U Hrvatskoj na Facebooku zarađuje samo tvrtka Drap

Biti drukčija, inače ne bi bila jestiva. Ipak, zbog potpuno drukčijeg načina života od onoga naših starih, preporuke su prehrani modernog čovjeka ponešto drukčije nego prije 20, 30 ili više godina. Zbog premalo kretanja, sjedenja u uredu do kasnih sati, malo ili nimalo sportskih aktivnosti… u kombinaciji s prženom, gotovom, ‘fast food’ prehranom cijele su nacije postale pretile i bolesne. Ne samo odrasli nego i djeca. Zato liječnici i nutricionisti savjetuju odabir posve druge vrste, ali i načina pripreme hrane. U modi je laganija, više biljna prehrana i to kuhana ili pirjana, sve češće organska, dakle uzgojena bez sintetskih gnojiva, pesticida, stimulatora rasta ili antibiotika i bez umjetnih dodataka, aditiva i konzervansa.

Dostupnost organskih proizvoda, odnosno njihova prisutnost na policama znači da je određeno voće ili povrće posve dozrelo. Proizvođači organskih proizvoda ne mogu natjerati biljke da dozriju prije vremena, što znači da su u upravo vrijeme kad su izložene na policama idealne za pripremu u kući. Za pripremu svakodnevnog zdravog i kvalitetnog obroka dobro je znati da povrće i voće nakon organskog gnojenja ima daleko veći sadržaj vrijednih tvari nego iste biljke gnojene mineralnim ili umjetnim gnojivom. Primjerice, dokazano je da biljke uzgojene prema načelima ekološke poljoprivrede sadrže 28 posto više vitamina C, 18 posto više bjelančevina, 19 posto više ugljikohidrata, 18 posto više kalija, 10 posto više kalcija, 13 posto više fosfora i čak 77 posto više željeza.

Kad je riječ o zdravoj hrani obično se misli upravo na organsku, eko, manje masnu, tradicijsku, mediteransku, što je točno, no nutricionisti pod tim pojmom podrazumijevaju mnogo više. Primjerice, lokalnu hranu, uzgojenu u blizini područja u kojemu živimo ili barem iz istog klimatskog podneblja, što znači da se egzotično voće i povrće koje ne raste u našim krajevima ne bi prečesto naći na našem tanjuru. Jedno je od ‘prisilnih’ pravila prehrane prijašnjih generacija jesti sezonsku hranu, jer prije nekoliko desetljeća u trgovinama se nisu, primjerice, mogle naći jagode u veljači ili jabuke tijekom cijele godine. Jelo se ono što se ‘ubralo’ na vlastitoj zemlji, odnosno ono što je s polja sezonski stiglo u trgovine. Nije bilo niti izobilja ponude sa svih kontinenata. Nutricionisti kažu da je sezonska hranica zdravija, jer se prirodno prilagođava potrebama našeg tijela. Ona koja raste ljeti ima listove s više vode kako bi nam rashladila tijelo, dok su zimske biljke kompaktnije, s manje lišća i vode kako bi nam zagrijale tijelo.

Nekad se jelo mnogo više voća i povrća, jer je sastavom zubi, oblikom čeljusti i dužinom crijeva čovjek u većoj mjeri bio biljojed. To su naši stari poštovali koristeći životinjske proizvode rijetko i u maloj količini, tek jedanput na tjedan ili samo za blagdane, pa nisu bili izloženi teškim bolestima modernog vremena. No na konačni pojam zdrave hrane utječe i način kuhanja. Nije svejedno pržimo li povrće u ulju ili ga kuhamo na pari. Nutricionisti će uvijek preporučiti kuhanu hranu, no ako se već prži sve su češće preporuke da umjesto običnog ulja, koje kod izgaranja otpušta kancerogene slobodne radikale, koristimo staru dobru svinjsku mast. Ili maslinovo, bučino, sezamovo… ulje.

Trgovine organske hrane nude još mnoštvo drugih zdravih proizvoda kao što su alge, miso, prah mladog ječma, zobeno, sojino i rižino mlijeko, aloe veru, lan, integralna tjestenina, pšenične klince, ljekovite gljive. Činjenica je da je hrana organska skuplja, a u lisnicama Hrvata sve je manje kuna. No zatvorenost konvencionalno uzgojene hrane pesticidima, hormonima rasta, zračenjem, umjetnim gnojivom, a tu je još i GMO, dovoljan su razlog da sve češće posegnemo za zdravijim. Neki se pesticidi mogu nakupljati u ljudskom tijelu, oponašajući hormone i narušavajući imunološki sustav. Hormoni rasta prisutni u mesu i mlijeku povezani su s rakom dojke i prostate. Zračenje, kojemu se hranica podvrgava radi uništavanja mikroorganizama i zaustavljanja procesa dozrijevanja, smanjuje količinu hranljivih tvari u hrani, zaustavlja enzimsku aktivnost u hrani koja je tijelu potrebna, stvara toksične nusproizvode, kao što su benzen i formaldehid.

O GMO-u se zna sve i ništa, jer se informacije ne iznose pred širu javnost, no onaj tko želi na internetu može pronaći dovoljno informacija koje će svakome od nas potvrditi da je zdrava hrana bolja ne samo za naš organizam nego i za moral potrošača!