slabost prema kompaniji Miroslava Miškovića koji, htjeli to neki priznati ili ne, itekako koristi svoju poziciju na tržištu, posebno u Beogradu. Ondje je najjači i može učestvovati dobavljače, jer ako ne igraju prema njegovim pravilima, neće imati kamo plasirati robu ili, u bojnom slučaju, ta će mogućnost biti smanjena. Svjesni da će naplata potraživanja kasniti, kao i da će vrijednost novca za pola godine zbog inflacije biti barem pet posto niža, dobavljači to automatski ugraduju u cijene, što direktno utječe na kupovnu moć – i tako se krug zatvara.