Crnogorski hotelijeri snizili cijene 20-ak posto

Komisija se zauzima za osnivanje Europskog vijeća za sustavni rizik koje bi procjenjivalo i upozoravalo na prijetnje financijskoj stabilnosti te Europskog sustava financijskog nadzora za pojedinačne banke i ostale financijske tvrtke.

Kad Europa misli ozbiljno, onda stvarno misli – ozbiljno. Svi skeptici koji su vjerovali kako se čelnici europskih teškaša šale na samitu G20 u Londonu neugodno će se iznenaditi. Počele su pripreme za kompletni remont europskog sustava nadzora. Vijest o inicijalnim, srmežljivim nacrtima novog sustava prošla je relativno neprimijećeno u medijima, no ipak se moglo naći informacija o tome kako su to, onako za početak i bez nekih obveza, zamislili vrijedni činovnici Europske komisije, najstariji kada mogu nešto regulirati i nadzirati. Stvar se kotrlja europskim tempom još od veljače, kada su nabačeni prvi prijedlozi u smislu nekih novih pravila nadzora, ojačane uloge Europske središnje banke, ali bez središnjega europskog psa čuvara, a nacrt je došao iz glave bivšeg šefa Francuske središnje banke i direktora MMF-a, Jacquesa de Larosierea. Naravno, već je zapravo trošenje riječi i dana obznani kako je Ujedinjeno Kraljevstvo već stiglo izraziti svoje načelno neslaganje s probnim balonom iz EU, iako ga vjerojatno nisu ni pročitali.

Posve razumljiva reakcija s obzirom na to da se upravo anglosaksonska varijanta minimalnog državnog nadzora nad financijskim sektorom pokazala iznimno efikasnom i poštedila Otok neugodnosti kakve su doživjeli svi ostali s nešto stabilnijim regulatornim procedurama. Šalju na stranu, Englezi su pokazali nevoljnost prema nekakvim petljanjima supranacionalnih organa u njihove autonomne funkcije. Uostalom posve je nepotrebno, kad su oni sami sposobni intervenirati i riješiti stvar, dođušte tek nakon što dođe do raspada sustava. Uglavnom, ‘mračna’ zamisao u činovničkim umovima EU birokrata kojima je konačni cilj regulacijom zavladati svijetom sastoji se u nadzoru banaka i osiguravatelja inspiriranom Larosiereovim planom, odnosno njegovim konceptom dvostranog nadzora. Komisija se u svom plahom nacrtni posebice zauzima za stvaranje Europskog vijeća za sustavni rizik, koje bi procjenjivalo i upozoravalo na prijetnje financijskoj stabilnosti unutar europske regije. Ono bi bilo nadopunjeno Europskim sustavom financijskog nadzora, koji bi, pak, puhao za vrat pojedinačnim bankama i ostalim financijskim tvrtkama. Kampanja za pridobivanje šire potpore unutar zajednice naroda i narodnosti počinje na sastanku EU vođa ovog mjeseca, kako bi detaljniju razradu ideje imali negdje početkom jeseni, vjerojatno ove godine, iako je moguće da misle na neku drugu, ovisno o brzini usuglašavanja, koje, pak, ne bi trebalo biti problem s obzirom na to da je samo 27 zemalja članica u pitanju.

José Manuel Barroso, šef Komisije, izjavio je kako je ‘bolji nadzor prekograničnih financijskih tržišta ključan iz etičkih i ekonomskih razloga’, te dodao da ‘ako nismo u stanju reformirati financijski sektor i financijski nadzor kada smo usred…’

Gejm, set i meč za europskog premijera, no hrabre riječi neće biti dovoljne za provedbu ovako sveobuhvatna zahvata, pogotovo kad je Ujedinjeno Kraljevstvo već najavilo da neće dopustiti vrđanje i mrđanje po svojoj suverenosti. Osim činjenice da Barroso sada mora paziti na svoj reizbor na mjestu šefa Europske komisije, cijela priča nudi još jednu neugodnu istinu. Naime, ako su Europoljani krenuli smišljati remont svog sustava, što to govori o dogovoru postignutom na G20 samitu o bjelovjekovskom sustavu nadzora? Iako su francuski predsjednik Sarkozy i njemačka kancelarka Merkel objavili veliku pobjedu svoje koncepcije globalnog nadzora financijskih usluga, do koje su držali toliko da je Sarkozy prijetio odlaskom sa sastanka, čini se da u praksi stvar ne ide prema planu.

Problem razdijeljenosti unutar Europe sjajno se upotpunjuje s njihovom poslovičnom sporošću, tako da uopće ne čudi početak jeseni kao vrijeme u kojem bi se stiglo do prvog ozbiljnijeg i detaljnijeg nacrta. Upravo kada se predviđa oporavak američkoga gospodarstva, za kojim bi europsko trebalo kasniti neka tri mjeseca. Dok se stigne do upotrebljivog dogovora, naravno savršeno razvijenog prvo britanskim prenemaganjem, a onda i onim njihovih satelita, javit će se sve jači glas onih koji će ustvrditi da takav sustav ionako nije potreban, jer, eto, sunce je granulo, ptice cvrkuću i kome se više da natezati s nekakvim komplikiranim nadzorima i regulacijama…

Prvi kompromisi već su se počeli pomaljati i govore o ostavljanju ‘dnevnoj’ nadzora nacionalnim tijelima, ali uz prijedlog Komisije da tri paneuropska koordinirajuća odbora dobiju ovlasti Europske nadzorne vlasti za područja bankarstva, osiguranja i vrijednosnih papira. Tako ‘podignuti’ mogli bi rješavati eventualne razmirice između nacionalnih tijela, a imali bi možda i ovlasti nadzora nad agencijama za kreditni rejting i kli- rinškim kućama.

Iznenađujuće, prije navedeno tijelo za sustavne rizike ne bi bilo pravni entitet jer to uznemiruje Europsku središnju banku koja vjeruje da bi uspostavljanje takvog tijela izvan njezinih njedara moglo pomutiti ovlasti. Ukratko, zamišljene su dvije razine nadzora, kroz ESRC i ESFS, jedan za analizu i upozoravanje, drugi za izravan nadzor institucija. Prvim će predsjedati predsjednik ECB-a, kojem će društvo praviti guverneri ECB-a i predstavnik Komisije. Sastajat će se najmanje svaka tri mjeseca ili više, prema potrebi, odluke će donositi običnom većinom i biti odgovorni zemljama članicama. Onaj drugi, sličan, samo malo različit, ESFS oslanjat će se na nacionalne regulatore u obavljanju svog posla, s tim da će tri sadašnja tijela EU za nadzor dobiti uvećane ovlasti te će zajedničkim snagama težiti usklađenim pravilima.

Budvanski hotelijeri kažu kako je realno da ovogodišnja sezona bude 15 posto lošija od lanjske i da bi time bili zadovoljni, dok se Ministarstvo turizma ne usuđuje izađi s novom prognozom. Oni su početkom godine optimistički objavili da očekuju porast prihoda od 10 posto, u odnosu na 2008. godinu, kad je Crna Gora od turizma zaradila približno pola milijarde eura. Službena statistika, u koju sumnjaju oni koji žive od turizma, kaže da se na crnogorskom primorju trenutačno odmara dva posto manje gostiju nego u istom razdoblju prošle godine.

Prva nepoznanica u crnogorskoj turističkoj jednadžbi jest pitanje koliko će turista iz Srbije doći ljetovati u Crnu Goru, koja itekako računa na srpsko tržište, sudeći prema agresivnoj kampanji turističke organizacije i poslovnim potezima pojedinih hotelskih poduzeća. Tako je prije nekoliko dana HTP Budvanska rivijera srpskim turoperatorima ponudila besplatni boravak u tom hotelu za djecu do 12 godina, dok će za drugo dijete, takođe do 12 godina, roditelji imati popust od 70 posto.

Jedan od razloga za brigu pitanje je hoće li se prosječan srpski turist odlučiti da novac troši u ‘bratskoj’ Crnoj Gori koja je u studenome prošle godine priznala nezavisnost Kosova zbog čega su se odnosi između dviju država prilično pogoršali. Crnogorske turističke djelatnike zabrinjava i činjenica da su Hrvatska, Grčka i Turska ove godine agresivno nastupile na srpskom tržištu.

Drugo velika nepoznanica za uposlene u turizmu jest hoće li se Rusi u posljednjem trenutku odlučiti da ljetuju na crnogorskom primorju. Među crnogorskim hotelijerima nastupila je prava panika početkom godine kad je buking s ruskog tržišta pao na svega 10 posto u odnosu na prošlogodišnji.

Međutim, upućeni tvrde da je sada stanje znatno bolje, pri čemu treba imati na umu da se Rusi najčešće u lipnju odlučuju gdje će ljetovati. O tome do koje je mjere za Crnu Goru postao važan gost iz Srbije i Rusije najilustrativnije govori podatak da se tijekom prošlog ljeta na Budvanskoj rivijeri odmaralo oko 130 tisuća Srba i oko 100 tisuća Rusa, od oko 400 tisuća stranih gostiju.

Još jedna nepoznanica u turističkoj jednadžbi jest kakva će biti cjenovna politika. Vlada je već nekoliko puta pozvala na pravodobno snižavanje cijena usluga. Tim pozivima uredno su se odazvali hotelijeri i dio uglavnom boljih restorana snižavajući cijene u prosjeku za približno 20 posto. Međutim, problem su cijene privatnog smještaja, pića, cijena infrastrukture na plaži, parkinga prostora koje u velikoj mjeri crnogorsko primorje čine skupom destinacijom za ljetovanje, posebno za goste iz regije s kojom se ove godine računa. O tome koliko se crnogorski turizam uzdaje u turiste iz susjedstva govori i činjenica da je nacionalni avio prijevoznik Montenegroair prvi put ovog ljeta najavio uvođenje svakodnevnog leta za Prištinu, te četiri leta tjedno za Skoplje. Takođe, turistička organizacija i Ministarstvo turizma organizirale su snažne kampanje u Makedoniji, Bosni i na Kosovu.

Zapravo, plan je Ministarstva turizma da glavna turistička sezona bude rezervirana za goste iz okruženja, dok je pred- i postsezona ostavljena za goste iz Zapadne Evrope. Prema posljednjim podacima buking sa zapadnog tržišta je 17 posto niži u odnosu na prošlu godinu.