Opasni pokazatelji

Ekonomski teorija odavno je odbacila pojam ‘nula posto nezaposlenosti’ kao realan i postavila poželjnu stopu na otprilike pet posto. Procjenjuje se i da gospodarski rast više neće biti velik kao prije.

Više ništa neće biti isto, opći je ekonomsko-sociološko-politički konzensus u posljednje vrijeme, pa tako, primjerice, menadžeri više neće imati astronomične naknade, financijske institucije neće moći brljati a da ih netko ne šamara odstraga, SAD neće toliko trošiti, anglosaksonski kapitalizam neće biti vladajuća svjetska dogma, a sva će djeca biti poslušna i dobra. No, stvari obično dolaze u paketima i sitnima slovima, što znači da gospodarski rast neće biti visok kao prije i, što je mnogo važnije prolazno duši smrtnika, koncept pune zaposlenosti dobit će ‘novo normalno’, kako se sada ukratko naziva ono što je prije imalo sintagmu novi svjetski poredak. Prema Mohamedu El-Erianu, autoru prošlogodišnje dobitnice nagrade za najbolju poslovnu knjigu godine, prosječan rast u budućnosti bit će otprilike tri posto, uzmi-dodaj, a nezaposlenost će imati minimum od šest posto.

Prva stvar koju valja uzeti u obzir proizlazi iz ekonomske teorije koja je odavno odbacila pojam 0 posto nezaposlenosti kao realan i postavila poželjnu stopu na nekih 5 posto, ovisno o ekonomistu koji je računa i okolnostima u kojima to čini.

Nije to samo pitanje smisla za ograničenja nemilosrdne stvarnosti, već i posljedica potrebe za kroćenjem inflacije, objasniti će teoretičari. Minimum od 6 posto i ne zvuči tako strašno, ali stavljen u kontekst nezaposlenosti koja je u razvijenim ekonomijama, statistički gledano, uglavnom skakutala oko tih pet posto, startna pozicija od šest ne zvuči utješno.

Interesantno, podaci od zemlje do zemlje prilično precizno ocravaju i šire ekonomske trendove u recesiji, ali i pokazuju koliko je statistika nestabilna stvar, podložna kontekstu. Amerikanci smatraju fenomenalnim uspjehom usporavanje stope nezaposlenosti na ‘samo’ 9,4 posto, odnosno 6 milijuna izgubljenih radnih mjesta od službenog početka recesije u prosincu 2007. godine. Očekivali su, naime, mnogo gore pokazatelje.

Sljedeća vratolomija još je fascinantnija jer dok u Americi uzdišu s olakšanjem na iznos od 9,4 posto u Francuskoj su na rubu živčanog sloma nakon što je državni statistički ured obavijestio javnost da je francuska stopa nezaposlenosti za prvi kvartal ove godine iznosila strašnih 8,7 posto. Drugim riječima, u samo tri mjeseca bez posla je ostalo nevjerojatnih 2,46 milijuna radnika u Francuskoj. Šlagirane Francuze dokrajčio je famozni gospodin kontekst koji kaže kako je stopa s uračunatim prekomorskim teritorijima 9,1 posto, a da je nezaposlenost u posljednjem tromjesečju 2008. iznosila sada žuđenih i beskrajno sićušnih 7,6 posto. E, da im se sad vratiti u to sretno vrijeme.

Ništa bolje nije ni u susjednoj im Njemačkoj, motoru europske ekonomije, no opet se javlja pro-