Zašto su Hrvati postali najdeblji Mediteranci

Prema rezultatima Prvoga zdravstvenog projekta o pretilosti u Hrvatskoj povećanu tjelesnu težinu ima 35 posto žena i 48 posto muškaraca, a od toga 15 posto žena i čak 31 posto muškaraca smatra se pretilima.

Moderni način života doveo nas je u alarmantnu situaciju, brojke o prekomjerno teškim ljudima i pretilima su zabrinjavajuće. U svijetu jedna milijarda ljudi (18 do 20 posto) pati od prekomjerne tjelesne težine, a 300 milijuna ih je pretilo. Ako se trend nastavi, broj prekomjerno teških ljudi godine 2015. bio bi 1,5 milijarda, a tko će onda uopće moći riješiti sve probleme koji se javljaju u zdravstvu, ekonomiji, gospodarstvu, cijelom društvu, svakome. Danas na debljinu slobodno možemo gledati kao na kompleksni iskaz neodgovarajućeg života modernog čovjeka: loša prehrana, (jede se neredovito, brzo, nekvalitetno i previše), malo fizičkog kretanja, (kreće se malo, sjedi se pretežno dio dana), osiromašeni životni sadržaji (manje su aktivni i raznovrsni nego prije), gubljenje samosvijesti i motivacije (‘velike odluke’ ne provode se u djelo, primjerice, prestanak pušenja, početak tjelovježbe, odlazak u prirodu…).

Uspoređujući navike i stil života današnjeg čovjeka i čovjeka od prije 30, 40 godina, i stručnjaci i laici uočavaju bitne razlike: danas jedemo energetski bogatiju hranu, u većim količinama nego nekad, a krećemo se mnogo manje. Povećana je konzumacija preradene hrane, gotovih industrijskih obroka i tzv. brze hrane a sva ta hrana obiluje masnoćama i šećerom. Na veliku žalost, istodobno se smanjuje konzumacija svježeg voća i povrća.

Drug važan razlog je nedovoljno kretanje. Ljudi su danas toliko zaokupljeni poslom da nemaju ni vremena ni snage za bavljenje nekim sportom i rekreacijom. Bavljenje sportom dijela građana postalo je aktualno tek posljednjih 20-ak godina, ali ono nije zahvatilo mase. Još je jedna važna ‘sitnica’ – udjel sjedilačkih poslova prije je bio 20, a danas je čak 80 posto. Dakle, debljamo se na poslu! Paradoksalno, najvažniji resurs biznisa upravo u bavljenju njime tako ozbiljno stradava. Svijet rada zasad je, naime, ispred svih drugih naših ‘svjetova’ i dominira našim životima.

Po broju osoba s prekomjernom težinom i pretilih definitivno prednjači Amerika kod koje je broj pretilih ljudi porastao na oko 30 posto. Pretilima se smatraju oni koji za 20-ak posto premašuju tzv. idealnu težinu koja se izračunava na osnovi odnosa visine i težine osobe. Čime to prva gospodarska sila i jedina vojna velesila proizvodi takav učinak na svoje stanovništvo? Moglo bi se reći američkim načinom života u kojem su rad, uspjeh i novac prevladavajući. U posljednjih 20 godina SAD, Kanada i Velika Britanija povećale su za 15 posto godišnji fond radnih sati.

Manje od jedne trećine odraslih ljudi u SAD-u u svoje slobodno vrijeme bavi se nekom tjelesnom aktivnošću (primjerice, 30 minuta lagane tjelesne aktivnosti). Direktni troškovi tjelesne neaktivnosti u SAD-u iznose 24 milijarde dolara na godinu. Stanje u Hrvatskoj nije ništa bolje, može se čak reći i da je gore. Rezultati Prvog hrvatskog zdravstvenog projekta izneseni 2003. godine pokazuju da se vrlo malo ispitanika odrasle dobi, svega 17,1 posto muškaraca i 4,3 posto žena u slobodno vrijeme (u prosjeku oko triput na tjedan) bavi nekom tjelesnom aktivnošću.

Ali, kako danas nemati višak kilograma, kad se gotovo svakodnevno na tržište izbacuju novi ‘zdravi’ proizvodi? Istraživanja pokazuju da je u skupinama nezdrave hrane, a to su grickalice i gazirana pića, zabilježen porast lansiranja tzv. zdravijih proizvoda u 2006. u usporedbi s 2003. godinom. No, u stvarnosti, samo je jedan od tri ‘zdrava’ proizvoda namijenjena djeci dobar za zdravlje. Ponašanje nekih proizvođača doista je beskrupulozno. Može se reći da proizvođači hrane i njihov marketing upravljaju kontrolom tjelesne težine populacije, a time i narodnim zdravljem. Mnogi proizvodi ne smiju se klasificirati kao zdravi; oni su samo malo manje štetni od svojih ‘roditelja’.

Ogromni novac troše se na saniranje posljedica prekomjerne tjelesne težine. Osobe koje imaju problema s težinom češće obolijevaju od povišenog krvnog tlaka, povišene razine triglicerida i kolesterola u krvi, bolesti srca, dijabetesa tipa 2 te nekih vrsta tumora. Procjena je da problemi tjelesne težine u SAD-u odnose 10 posto svih troškova u zdravstvu, a u nekim europskim zemljama šest posto. U direktno troškove ubrajaju se liječnički pregledi i lijekovi, a u indirektno i ono što najviše brine poslodavce – smanjena produktivnost rada. Jedna je analiza pokazala da problemi s težinom stoje SAD 117 milijarde dolara na godinu. Od toga su direktni troškovi 61 milijarde dolara, a indirektni neznatno manji, 56 milijarde dolara. Zna se tko namiruje troškove: kupci i porezni obveznici, građani.

U borbi protiv pretilosti prvi će se na udaru naći televizijsko i internetsko oglašavanje te marketinške kampanje. Smatra se da reklame štetno utječu na stav djece o hrani i na njihov odabir. Velika Britanija, Rusija, Francuska, Španjolska i Latvija već su potpuno zabrali reklamiranje ‘junk’ hrane.

Čak su se industrija i neke poznate kompanije (s jakim brendovima) složile da djecu treba više štititi pa je podržano skidanje televizijskih reklama s programa u vrijeme kad su djeca najčešće pred televizorom, kao i izbacivanje automata s čokoladicama i gaziranim pićima iz škola i drugih mjesta gdje se mladi okupljaju.

Ostaje otvorenim kada će zdravlje i dobrobit čovječanstva, a posebice djece postati važan dio gospodarske brige.

Kako se Europi ne bi dogodilo sve što i drugima, zajednica je postavila temeljne strategije buduće borbe protiv pretilosti: ukloniti (smanjiti) potpore za masti, ulja i šećer; graniti dostupnost ‘junk’ hrane, i to ne samo u školama; kontrolirati reklamiranje energetski bogate hrane, posebno one u vrijeme dječjih programa; reklamirati voće i povrće i promovirati tjelesnu aktivnost posebice pješačenje i biciklizam kao alternative automobilima i javnom prijevozu, što zahtijeva prilagodbu gradskih ulica.