Home / Lifestyle i trend / Izvorske vode hrvatski su izvozni adut

Izvorske vode hrvatski su izvozni adut

Većina nas je upoznata s podatkom da najveći dio našeg organizma čini voda. Već je odavno poznato da ljudski organizam može bez hrane izdržati i nekoliko mjeseci, no nije takav slučaj u nedostatku prijeko potrebne vode. Naime, svaka stanica, tkivo i organ trebaju vodu kako bi pravilno funkcionirali. Naš organizam može bez vode preživjeti samo nekoliko dana. Osim što je voda nužna za preživljavanje, ona povoljno djeluje i na naše zdravlje, pa čak i na izgled. Naravno, ako je kvalitetna. Međutim, svakim danom u svijetu ima sve manje pitke vode, pa tako prirodna i čista voda i u našem podneblju postaje sve nedostupnija. Zbog sve češće upitne kvalitete vode iz slavine postali smo svjedoci sve veće potrebe konzumacije flaširane vode. Naime, potrebu za nužnom tekućinom u organizmu mnogi zadovoljavaju negaziranom ili gaziranom vodom u bocama koja ne sadrži klor, štetne tvari i neželjene mikroorganizme, a bogata je mineralima. Izbor između negazirane i gazirane vode ponajprije ovisi o tome koja više godi nepcu.

Iako se sve češće ispija flaširane vode, i to postaje trend, ona se u Hrvatskoj pije otprilike triput manje nego u EU. Ipak, taj trend, koji u zemljama poput Italije, Austrije ili Njemačke već odavna vlada, sve je zastupljeniji i kod nas, pa su navike do.

U Hrvatskoj od ukupne količine vode podzemne vode čine 12-ak posto. Postoje tri regije u kojima se nalaze prihvatljive lokacije s izvorištima kvalitetne vode koja se u konačnici može upotrijebiti za punjenje u staklenu ili PET ambalažu, bilo kao prirodna mineralna bilo kao izvorska voda. To su Hrvatsko zagorje, Prigorje, Banovina, Lika i Dalmacija. Zbog prirodnih bogatstava voda može postati hrvatskim strateškim izvoznim proizvodom i izvor visokih prihoda.

To su shvatile i kompanije kojima je trend sve veća konzumacija pakirane vode hrvatskog stanovništva postao polazna osnovica za nova ulaganja. Biznis s mineralnim, gaziranim i negaziranim vodama uvelike je zastupljen u ukupnoj potrošnji vode na hrvatskom tržištu koje stabilno raste 15-ak posto na godinu. Prodaja vode u vrlo je kratkom razdoblju postala jedan od najbrže rastućih biznisa u Hrvatskoj. I to ne samo interno, u okvirima domaćeg tržišta, nego i prema omjeru koji ta djelatnost bilježi u granicama ukupnoga europskog tržišta. U ovoj zemlji posao s vodom i oko nje postaje očito prepoznatljiv, a na tržištu su se već etablirali glavni igrači.

Proizvodnja flaširane vode u Hrvatskoj odvija se u ukupno desetak punionica. Važniji uspjeh na inozemnom tržištu postigla je Jamnica, odnosno njezina voda Jana. Polučila je globalne uspjehe i dobila mnoge nagrade. U Hrvatskoj drži otprilike 48 posto domaćeg tržišta izvorske negazirane vode u boci s godišnjom prodajom od 64 milijuna litara. Također, Jana je uz Jamnicu jedina hrvatska voda u boci koja se nalazi na službenoj listi voda EU.

Jana ostvaruje svoj uspjeh i u Bosni i Hercegovini, Srbiji, Crnoj Gori, Sloveniji, Mađarskoj. Svake godine otvaraju se i nova izvozna tržišta, pa je od 2008. Jana zastupljena i na tržištima Rusije i Rumunjske. Hrvatska voda krenula je i ‘preko bare’, pa se sve više prodaje i na međunarodnim tržištima poput Kanade, Japana, Portugala i SAD-a. Naime, Jana je službena voda Arena Madison Square Gardena u New Yorku, gdje potvrđuje svoj internacionalni status premium brenda. Osim u manjim trgovinama na Manhattanu prodaje se i u trgovačkim lancima kao što su Wallgreen’s, Wholefoods, Fairway, Gristedes i Safeway. Janina cjenovna pozicija u skladu je sa segmentom u kojem se natječe, što znači da je cijena viša od nacionalnih proizvođača. Primjerice, cijena boce od 0,5 litara na polici je oko 1,50 dolara. Na taj način Jana se u Americi pozicionira kao premium brend i natječe se u segmentu ‘imported premium waters’, pa joj konkurenti na američkom tržištu nisu domaće jeftine vode, nego najpoznatije svjetske marke poput Eviana, Vossa, Fijia ili Poland Springs.

Janu slijedi Podravka sa Studenom koju izvozi u Mađarsku, Makedoniju te u Bosnu i Hercegovinu, a s istoimenim proizvođačem treće mjesto zauzima tvrtka Sveti Rok. Punionica Sveti Rok raširila je svoju opskrbu diljem bogatog, a vodom siromašnoga arapskog svijeta, i u mini-razmjerima razmijenila je naftu za vodu. Vodu izvozi na Bliski istok, u Saudijsku Arabiju, Katar, Kuvajt, Bahrein i Ujedinjene Arapske Emirate, pa je hrvatska voda poznata i u zemljama u kojima se zbog nje ratuje. Teško je vjerovati da se nekad ratovalo radi nafta, a danas se to čini radi vode. I taj podatak govori u prilog sve većoj ‘vodnoj moći’.

Još je jedan uspješan primjer tvrtka Badel 1862, na čiji su spomen prva asocijacija alkoholna pića i vina. On je pokrenuo i liniju za punjenje vode, a 2008. potpisao je ugovor o plasmanu svoje vode Unique u Iran. Može se još izdvojiti i Aquaviva, poznatija kao voda reprezentativca Darija Šimića.

S obzirom na rasprostranjenost hrvatskih voda i na količine koje se izvoze stiglo je vrijeme kad se na vodu može gledati kao na dragocjenost i kapital koji stvara novu vrijednost. Voda kojom Hrvatska obiluje nije samo ona koja zadovoljava svakodnevne potrebe nego i ekološko i ekonomsko dobro na kojem se gradi politička, strateška i financijska moć. Što nas sve još čeka, očito iz iskustva prošlih vremena, teško je reći. O tome govore i sve svjetske zemlje i magazini, i to ne više samo u rubrikama o fenomenima nego na uobičajenim poslovnim stranicama. Voda, naime, sigurno postaje jedna od ključnih karika svjetskog biznisa.