Swot analiza

SWOT ANALIZA

SNAGA
– snažni brendovi
– dugotrajno iskustvo (prisutnost) na tržištu i urarska tradicija
– potpuna usluga – maloprodaja i servis

SLABOSTI
– malo tržište otežava planiranje marketinških projekata i razvoj veleprodaje
– porez na luksuz od 30 posto
– visoki troškovi nabave

PRILIKE
– pojačane marketinške aktivnosti
– daljnje učvršćivanje pozicija jakih brendova iz asortimana
– razvoj programa lojalnosti

OPASNOSTI
– prisustvo paralelnih tržišta
– pad kupovne moći, opća nelikvidnost
– psihološki učinak recesije
– slabo zanimanje mladih za urarsku profesiju

Umro je sredinom 2005., upravo u vrijeme kad je Marli doživio pljačku koja bi i veće kompanije unazadila, naime, iz prodavaonica u Praškoj ulici ukradeno je vrhunskih satova u vrijednosti od šest milijuna kuna. Srećom, čovjek koji je i ne znajući to započeo obiteljsku tradiciju koju danas već preuzima i treća generacija, nije pred svoj odlazak bio svjestan težine situacije koja je gotovo označila kraj urastva u Marinovića.

Pomoć švicarskih Hrvata – Sine, radi što želiš – rekao je sinu Luki, tada 20-godišnjaku, odmah nakon pljačke Željko Marinović koji je, sasvim razumljivo, na neko vrijeme izgubio snagu. Sve što je ulagao u svoj posao još od 1969., kad je postao vlasnikom malog urarskog obrta u zagrebačkoj Vlaškoj ulici, u toj je nikad razriješenoj pljački – bilo dovedeno u pitanje. Tvrta koja je 1990. proizvela prvi hrvatski ručni i džepni sat, a nakon toga i prvi hrvatski zlatni unikatni sat, bila je pred bankrotom. No, Željko, kojega je naprosto ‘pregazio’ istodobni gubitak oba roditelja i svega što je stvarao desetljećima, tada nije vidio da se toplina koju je uložio u svoju obitelj, te poštovanje i stručnost kojima je stekao ugled kod svojih kupaca, prijatelja i poslovnih partnera – sporo, ali ipak uvijek vraćaju, i to s kama. Supruga Branka, naime, dermatovenerologinja po struci, priskočila mu je u pomoć u vođenju posla dok se dvije godine poslije stariji sin, 22-godišnji Luka nije vratio sa studija u poslovnoj školi Webster University u Beču i postao direktor Marlija. I inozemni partneri imali su razumijevanja, pa su im i dalje slali vrhunske satove i odobrali poneke odgođe plaćanja.

• Da nije bilo te pljačke, tko zna gdje bi nam danas bio kraj – rezimira Luka, koji bi za godinu dana trebao dobiti pomoćnika – 22-godišnjeg brata Ivana, koji u Beču dovršava isti fakultet. Dok se Luka, koji se nenadano našao u ulozi direktora, sve više doživljava kao osoba koja će Marli voditi nesigurnim poslovnim vodama, Ivan koji se oduvijek volio igrati s mehanikom i tehničkim igricama, uvjereni su otac i brat, najizgledniji je nasljednik golema očevo ga zanatskog znanja. Tvrta Marli danas prije svega živi od prodaje i servisiranja prestižnih tuđih satova. Za tvrtke Raymond Weil i Tissot ekskluzivni su distributeri i prodavci, no imaju i poseban status kod tvrtki koje prodaju, poput Breitelinga, IWC-a, Cartiera, Officine Panerai, Ferraria, Zenitha. Željko je danas posvećen isključivo servisiranju, dakle, popravcima satova iz njihove ponude i vođenju radionice, jer za izradu Marli satova više nema dovoljno energije, ni pomoćnih majstora. Marketing i biznis na snažnim su i ambicioznim Lukinim plećima.

Neizravno Željko danas priznaje kako mu je drago što se mogao odmaknuti od nikad mu dragih poslovnih i knjigovodstvenih poslova. On je oduvijek i prije svega bio zaljubljen u finu mehaniku sata, uvjeran da je vrhunsko urastvo umjetnička disciplina.

Željko je tvrtku osnovao nakon što je godinama u Vlaškoj dizao ugled svom obrtu za popravak satova. Urari su bili ograničeni restriktivnim jugoslavenskim zakonima i nije bilo mogućnosti uvoza, osim Seiko satova koji su bili dio tadašnjih klirinških razmjena. No, čim je 1990. došlo do prvih zakonskih popuštanja, Marli je počeo uvoziti dijelove satnih mehanizama, sastavljati ih u kućišta naručena od jednoga uglednoga zagrebačkog zlatara i svjetlost dana mogli su ugledati prvi hrvatski satovi, sastavljeni od domaćeg znanja i kreativnosti te svjetske tehnologije, unikati s certifikatom i brojem.

• Dotad sam kao obrtnik rastavio i sastavio tišće satova, u prosjeku sam sa svojim radnicima popravljao deset satova na dan, a osim toga nisam propuštao tečajeve koje za svoje satove nude vodeći proizvođači. Ipak, vjerujem da sam, za razliku od brojnih sjajnih zagrebačkih urara, opstao i zahvaljujući odličnoj, središnjoj poziciji koju je imala moja trgovina u Staroj Vlaškoj – kaže Željko, koji je istodobno sa stvaranjem vlastitog brenda satova, počeo stjecati vrijedna poznatstva u Švicarskoj, uglavnom zahvaljujući vezama švicarskih Hrvata koji su silno željeli pomoći zemljacima. Na taj je način najprije upoznao vlasnika tvrtke Raymond Weil i počeo prodavati njihove satove, srednjih, ali i viših cjenovnih kategorija.

Nema više majstora Ratno i poratno doba preživio je zahvaljujući proizvodnji Marli satova koje su kao poslovne poklone kupovale uglavnom osiguravajuće tvrtke i razna predstavnstva, ali i uvođenjem u prodaju najprije vrhunskih satova srednjih cjenovnih kategorija poput Tissota, a poslije i one koji stoje više od prosječnog hrvatskoga kreditnog zaduženja. Cartier je, primjerice, 1999. Marliju dao zeleno svjetlo za prodaju njihova programa, tek kad se uvjerio da ta tvrtka može doći do odgovarajućih klijenata i osigurati servisiranje tako sofisticiranih mehanizama. Upravo je poštovanje svih tehničkih zahtjeva servisa osiguralo Marliju ugled kod svih partnera. U međuvremenu Željko je obučio nekoliko mladih šegrta, koji nažalost nisu željeli ostati u poslu od kojega nema ‘brzog novca’, pa stoga danas doslovce vaje za preciznim mehaničarem koji bi zamijenio jedinog majstora, njega.

Luka priznaje da obitelj nikad nije loše financijski stajala, no mogla je i bolje da otac nije svu zaradu ulagao u dodatnu servisnu opremu (danas vrijednu 100 tisuća eura) i širenje posla. Stoga do danas nije ostvario svoj san i kao čovjek s mora nabavio svoju barku ili jahtu. To će, nado se, uspjeti kada sin Ivan, oduvijek ‘vješt s prstima poput kirurga’ preuzme i taj dio posla. Dotad, vruću krv u tvrtku unio je Luka, koji se po povratku iz Beča najprije suočio s pravim brdom besporetnih kataloga i papira (izbacio je iz kancelarije desetak vreća), potom s nepovjerenjem zaposlenika, partnera i kupaca kojima je bio premlad za direktora, a potom i s naslijednim problemima. Tvrta se zahvaljujući kreditima i Lukinoj želji da Marli učini jednim od najprepoznatljivijih hrvatskih brendova opet vratila u igru i danas 11 zaposlenih ostvaruje 200 milijuna kuna godišnjeg prometa. A još kad im se pridruži i Ivan obiteljska će se tradicija nastaviti, pa će imućni ljudi i dalje u samom srcu Zagreba moći nabaviti vrijedne satove, zabranjene našim političarima.