Cosmopolitan Life

Nemaju vremena ni posvetiti se nekom od oblika edukacije, koja će im biti itekako potrebna prilikom prilagođavanja raznim normama EU. Sve to, naravno, vodi prema pokušajima da se iskamče neakve sekundarne pogodnosti od vlasti, a o primarnim problemima kao što su izmjene i dopune zakonskih propisa u skladu s potrebama gospodarstva ne može se ni sanjati bez organiziranog pristupa potpomognutog primjerenim materijalnim i kadrovskim resursima. K svemu tomu nema organiziranog pritiska prijevoznika zbog najvećeg problema – nelikvidnosti. Domaći logističari i prijevoznici našli su se u nezavidnoj situaciji jer je njihova djelatnost prva na udaru poremećaja na tržištu. Kad se protekle godine u Hrvatskoj kriza tek srmežljivo spominjala, predstavnici tih dviju djelatnosti prvi su osjetili njezin udar jer se smanjio obujam robe koja se prevozi i carine.

Krina je najviše pogodila najrašireniju vrstu prijevoza u Hrvatskoj – cestovni. Zbog nje su pale i cijene prijevoza, uvedeni su novi nameti. Nadalje, moraju se kupiti novi kamioni s motorima euro 5 da bi se mogle dobiti CEMT-ove dozvole za prijevoz u inozemstvu.

Na domaćem je tržištu glavni motiv prevesti robu što jeftinije, neovisno o tome tko je prevozi, domaći prijevoznik ili stranac. Jednostavno, većina je tvrtki inertna, ne razmišlja o tome da zaposli domaću tvrtku. Ne shvaćaju da je za posao bolje platiti i nekoliko kuna više, ali zaposliti domaću tvrtku. Tako će novac ostati u Hrvatskoj, od njega će se isplatiti plaće i još mnogo toga – objašnjava Nada Šimić iz udruge Hrvatskih izvoznika, i dodaje da je posao prijevoznika veoma riskantan, financijski iznimno zahtjevan i niskoprofitabilan, pogotovo u kriznom razdoblju.

Poremećaji globalnog, ali i lokalnog gospodarstva najprije se zrcale u padu robnog prijevoza. Tako na svjetskoj razini pad ekonomskih aktivnosti najprije osjete brodari, a na lokalnoj cestovni prijevoznici. Moglo bi se reći da je prijevozništvo krvotok ekonomije.

Budući da upravo ta djelatnost prva osjeća krizu, prva osjeti i znakove oporavka. Domaće prijevoznike u sadašnjoj krizi muči kako preživjeti.

Po cijenama robnog prijevoza koje trenutačno vladaju na tržištu nova se vozila koja su prijevoznici bili primorani kupiti ne mogu se amortizirati u pet godina. Nakon tog razdoblja kamioni postaju preskupi za održavanje, pa treba kupiti nove – objašnjava Šimić.

Zaključuje da treba pronaći način na koji zaštiti domaće tvrtke onako kako to rade stranci. Oni jednostavno pokušavaju što više raditi s tvrtkama iz matičnih zemalja. To bi bio dobar put i za domaće kompanije, uvjerena je Šimić.

Prijevoznike posebno muče poslovi vezani uz otpremništvo jer su dužni državi platiti namete u roku od osam dana, a njima klijenti katkad mjesecima kasne s plaćanjem.

Možda bismo mogli sastaviti listu tvrtki koje ne plaćaju logističke usluge da bismo zaštitili jedni druge od takvih igrača na tržištu – predlaže Miljan Begović iz Tranzita.

Slično kao Nada Šimić govori Mario Crnković, potpredsjednik Ceha prijevoznika Istarske županije. Prema njemu najveći je problem što se danas vozi po dampinškim cijenama, dakle ispod razine ekonomske isplativosti. Kad je riječ o neplaćanju, mnogi krizu upotrebljavaju kao izliku da ne plate za posao odrađen za njih.

Ne plaćaju ni velike tvrtke koje dobivaju potpore od države i isplaćuju dividende dioničarima – kaže Crnković.

S jedne je strane neplaćanje, a s druge su gotovo dvostruko porasle kamate kredita i leasinga. Kamate za kredite porasle su sa šest na 12 do 14 posto, a leasinga s devet na 16 posto. Crnković rješenje vidi u udruživanju prijevoznika koji danas jedni druge guraju u propast jer voze po nerentabilnim cijenama. Stoga je njegova ideja da se uz HGK-ovu pomoć odrede najmanji troškovi ispod kojih je nerentabilno prevoziti teret. Drugim riječima, na hrvatskom tržištu treba odrediti najniže cijene robnog prijevoza.